1              Poslovni broj K-77/2019-52

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj K-77/2019-52

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pecikozić, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. S. , zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, 30. siječnja 2019, poslovni broj K-DO-70/2019, nakon javne rasprave održane, 1. srpnja 2021. i 24. kolovoza 2021., a održane i zaključene 7. listopada 2021. u prisutnosti državnoodvjetničkog savjetnika N. G., braniteljice optuženika S. P., odvjetnice u O., te opunomoćenika oštećenice B. K., odvjetnika u O., istog dana objavio je i

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom O. suda u O. od 11. veljače 2019., poslovni broj K-77/2019-2, protiv optuženog M. S., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

 

II. Optuženi M. S., OIB:, sin N. i D. rođene K., rođen u B., s prebivalištem u A., D. str. 8, R. N., državljanin R. H., po zanimanju strojobravar, sa završenom osnovnom školom, zaposlen s plaćom od 2.000,00 eura, vlasnik kuće, stana i automobila, oženjen, očuh jednog punoljetnog djeteta, prekršajno i kazneno osuđivan

 

k r i v    j e

što je

 

dana 14. siječnja 2019. godine oko 16,40 sati, P. P., S. R. 31, u nakani da zastraši V. M., pred obiteljskom kućom rekao njezinoj kćerki Ž. F. „ako ju nitko nije slomio ja ću je, ja imam toliko novaca da mogu platiti nekome da ju ubije“, misleći pri tome na njezinu majku V. M., a koje riječi joj je kćerka prenijela i koje su kod V. M. izazvale osjećaj straha za vlastitu sigurnost i život,

 

dakle, drugome ozbiljno zaprijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti ili usmrtiti, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

 

III. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. optuženi M. S.

 

o s u đ u j e  s e

 

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

 

IV. Na temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11. optuženom M. S.

 

i z r i č e  s e

 

UVJETNA OSUDA

 

tako što se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

V. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi s članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. i članka 145. stavka 3. ZKP/08. nalaže se optuženom M. S. da podmiri troškove kaznenog postupka i to trošak za svjedokinje V. M. i Ž. F. u ukupnom iznosu od 722,00 kune (sedamstodvadesetidvijekune), te paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kn (petstokuna), kao nagradu opunomoćenika oštećenice u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna (dvijetisućepetstokuna), u roku od 15 (petnaest) dana.

 

Obrazloženje

 

 

1. Optužnicom O. državnog odvjetništva u O., od 30. siječnja 2019., poslovni broj K-DO-70/2019-26, optužen je M. S. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

 

2. Presudom ovog suda, od 11. veljače 2019., poslovni broj K-77/2019-2 izdan je kazneni nalog kojim je optuženi M. S. proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, time da mu je izrečena uvjetna osuda na način da je određeno da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od jedne godine ne  počini novo kazneno djelo.

 

3. Optuženik je protiv navedene presude pravodobno podnio prigovor, te je optužnica dostavljena optužnom vijeću ovog suda, radi ispitivanja njezine osnovanosti, te koje je optužnicu potvrdilo rješenjem od 10. travnja 2019., poslovni broj Kov-76/2019-8.

 

4. Zbog navedenog, ovaj sud je nakon provedene rasprave, a prilikom donošenja presude, stavio izvan snage kazneni nalog izdan presudom O. suda u O. od 11. veljače 2019., poslovni broj K-77/2019-2, protiv optuženog M. S., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11., sve u smislu članka 544. stavka 1. ZKP/08.

 

5. Optuženi M. S. očitovao se da se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo iz optužnice.

 

6. Optuženik je ispitan na početku dokaznog postupka budući da je, nakon upozorenja u smislu članka 418. stavka 2. ZKP/08., izjavio da želi iznijeti obranu na početku postupka (listovi 129-130 spisa). Nakon toga ispitane su svjedokinje oštećena V. M. (listovi 139-140 spisa) i Ž. F. (listovi 150-151 spisa), te svjedok Ž. M. (listovi 151-152 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika (listovi 133 – 136 spisa).

 

6.1. Napominje se da su rasprave od 24. kolovoza 2021. i 7. listopada 2021. na temelju članka 404. stavka 5. ZKP/08. održane u odsutnosti optuženika, budući da njegova prisutnost nije bila nužna, s obzirom da je ispitan i očitovao se o optužbi, time da je na ročištima bila prisutna njegova braniteljica, čime je osigurana kontradiktornost ispitivanja svjedoka. Osim toga, i sam optuženik zahtijevao je biti ispitan na početku dokaznog postupka upravo iz razloga što živi u N., pa da u kasnijem tijeku postupka ne bude nužna njegova prisutnost na raspravama.

 

7. Iznoseći obranu optuženi M. S. naveo je da poriče u cijelosti da bi oštećenoj V. M. ikada prijetio na bilo koji način. On je njezinoj kćerki rekao da je bezobrazna 14. siječnja 2019. kada je došao pred kuću oštećenice, ali nije prijetio. Pred kuću je došao budući da je oštećenici dao novce za njezino gradilište i rekao da ako dobije bolju ponudu neka mu vrati novce. Oštećenica ga je nakon toga prijavila za počinjenje i kaznenog djela koje je predmet ovog postupka, ali i da posjeduje oružje i eksplozivne naprave, zbog čega mi je vršena i pretraga kuće, te nakon toga nisu poduzimane nikakve daljnje radnje vezane za ovo kazneno djelo. Tom prilikom 14. siječnja 2019. nije uživo vidio oštećenicu već samo njezinu kćerku te niti je nakon predmetnog događaja više ikada susreo oštećenicu. Prije inkriminiranog događaja optuženi je bio u ljubavnoj vezi s oštećenom V. M., a također prije ovog događaja on je oštećenici dao sveukupno oko 1.000,00 do 1.300,00 eura za gradilište koje je htio od nje kupiti, ali kada joj je dao zadnjih 500,00 eura, više nije htio davati novac već je tražio papire ili da vrati novac. Očekivao je da će mu oštećena vratiti novce, a toga dana je upravo došao s Ž. M., pred kuću oštećene automobilom, a Ž. M. je ostao u automobilu dok je optuženi ispred kuće pričao s kćeri oštećene Ž. F., pitavši je „gdje ti je mater, pozdravi mamu i reci joj da želim svoje novce ili papire“, a taj razgovor je trajao jako kratko, oko tri minute. On nije rekao rečenice iz činjeničnog opisa optužnice, odnosno nije prijetio kćeri oštećenice da će ubiti njezinu majku jer on nije takav čovjek. Tom prilikom je bio pod utjecajem alkohola, ali ne zna koliko mu je točno utvrđeno dolaskom policije, a misli da je popio dva gemišta.

 

8. Svjedokinja oštećena V. M. navela je da je optuženog M. S. upoznala putem F., te su se prijateljski dopisivali, a u tom dopisivanju su došli i do teme njezinog zdravlja obzirom da je ona dosta bolesna. Tada je optuženik „navalio“ pomoći joj te je tražio njezinu adresu te joj počeo slati novce, koje je ona više puta odbila, ali je optuženi nastavio slati novce, a u jednom trenutku mu je rekla da se ne mogu viđati kada on to hoće obzirom da ima zakazane preglede i termine. Na dan kada se dogodio predmetni događaj bilo je hladno nije znala da će on doći iz N.. Kada je došao pred kuću pokušao je saznati da li je ona kod kuće. Kada je došao pred kuću u njegovom automobilu je bila još jedna muška osoba koja je njoj nepoznata, a to zna tako što je išla otvoriti kapiju, ali se uplašila i pobjegla nazad u kuću te rekla kćerki da izađe i optuženom kaže da nije kod kuće. Kada je njezina kćerka izašla i rekla optuženom da njezina majka nije kod kuće on je rekao da ako se ne pojavi da on ima dovoljno novca da nekog plati da ju ubije, a to je njoj prenijela kćerka kada je ušla u kuću. Tada se jako uplašila jer je znala da on ima oružje u kući i to joj je optuženi pokazala te je ona vidjela. Nakon toga je optuženi otišao, a kćerka je nazvala policiju koja ga tu večer nije našla. Između nje i optuženika nije bilo nikakvog govora o kupoprodaji nekog građevinskog zemljišta. Dok je optuženi izgovarao prijeteće riječi on se nalazio s njezinom kćeri na kućnom pragu, a ne u automobilu što je na vidjela kroz prozor, a njoj se optuženik nije obratio obzirom da kada je otvarala kapiju vidjela optuženog te se uplašila i brzo pobjegla u kuću. Ne razumije se u oružje, ali misli da je kod optuženika vidjela nešto poput poluautomatske ili automatske puške. Ne zna koliko novaca joj je poslao optuženik, ali negdje oko 10.000,00 do 15.000,00 kn koje novce ona nije vratila jer ih nije ni tražila te ih je svaki puta odbijala. Bila je u kratkoj vezi s oštećenim.

 

9. U postupku nije bilo sporno da je 14. siječnja 2019. oko 16:40 sati optuženi M. S. došao pred kuću oštećene V. M. na adresi P. P., S. R. 31 te da je tom prilikom ispred ulaznih vrata kuće oštećenice razgovarao s kćerkom oštećenice, a koja je sadržaj razgovora prenijela majci.

 

10. Sporan je bio sadržaj razgovora između optuženika i kćerke oštećenice, odnosno da li je tom prilikom optuženik prijetio oštećenici na način da je njezinoj kćerki rekao „ako ju nitko nije slomio ja ću je slomiti, ja imam toliko novaca da mogu platiti nekome da ju ubije“, pri tome misleći na oštećenu V. M., te da li je takva prijetnja kod oštećene V. M. izazvala osjećaj straha za vlastitu sigurnost i život.

 

11. Svjedokinja Ž. F. iskazala je da je kritičnog dana optuženi M. S., zvao nekoliko puta njezinu majku oštećenu V. M. da se nađu, što je u to vrijeme bilo jako teško jer je oštećena imala dosta zakazanih pregleda kod liječnika. Toga dana u poslijepodnevnim satima optuženi M. S. dovezao se automobilom u blizu njihove kuće te je došao na vrata, upitao gdje se nalazi njezina majka, a nakon odgovora svjedokinje da ne zna i da njezina majka njoj nije dužna ništa govoriti negodovao je  te je pokušao uči u kuću, a kada mu ona to nije dopustila rekao je da će on njezinu majku, oštećenu V. M. slomiti i da će platiti nekome da ju ubije. Nakon njezinog upozorenja da će nazvati policiju optuženi se nasmijao i otišao, a ona se vratila majci i sve joj ispričala te se majka jako uplašila malo više zbog toga što se vidjela kako joj se kćer uplašila te je nakon toga nazvala policiju. Tom prilikom je s optuženim došao i Ž. M., koji joj je do tog događaja bio nepoznat, ali on nije izlazio iz automobila tijekom inkriminiranog događaja. Optuženi je M. S. je njoj prijeteće riječi izgovorio na jedan bahat način, nije tiho govorio te da je netko stajao između njih mogao bi to čuti, ali Ž. M. u automobilu to sigurno nije mogao čuti. Prema njezinim saznanjima njezina majka i optuženi M. S. su se poznavali od ranije na način da su se dopisivali putem M. te je njezina majka oštećena V. M. nekoliko puta bila kod optuženika u K. P.. U vezi novca koje je optuženi slao njezinoj majci njega to nitko nije tražio te je on svaku lipu poslao dobrovoljno. U vrijeme kada je optuženi bio pred njihovim vratima i govorio prijetnje njezina majka se nalazila u kući, ali nije htjela izaći van, ali ne može točno reći gdje se u kući nalazila odnosno u kojoj prostoriji jer je ona bila vani ispred ulaznih vrata.

 

12. Svjedok Ž. M. u iskazu je naveo da nikako nije mogao čuti razgovor između optuženika i kćeri oštećenice, budući da je auto bio parkiran oko 20-ak metara od kuće oštećenice, a auto je „radio“, ali njemu je M. S. rekao da idu po neku „lovu“, novac.

 

13. Sud je iskaze ispitanih svjedokinja oštećene V. M., te Ž. F. glede odlučnih činjenica ocijenio vjerodostojnim budući da su međusobno suglasni, životni i logični.

 

14. Naime, imenovane svjedokinje suglasno su iskazale da je kritičnog dana optuženi M. S. došao pred kuću oštećenice, te pred kućom razgovarao s kćerkom oštećenice Ž. F.. Nadalje, svjedokinja Ž. F. u iskazu je navela da joj je optuženi M. S. rekao da će slomiti njezinu majku i da će platiti nekoga da je ubije, što je ona nakon njegova odlaska prenijela svojoj majci. Ovakav iskaz svjedokinje Ž. F. potvrđuje u svom iskazu svjedokinja oštećena V. M., koja je navela da joj je kćerka Ž. F. kritične zgode, nakon što je ušla u kuću, rekla da joj je optuženik rekao da on ima dovoljno novaca da nekog plati da ju ubije. Pri tom se napominje da sud drži da nije od značaja činjenica što su svjedokinje pred sudom navele rečenicu iznesenih prijetnji koja nije identična onoj iz činjeničnog opisa optužnice, budući da je kontekst izrečenih prijetnji isti – da će optuženik polomiti oštećenicu i platiti nekog da ju ubije, bez obzira što zbog proteka vremena svjedokinje nisu iskazale u toj mjeri detaljno kao što je to bilo u prethodnom postupku (V. M. je na raspravi izostavila dio prijetnje u kojem je optuženik naveo da će ju polomiti). Nadalje, svjedokinje su suglasno iskazale kako su se obje uplašile, te je Ž. F. odmah događaj prijavila policiji, što ukazuje na to da je strah zbog izrečenih prijetnji doista bio stvaran. Dio iskaza u kojem je svjedokinja oštećena V. M. iskazala da je vidjela poluautomatsku ili automatsku pušku kod optuženika, sud je također cijenio istinitim jer je u skladu s materijalnom dokumentacijom odnosno kaznenom evidencijom iz koje proizlazi da je optuženi osuđen zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 311. stavka 1. KZ/11., što dodatno ukazuje na činjenicu da se oštećenica doista uplašila za svoj život i tjelesni integritet.

 

15. Iskaz svjedoka Ž. M. sud je ocijenio vjerodostojnim, međutim isti je iskaz nevažan budući da navedeni svjedok nema saznanja o važnim činjenicama u ovom postupku (naveo je da se u trenutku inkriminacija nalazio u automobilu dvadesetak metara udaljenom od kuće, da je automobil radio, te da on nikako nije mogao čuti razgovor između optuženika i kćerke oštećenice Ž. F..

 

16. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženik osuđivan zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., dok iz izvatka iz prekršajne evidencije proizlazi da je prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz oblasti prometa.

 

17. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi M. S. počinila kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

 

18. Da je tomu tako, proizlazi iz iskaza svjedokinja oštećene V. M. i Ž. F. koje je sud ocijenio u cijelosti vjerodostojnim, a kako je to ranije već obrazloženo, a koji iskazi su u suprotnosti s obranom optuženika, koja je po mišljenju suda usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

 

19. Sud nije prihvatio obranu optuženika u dijelu u kojem je naveo da nije prijetio, već da je samo rekao da je kćerka oštećene bezobrazna, imajući u vidu i cjelokupnu životnu situaciju i odnos između optuženika i oštećenice. Naime, nije sporno da su optuženik i oštećenica bili u ljubavnoj vezi, te da je tijekom te ljubavne veze optuženik davao oštećenici novac, a da je nakon što je oštećenica ljubavnu vezu prekinula, odnosno nakon što se više nije htjela vidjeti s optuženikom, optuženik tražio od oštećenice da mu vrati novce.  Neovisno o tome koji je bio razlog davanja novaca oštećenici i je li se ona obvezala taj novac vratiti, optuženik je nesporno bio ljut na oštećenicu, te tražio da mu ona vrati novac, koje okolnosti također upućuju na to da su istiniti iskazi svjedokinja kad navode da je optuženik došao pred kuću, i u stanju ljutnje, izrekao prijetnje namijenjene oštećenici.

 

20. Kazneno djelo protiv osobne slobode -  prijetnju iz članka 139. stavka 2. KZ/11. čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će ga tjelesno ozlijediti ili usmrtiti.

 

21. Optuženi M. S. počinio je navedeno kazneno djelo tako što je kritičnog dana, svjesno i želeći zastrašiti V. M., pred obiteljskom kućom rekao njezinoj kćerki Ž. F. „ako ju nitko nije slomio ja ću je, ja imam toliko novaca da mogu platiti nekome da ju ubije“, misleći pri tome na njezinu majku V. M., a koje riječi joj je kćerka prenijela i koje su kod V. M. izvazvale osjećaj straha za vlastitu sigurnost i tjelesni integritet.

 

22. Da je optuženi M. S. postupao s izravnom namjerom, znajući da će svojim riječima kod oštećenice izazvati strah i uznemirenost i želeći uzrokovati navedeno, proizlazi iz načina njegovog postupanja, u kojem je dolaskom ispred same obiteljske kuće izrekao riječi „ako ju nitko nije slomio ja ću je, ja imam toliko novaca da mogu platiti nekome da ju ubije“ njezinoj kćeri i to na bahat način, a koje riječi su objektivno podobne da kod svakog prosječnog čovjeka uzrokuju strah i uznemirenost, a pogotovo u konkretnom slučaju kod oštećenice, s obzirom da je ista bila svjesna da joj je optuženik davao novac, kojeg nije vratila, zbog čega je očigledno bio prilično ljut, time da je istoj tijekom njihove veze pokazao oružje koje posjeduje, što dodatno povećava ozbiljnost izrečene prijetnje i straha koju je prijetnja uzrokovala kod oštećenice, a i njezine kćeri.

 

23. Ubrojivost optuženika, kao niti njegova svijest o protupravnosti, nije dovedena u pitanje.

 

24. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

 

25. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi M. S. počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. koje mu se stavlja na teret, te je za navedeno djelo i proglašen krivim.

 

26. Sukladno članku 47. KZ/11., pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) i svrhe kažnjavanja (čl. 41. KZ/11), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

 

26.1. Tako je sud od olakotnih okolnosti optuženiku u obzir činjenicu što je nakon inkriminirajućeg događaja izbjegavao oštećenicu, odnosno s istom nije ulazio u daljnje prepirke i sukobe.

 

26.2. Od otegotnih okolnosti sud je optuženici uzeo u obzir što je kazneno djelo počinio na način da je prijetnja upućena preko kćeri oštećene što je izazvalo dodatni strah kako kod kćeri tako i oštećenice, kao i da je optuženik prethodno osuđivan i to za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. Prekršajnu osuđivanost sud optuženiku nije cijenio kao otegotnu okolnost, budući da je optuženik prekršajno osuđivan isključivo zbog jednog prekršaja iz oblasti prometa.

 

26.3. Analizirajući olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženog M. S., ovaj sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, u smislu odredbe članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići izricanjem kazne zatvora u okviru zakonom propisane za navedeno kazneno djelo, te je optuženik, na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. za počinjeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

 

26.4. S obzirom na činjenicu da se optuženik i oštećenica nakon inkriminacije gotovo i nisu vidjeli, te da se danas uopće ne susreću, sud je mišljenja da i bez izvršenja kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je primjenom članka 56. stavka 2. i. 3. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu tako što se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

27. O imovinskopravnom zahtjevu sud nije odlučivao budući da je oštećenica na raspravi održanoj 24. kolovoza 2021. izjavila da će imovinskopravni zahtjev ostvarivati u građanskopravnoj parnici.

 

28. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. i članka 145. stavka 3. ZKP/08. nalaženo je optuženom M. S. da podmiri troškove kaznenog postupka i to trošak za svjedokinje V. M. i Ž. F. u ukupnom iznosu od 722,00 kune, te paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kn, koja je odmjerena sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 101/12.), koje troškove je optuženik dužan uplatiti u državni proračun nakon što po pravomoćnosti presude primi poziv suda na plaćanje s uplatnicom. Također, optuženik je obvezan platiti i nagradu opunomoćenika oštećenice u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna, a koji trošak obuhvaća zastupanje na ročištima 13. srpnja 2020., 26. listopada 2020., 24. kolovoza 2021. i 7. listopada 2021., za svako ročište po 500,00 kuna, odnosno ukupno 2.000,00 kuna sukladno Tarifnom broju 4. točki 8. u vezi točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje u tekstu: Tarifa) sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 500,00 kuna. U preostalom dijelu, sud nije prihvatio zahtjev oštećenice za naknadu troškova zastupanja po opunomoćeniku, budući da takav zahtjev u iznosu preko dosuđenog nije u skladu s gore citiranim odredbama Tarife.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

Osijek, 7. listopada 2021.

 

 

UPUTA O PRAVU  NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

DOSTAVITI:

1. ODO u Osijeku, na poslovni broj: K-DO-70/2019

2. Optuženom M. S.

3. Braniteljici optuženog S. P., odvjetnici iz O.

4. Oštećenoj V. M.

5. Opunomoćeniku oštećenice B. K., odvjetniku iz O.