1

Poslovni broj: 32 UsI-3170/2019-24

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja L. T. iz Z., kojeg zastupa S. B., odvjetnik iz P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi naknade za tjelesno oštećenje, 6. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o j e 

 

I                            Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141-06/18-01/03220861330, ur. broj: 341-99-05/3-18-5370 od 4. rujna 2019.

 

II                            Djelomično se poništava rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog službe u Z., klasa: 141-06/17-01/03220861330, ur. broj: 341-25-05/3-17-183014 od 26. lipnja 2018. u točki II izreke.

 

III              T. L., rođenom ..., kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 30% priznaje se počevši od 1. srpnja 2017. pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u iznosu 12% od osnovice.

 

IV              Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude utvrdi iznose i isplatu naknade zbog tjelesnog oštećenja u iznosu 12% od osnovice za razdoblje od 1. srpnja 2017. pa nadalje.

 

V              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 11.975,00 kn u roku od petnaest dana od dostave pravomoćne presude.

 

Obrazloženje 

 

1.               Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog službe u Z., klasa: 141-06/17-01/03220861330, ur. broj: 341-25-05/3-17-183014 od 26. lipnja 2018. (dalje prvostupanjsko rješenje) tužitelju je u točki I izreke utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 40%. U točki II izreke mu je za tjelesno oštećenje od 30%, koje je posljedica ozljede na radu, priznato pravo na naknadu u iznosu 12% od osnovice, i to od 6. lipnja 2018. pa nadalje. 

 

Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II 141-06/18-01/03220861330, ur. broj: 341-99-05/3-18-5370 od 4. rujna 2019. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv prvostupanjskog rješenja te je prvostupanjsko rješenje izmijenjeno je na način da je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30% te je odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

 

2.               U podnesenoj tužbi i tijekom spora tužitelj je osporio zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja u bitnom ističući da je on žalbu protiv prvostupanjskog rješenja podnio isključivo iz razloga što je smatrao da mu je pogrešno utvrđen datum ozljede na radu (koja se desila 16. listopada 2016.), da mu je pogrešno bio utvrđen datum od kojeg se isplaćuje naknada radi tjelesnog oštećenja, te jer mu nisu bila priznata ostala tjelesna oštećenja nastala kao posljedica iste ozljede na radu (povrede obje šake, ramena, kralježnice). Smatra da je tuženik nezakonito povodom žalbe tužitelja izmijenio prvostupanjsko rješenje na tužiteljevu štetu. Nadalje smatra da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje te da kod njega postoji tjelesno oštećenje za koje mu pripada pravo na naknadu. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja te vraćanje predmeta na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

 

3.              Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev pri čemu je ostao kod argumenata iznesenih u drugostupanjskom rješenju.

 

4.              Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje ZUS).

 

5.               Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za medicinu, dr. med. M. M., specijalistu opće i plastične kirurgije, ortopedije i traumatologije.

 

6.               Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

7.               Iz spisa tuženika i obrazloženja osporavanih rješenja proizlazi da je tužitelju vještačenjem u prvostupanjskom postupku (8. lipnja 2018.) utvrđeno da kod istog postoji tjelesno oštećenje u ukupnom omjeru od 40% prema Listi 1 Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj: 67/17.) te 1. stupanj invaliditeta, od čega je 30% oštećenja posljedica ozljede na radu. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju je priznato pravo na naknadu.

 

                            Povodom žalbe u drugostupanjskom postupku provedeno je vještačenje od 14. kolovoza 2018. te je nalazom i mišljenjem vijeća viših vještaka utvrđeno da kod tužitelja postoji 30% tjelesnog oštećenja (uzrok bolest), no da ne postoji 30% tjelesnog oštećenja s osnove ozljede na radu, i to ukočenost desnog ručnog zgloba u povoljnom položaju obaju zglobova. Obrazloženo je da iz nalaza fizijatra proizlazi da se radi o ograničenoj pokretljivosti oba ručna zgloba, a ne o ukočenosti, slijedom čega navedeno nije u skladu s mjerilima Liste 1 Uredbe. Također je navedeno da nalaz funkcije desnog ramena s ograničenjem unutarnje rotacije uz terminalno ograničenu abdukciju i antifleksiju nije u opsegu obuhvaćenom mjerilima navedene Liste. Radi navedenog utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja u omjeru od 30%, uzrok bolest.

 

8.               Odredbom članka 118. ZUP-a propisano da drugostupanjsko tijelo iznimno može izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu, i to iz razloga zbog kojih bi to rješenje moglo oglasiti ništavim ili poništiti, ako nije drukčije propisano. Odredbom članka 117. ZUP-a propisano je da će drugostupanjsko tijelo poništiti rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, što je bio stav tuženika u konkretnom upravnom postupku.

 

Zahtjev tužitelj podnesen je 22. prosinca 2017., slijedom čega se na isti primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16., dalje ZOMO).

 

Odredbom članka 61. ZOMO-a propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika.

 

Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

 

Odredbom članka 63. ZOMO-a propisano je da se naknada zbog tjelesnog oštećenja određuje ovisno o postotku tjelesnog oštećenja u odgovarajućem postotku od osnovice i za oštećenje od 40% iznosi 16% osnovice, dok za oštećenje od 30% iznosi 12% osnovice. Osnovicu za određivanje naknade iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Zavod općim aktom. Naknada zbog tjelesnog oštećenja usklađuje se na isti način kao i mirovine.

 

Odredbom članka 64. ZOMO-a propisano je da osiguranik ima pravo na naknadu od dana nastanka tjelesnog oštećenja ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest mjeseci od dana nastanka tjelesnog oštećenja. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka navedenog roka, osiguranik ima pravo na naknadu od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

 

9.               S obzirom na to da su u ovom sporu bile sporne medicinske činjenice koje sud nije u mogućnosti samostalno utvrditi, sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za medicinu, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju M. M..

 

Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 29. lipnja 2021. naveo sadržaj medicinske dokumentacije na kojoj je temeljio svoj nalaz i mišljenje, naveo da iz iste proizlazi da kod tužitelja postoji 30% tjelesnog oštećenja, uzrok bolest (što je utvrđeno i u upravnom postupku te nije bilo sporno), te 30% tjelesnog oštećenja uzrok nesreća na radu od 14. listopada 2016., i to ukočenost ručnog zgloba i šake u povoljnom položaju, više lijevo, prema Listi 1 LOO, slijedom čega ukupan postotak oštećenja organizma iznosi 40%, od toga na donje ekstremitete 0%.

 

Tuženik je imao primjedbe na nalaz i mišljenje u kojem je naveo da se ne slaže s utvrđenjem da postoji 30% tjelesnog oštećenja s osnove ozljede na radu, jer da se vještačenje provodi sukladno Listi oštećenja organizma - Listi 1 Uredbe, prema kojoj se ukočenost zgloba smatra potpuna ukočenost (gdje nema nikakve pokretljivosti zgloba) ili su pokreti mogući najviše do 15 stupnjeva. Tuženik smatra da kod tužitelja ne postoji ukočenost ručnog zgloba ni desne ni lijeve ruke te da je kod istog utvrđena pokretnost ručnih zglobova desno do 30 stupnjeva i lijevo do 20 stupnjeva. Naveo je da istu pokretljivost opisuje i sudski vještak u svom nalazu, a što ne predstavlja ukočenost ručnog zgloba prema kriterijima Uredbe.

 

Vještak je na ročištu održanom 29. rujna 2021. iznio usmenu dopunu nalaza i mišljenja te se očitovao na primjedbe tuženika. Naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 29. lipnja 2021. te obrazložio da navedena mjerenja lijevog ručnog zgloba u odnosu na desni ukazuju na znatno ograničenje pokreta što za posljedicu ima ograničenu funkciju u svakodnevnim aktivnostima. Istaknuo je da Lista suhoparno opisuje navedena ograničenja, što nije u skladu sa dobrom kliničkom praksom. Navedeni pokreti lijevog ručnog zgloba ne izvode funkciju ruke prema unutra što može imati za posljedicu ne mogućnost na primjer hvata predmeta, ispadanja predmeta iz ruku, te gubitak funkcije. Kod tužitelja postoji pokreti mogući u rasponu do između 10-15 stupnjeva radijalne devijacije (otklona), što predstavlja navedeni postotak invalidnosti. Naveo je da iz medicinske dokumentacije proizlazi da kod tužitelja nisu mjereni (iz razloga što Lista navedeno uopće ne predviđa) pincentni hvat niti čvrsti stisak šake (mjerenje dinamometrom). Obrazložio je i da kod tužitelja postoji oštećenje desnog ramena, a koje proizlazi iz medicinske dokumentacije od 18. siječnja 2016. Radi se o puknuću tetive desnog subskapularnog mišića u dužini od 2 cm i to u srednjoj distalnoj trećini te je navedeno od odlučne važnosti za podizanje ramenog obruča, što uključuje savijanje ruke prema iza i podizanje ruke, a što također utječe na ograničenost pokreta desnog ramenog obruča i bolove. Vještak smatra da, unatoč postojanju i sadržaju Liste činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno iz razloga što navedeno oštećenje svakako utječe na znatno smanjenje životne funkcije (osoba se ne može počešljati, umiti, brijati, nositi teže terete, podizati teret iznad razine ramena i tako dalje).

 

Prema ocjeni suda nalaz i mišljenje sudskog vještaka sačinjen je neovisno i nepristrano, sukladno pravilima struke, valjano je obrazložen te sadrži sve medicinski odlučne činjenice za donošenje zakonite odluke, te je isti izrađen na temelju medicinske dokumentacije tužitelja koja prileži sudskom spisu, slijedom čega je sud svoju odluku utemeljio na ovom dokazu.

 

              Dakle, bez obzira na navode tuženika da se prema Listi 1 Uredbe ukočenost zgloba smatra potpuna ukočenost (gdje nema nikakve pokretljivosti zgloba) ili su pokreti mogući najviše do 15 stupnjeva, sud utvrđuje da iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da kod tužitelja postoji značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, i to 30% tjelesnog oštećenja čiji je uzrok bolest, te 30% tjelesnog oštećenja uzrok nesreća na radu od 14. listopada 2016., te ukupan postotak oštećenja organizma od 40%.

 

10.          Budući da se prema odredbi članka 61. stavka 2. ZOMO-a pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja isplaćuje samo za tjelesno oštećenje koje nastane kao posljedica ozljede na radu, a koje kod tužitelja iznosi 30%, pravilno je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da tužitelju pripada iznos naknade u visini 12 % osnovice (a ne 16% kako to neosnovano prigovara tužitelj).

 

11.          Međutim, prvostupanjsko tijelo nije pravilno utvrdilo dan od kojeg tužitelju pripada pravo na naknadu za tjelesno oštećenje.

 

Nesporno je da je navedeno tjelesno oštećenje nastalo ozljedom na radu od 14. listopada 2016., a isto je potvrdio i vještak M. M. u svom nalazu i mišljenju. Budući da je tužitelj zahtjev podnio nakon isteka roka od šest mjeseci od dana nastanka tjelesnog oštećenja, ima pravo na naknadu od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

 

Zahtjev je podnio 22. prosinca 2017., slijedom čega je prvi dan idućeg mjeseca 1. siječnja 2018. te mu pripada pravo na naknadu za šest mjeseci unatrag, dakle od 1. srpnja 2017. pa nadalje.

 

12.          Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je osporavanim rješenjem tuženika i točkom II izreke prvostupanjskog rješenja povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je ista u tom dijelu poništio na temelju odredbe čl. 58. stavak 1. ZUS-a.

 

Sud je na temelju ovlaštenja iz istog članka sam riješio upravnu stvar na način da je ostavio na snazi točku I izreke prvostupanjskog rješenja kojom je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 40%, priznao je tužitelju tjelesno oštećenje u omjeru od 30% koje je posljedica ozljede na radu te mu je po tom osnovu priznao pravo na naknadu počevši od 1. srpnja 2017. pa nadalje u iznosu 12% od osnovice.

 

Sud je također naložio prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude utvrdi iznose i isplatu naknade zbog tjelesnog oštećenja u iznosu 12% od osnovice za razdoblje od 1. srpnja 2017. pa nadalje.

 

13.          Tužitelju je, s obzirom na potpuni uspjeh u sporu na temelju članka 79. ZUS-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za  sastav tužbe i za zastupanje na dva ročišta, svaku radnju iznos od 2.500,00 kn + PDV (Tbr. 23.1, Tbr. 42.), odnosno ukupno 9.375,00 kn, kao i trošak vještačenja u iznosu od 2.600,00 kn, odnosno ukupno 11.975,00 kn.

 

 

U Zagrebu, 6. listopada 2021.

 

              Sudac:

 

Janja Topol

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).