Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53 000 Gospić

Poslovni broj: 6 P-87/2019-27

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Veri Miočić, u građanskopravnoj stvari
tužiteljice A. K, OIB: …, I. B H. , S. NJ., koju zastupa T. R., odvjetniku u Z1,
protiv tuženika I. B., OIB:… iz O,kojeg zastupa punomoćnica N. V. odvjetnica u Z2,
radi poništaja, uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i predaje u posjed, nakon
glavne i javne rasprave održane i zaključene 2. rujna 2021. u prisutnosti punomoćnika
stranaka i tuženika osobno, 7. listopada 2021. javno je objavio i

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Poništava se predugovor o kupoprodaji nekretnine oznake k.č.br. 419 k.o. K.
sklopljen dana 14. svibnja 2018. u G. između tužiteljice i tuženika ovjeren od
strane javnog bilježnika M. F. iz G. pod OV-25052018 dana 14. svibnja

2018., slijedom čega se ima uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje na način da se
briše ime i vlasništvo tuženika, a vraća se ime i vlasništvo tužiteljice na navedenoj
nekretnini.

Dužan je tuženik predati tužiteljici u posjed i slobodno raspolaganje nekretninu oznake k.č.br. 419 k.o. K. slobodnu od njegovih stvari i trećih osoba.

Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak skupa sa zakonskom zateznom
kamatom od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve ovo u roku od 15 dana.“

i

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog radi donošenja rješenja o privremenoj mjeri koji glasi:

-2-

Poslovni broj: 6 P-87/2019-27

„Zabranjuje se protivniku osiguranja I. B. otuđenje i opterećenje
nekretnine oznake k.č.br. 419 u naravi kuća i dvorište upisane u zk. ul. 39 k.o.
K.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se
vodi pred Općinskim sudom u Gospiću pod poslovnim brojem P. 87/19 i upisati će se
kod Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Gospiću u zk. ul. 39. k.o. K..“

II. Nalaže se tužiteljici A. K., OIB:, I. B. H., S. NJ, isplatiti tuženiku I. B., OIB: …,iz
O, iznos od 9.375,00 kn na ime parničnih troškova.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova u preostalom iznosu od 9.375,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 14. svibnja 2019. podnijela tužbu ovom sudu u kojoj navodi
kako je 14. svibnja 2018. u Gospiću sklopljen predugovor o kupnji nekretnine između
stranaka prema kojemu se utvrđuju uvjeti i način kupoprodaje nekretnine pobliže
označene u izreci presude, koja nekretnina je vlasništvo tužiteljice u trenutku
podnošenja ove tužbe, za cijelo. Na istom ugovoru je ovjeren potpis tužiteljice kod
javnog bilježnika M. F. iz G. istog dana pod brojem OV-2505/2018.
Nadalje, istoga dana, odnosno 14. svibnja 2018. da je pred istim javnim bilježnikom
ovjeren potpis tužiteljice na još tri dokumenta i to slijedećih naziva: specijalna punomoć
pod brojem OV-2503/2018, potvrda o isplati (devizna isplata) pod brojem OV-
2504/2018 i potvrda o isplati pod brojem OV-2502/2018. Stranke da su spornog dana
krenule iz K. u G. osobnim automobilom tuženika. Tuženik da je za
tužiteljicu vodio neke građevinske radove na uređenju kuće u K. oznake br.
419 k.o. K.. Jedne prigode tuženik je obavijestio tužiteljicu koja je tada bila u
Nj., gdje inače boravi, da je građevinske radove zaustavio komunalni redar i
da prijeti visokom kaznom ukoliko mu tužiteljica ne izda punomoć za obavljanje radova.
Tim povodom tužiteljica je došla u H. i, kao što je ranije navedeno, otišla sa
tuženikom na ovjeru punomoći kako je to on njoj stalno prikazivao. Tako je u G.,
u uredu javnog bilježnika, potpisala dokumente koje joj je tuženik predočio, te ovjerila
potpis na istima, nakon ovjere potpisa tužiteljica je od tuženika zatražila da joj preda
po primjerak dokumenta, ali ovaj da je to odbio govoreći da je sada sve uredu i da joj
nije od toga ništa potrebno. Iz ureda javnog bilježnika u G. tužiteljica da je otišla
uvjerena da je potpisala punomoć i ostale dokumente kako bi tuženik nesmetano
mogao nastaviti sa građevinskim radovima ne njenoj kući u K., bez straha od
novčanog kažnjavanja. U više navrata je tužiteljica pokušala dobiti primjerak
dokumenta koji je potpisala, ali tuženik da je uporno odbijao udovoljiti njezinom
zahtjevu. Zbog navedenoga tužiteljica je ovlastila ovdje punomoćnika da od javnog
bilježnika M. F. iz G. pribavi kopije ranije spomenutih dokumenata, što je
ovaj pribavio 4. srpnja 2018. i obavijestio tužiteljicu o sadržaju istih. Tek tada je
tužiteljica saznala o kakvim se dokumentima radi i što je potpisala. Njezina volja nikada
nije bila prodati predmetnu nekretninu niti je na ime istoga ikada primila bilo kakve
novčane iznose od tuženika. Prava volja tužiteljice je bila jedino sačiniti dokument
prema kojemu bi tuženik mogao u njezino ime izvoditi građevinske radove na
predmetnoj nekretnini bez straha od kažnjavanja od strane komunalnog redara.

-3-

Poslovni broj: 6 P-87/2019-27

Obzirom smatra da ima pravni interes da se predugovor o kupnji nekretnine poništi
zbog prijevare iz čl. 284. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; to je postavila tužbeni
zahtjev na način da se poništi predmetni predugovor i da tuženik preda tužiteljici u
posjed predmetnu nekretninu, uz nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu,
navodeći da će naknadno očitovati o svim navodima tužbe, te predložiti dokaze i
dostaviti dokumentaciju na koju se poziva.

3. Tužitelj je nastavno naveo kako se tuženik nakon podnošenja predmetne
tužbe upisao kod ovog suda kao vlasnik predmetne nekretnine, u prilog čemu je
rješenje Z-1144/2019 od 14. svibnja 2019. o uknjižbi tuženika kao vlasnika predmetne
nekretnine. Isto tako, tuženik kao vlasnik društva L. nekretnine da je na internetskim
stranicama oglasio prodaju ove nekretnine i kao dokaz istome je priložen internetski
zapis; uslijed čega bi tužiteljici mogla nastati nenadoknadiva šteta pa je predložila
donijeti privremenu mjeru kojom se tuženiku zabranjuje otuđiti odnosno opteretiti
predmetnu nekretninu.

4. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom predanim na ročištu 12.
svibnja 2020., kako je isti pobliže označen u predmetnoj izreci presude; s time da
istome tuženik nije protivio.

5. Sud je proveo dokaz čitanjem svih isprava i provedenih personalnih dokaza u spisu.

6. Sukladno odredbi čl. 10. i 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje ZPP) sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo
protivno načelu ekonomičnosti postupanja odnosno izvođenju dokaza koje stranke
nisu predložile.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet tužbenog zahtjeva jest poništaj predugovora o kupoprodaji čest.
br. 419 k.o. K. sklopljen 14. svibnja 2018. u G. između tužiteljice i
tuženika, ovjerenog kod javnog bilježnika M. F. iz G. pod brojem: OV-
2505/2018 istog dana; uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i predaja u posjed.
9. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik 14. svibnja 2018. u

G. sklopili predugovor o kupnji predmetne nekretnine prema kojemu se utvrđuju
uvjeti i način kupoprodaje nekretnine pobliže označene u izreci presude, koja
nekretnina je vlasništvo tužiteljice u trenutku podnošenja ove tužbe, za cijelo; s time
da je na istom predugovoru ovjeren potpis tužiteljice kod javnog bilježnika M. F. iz G. istog dana pod brojem OV-2505/2018; kao i da su 14. svibnja 2018. pred
istim javnim bilježnikom ovjereni potpisi tužiteljice na još tri dokumenta i to slijedećih
naziva: specijalna punomoć pod brojem OV-2503/2018, potvrda o isplati (devizna
isplata) pod brojem OV-2504/2018 i potvrda o isplati pod brojem OV-2502/2018. Nije
osporeno i da se tuženik, nakon pokretanja ovog postupka, sukladno rješenju ovog
suda Zemljišnoknjižnog odjela u Gospić poslovni broj: Z-1144/2019 od 14. svibnja

2019. upisao kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem preslike navedenog
predugovora, preslike potvrde o isplati, uvjerenja Službe za društvene djelatnosti
Ispostave Otočac , preslike uporabne dozvole i ugovora o kupoprodaji ovjerenog po
javnom bilježniku B. Z. iz G., broj: OV-1464-1465/2019 od 29. travnja

2019. Među strankama nije sporno da je tužiteljica imala namjeru prodati kuću za što
je angažirala tuženika kojemu je za tu priliku izdala i specijalnu punomoć 2017., a koji
je prije same prodaje vodio i građevinske radove na kući po nalogu tužiteljice.
10. Sporno je među strankama da li predmetni predugovor o kupoprodaji
nekretnine proizvodi učinke obzirom tužiteljica tvrdi da je isti, kao i na ostalim

-4-

Poslovni broj: 6 P-87/2019-27

dokumentima 14. svibnja 2018. u uredu javnog bilježnika M. F. u Gospiću,
ovjerila svoj potpis, nakon što ju je tuženik prevario navodeći je misliti da se radi o
dokumentima s pomoću kojih će tuženik, za njezino ime, moći nesmetano nastaviti sa
građevinskim radovima na predmetnoj nekretnini, bez straha od kažnjavanja od strane
komunalnog redara; a ne o ugovoru kojim mu prodaje kuću uz potvrdu da je primila u
cijelosti kupoprodajnu cijenu.

11. Prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva tužiteljica se prvenstveno poziva na
odredbu čl. 284. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005,
41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018), kojim je definirana prijevara kao mana volje
zbog koje se može tražiti poništaj ugovora, a koja odredba propisuje da ako jedna
strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time
navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda
kad zabluda nije bitna.

12. Slijedom takvog stanja stvari navodi se da je u smjeru dokazivanja teret
dokaza u ovoj parnici bio na tužiteljici, sve sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, ovo uzevši
da je nesporno ovjerila svoj potpis na dokumentima temeljem kojih je tuženik uknjižen
u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine.

13. Svjedok S. Z. nije iskazivao o spornim činjenicama pa taj iskaz sud
nije uzeo relevantnim za ocjenu tužbenog zahtjeva dok je svjedok S. R., inače
poznanik tuženika, naveo kako je prije tri ili četiri godine u javnobilježničkom uredu M. F.

vidio ovdje stranke koje su nešto potpisivale (što uostalom među strankama i
nije sporno) i da je na stolu ispred njih bila veća svota novca koja je trebala biti predana;
dok drugo, za sam spor relevantno, nije kazivao.

14. Nadalje, svjedok M. F., javni bilježnik kod kojega su ovjereni predmetni
dokumenti, u bitnome je potvrdio ovjeru istih od strane svog ureda, isto tako da bi
intervenirao da je uvidio nešto sporno prilikom ovjere ugovora na strani potpisnika kao
što je prisila ili slično, ali da se ne može sjetiti detalja ni konkretne ovjere. Tuženika
kao vlasnika agencije za nekretnine poznaje obzirom dolazi u njegov ured radi ovjere
dok se tužiteljice ne sjeća niti je poznaje, a u predmetnoj situaciji kod same ovjere
potpisa da nije bio dužan čitati dokumentaciju koju je stranka ovjerila, niti upozoravati
na pravne posljedice iste, ali ukoliko bi ga stranka eventualno same priupitala da bi
zasigurno kao pravnik iščitao i dao odgovarajuće pravno mišljenje. Isto tako, kada ima
više dokumenata za ovjeru, da se stranci načelno u trenutku kada svaki dokument daje
na potpis ne navodi što u tom trenutku potpisuje, već samo kazuje gdje mora potpisati,
ovo uzevši da pretpostavlja i vjeruje da stranke znaju što su došle potpisati, to su
njihove isprave.

15. Navedenim iskazima sud je načelno poklonio vjeru jer su iskazivali u skladu
sa dokumentacijom u spisu i nespornim činjenicama, a u istima ne nalazi nelogičnosti
niti poseban interes da bi iskazivali u prilog koje od stranaka u postupku.

16. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnom navela kako je uvijek imala povjerenja
u gospodina B., vjerovala mu je beskrajno. Angažirali su njegovu agenciju
"L. nekretnine" negdje 2017. radi prodaje predmetne kuće u K. za

145.000,00 EUR-a. Oglašavanje je išlo na Internet. Međutim, kako je bilo problema s
vlagom, prethodno su angažirala B. da se taj problem riješi prije prodaje, na
što je on rekao da će angažirati svoje poznanike građevinare kako bi taj problem riješili.
Jednom prilikom je B. pozvao da potpiše dozvole da se ti građevinski radovi
mogu nastaviti, na što mu je ona kazala da mogu sve relevantno potpisati u našoj
ambasadi u Munchenu, međutim on je kazao da mora doći. Tako je došla iz Nj.,
sama bez supruga – sa sinom. 14. svibnja 2018. su ona i B. otišli kod bilježnika
F. u G., kako bi potpisala dozvole. Nije čitala ono što potpisuje, vjerovala je

-5-

Poslovni broj: 6 P-87/2019-27

B. B. da je dokumente držao na prsima i na stolu i uvijek je držao ruke
na njima, izvadio bi ih i djelomično pokazao samo kad bi potpisivala. Znala je pitati da
joj pokaže da vidi što potpisuje, na što bi on odgovorio da zar mu ne vjeruje i da joj je
objasnio; pri čemu nije vidjela tekst dokumenta jer bi razumjela da je pročitala "ugovor"
ili da je vidjela neki novac; ali mu je vjerovala i nije razmišljala da bi joj takvo što
napravio. Kod bilježnika se potpisala najprije u predsoblju u knjigu, a onda je otišla na
potpis u drugu sobu kod bilježnika. Ni u jednom ni u drugom slučaju joj nitko nije
pojašnjavao što potpisuje. Tom prilikom B. je pokupio za sebe sve papire koje
su potpisali, nije joj ništa dao, niti jedan primjerak. Obećao je da će joj poslati u
Nj., ali to nije činio pa je počela sumnjati. Naposljetku, obzirom je njezin suprug
htio znati što je potpisala i da joj tuženik ništa nije poslao iako ga je više puta tražila,
angažirali su i odvjetnika da pribavi papire od javnog bilježnika kada su saznali što im
je B. učinio. Nazvala je javnog bilježnika Z. iz G., kod kojega je
inače išla radi ovjere u G., a ovo kada joj B. nije htio poslati dokumente
koje je potpisala, kad je počela sumnjati u njega. Nakon što je Z. rekla da je otišla
sa B. kod F., Z. je uputio da mu otkaže sve punomoći koje mu je
dala.

17. Tuženik je u svome iskazu u bitnome potvrdio da je kao posrednik angažiran

2017. radi prodaje predmetne kuće koja je bila upisna na tužiteljicu kao vlasnicu i to za

145.000,00 EUR-a koju cijenu je smatrao previsokom. Po njemu je vrijednost kuće bila
ne veća od 50.000 EUR. Međutim, tužiteljica i njezin suprug su inzistirali da kuća vrijedi
više od 50.000 EUR, ustrajali su u cijeni od 145.000 EUR. Pojasnio je da kuću treba
urediti prije, na ime čega je na kraju utrošeno 18.000 EUR, kuća je tom prilikom cijela
obnovljena, osim krova. Kada je došao kupac, ne sjeća se više njegovog imena, nije
pristao na cijenu od 145.000 EUR i rekao je da je previše. Na kraju su se dogovorili,
kada se vidjelo da se kuća neće prodati za postavljenu cijenu, da će se ista prodati
njemu za 50.000 EUR, s time da će vratiti uplaćenih 18.000 EUR na ime obavljenih
građevinskih radova ovdje tužiteljici te prethodno dati 1.000 EUR na ime kapare koja
se ima uračunati. Tom prilikom došla je tužiteljica sa svojim sinom 12. svibnja 2018.
kada je otišao po njih na aerodrom. Istog dana, nakon što je njen sin izišao iz kuće i
otišao u hotel "Velinac" jer je tamo rezervirao tri dana, tužiteljici je u dnevnom boravku
dao kaparu od 1.000,00 EUR obzirom u nju nije imao povjerenja, ovo jer je njezin
suprug govorio da je to njegova kuća, napravio je i tzv. "selfie" tj. sliku njega i tužiteljice
koja slika je u spisu, upravo kao dokaz da je došlo do dogovora između njih. Navodi
da na slici stoji 05/12/2018, što je zapravo 12. svibnja 2018., pa je jasno da je tad i
slikano. Smatra da je tužiteljica iskoristila trenutak i prodala njemu kuću. Na poseban
upit suda je li tužiteljici dao da dokumente pročita, odgovara da je kod javnog bilježnika
utvrđen identitet tužiteljice te da joj je od strane djelatnica bilježnika objašnjeno što to
potpisuje jer je bilo više dokumenata, a i tužiteljica ne govori hrvatski jezik. Napomenuo
je da se sva dokumentacija bilježila u zemljišnim knjigama, pa tako i predugovor koji
je bio u zabilježbi prvenstvenog reda kupnje godinu dana, što je otkrio brat od D.

koji se bavi nekretninama u Nj., na što je tužiteljica nazvala i plakala na telefon.

14. svibnja 2018. da su kod javnog bilježnika potpisali predugovor, potvrde za isplatu

18.000 EUR i 50.000 EUR, punomoć za davanje nekretnine u najam/zakup, a
specijalna punomoć za kupoprodaju nekretnine je zaključena odmah nakon što je
sklopljen ugovor o posredovanju 2017. Na posebno pitanje pun. tužiteljice koja je
zadnja cijena koju je stavio na Internet, odgovorio je da nakon što je gđa K. bila
bezobrazna prema njemu da je zadnju cijenu stavio na 175.000 EUR, a to nakon što
je obnovio i krov, naime da je dodatno uložio pa je ne bi prodao ni za tri milijuna eura.
Od te prodaje je kasnije odustao, a kuću je odlučio prodati u inat tužiteljici.

-6-

Poslovni broj: 6 P-87/2019-27

18. Prilikom iskazivanja tužiteljice pred sudom, izveden je zaključak da ista,
suprotno navodima tuženika, tečno govori hrvatski jezik, naime za isto nije bilo
potrebno sudjelovanje tumača niti je to predlagala sama tužiteljica.

19. U prilog svojih navoda, koje sud uzima spornim, tužiteljica je predložila
samo svoje saslušanje koje je kao takvo u kontradikciji sa navodima tuženika – dakle
imamo riječ tužitelja protiv riječi tuženika, s time da na strani tuženika stoje materijalni
dokazi koji imaju jaču dokaznu snagu i skladu sa kojima je tuženik iskazivao, a kojim
se potvrđuje da je sklopljen predugovor, da je tuženica primila u cijelosti kupoprodajnu
cijenu od 50.000,00 EUR-a kao i da joj je tuženik vratio 18.000,00 EUR-a na ime
izvedenih radova (l.s. 4,5 i 6); dok druge dokaze kojima bi se mogla pripisati eventualna
veća objektivnost i kojima bi pobila nesporno ovjerene dokumente radi mane volje i iz
kojih bi sud izveo zaključak da je tuženi istinu prevario tužiteljicu; tužiteljica nije
predlagala. Uz to, iz iskaza saslušanih svjedoka sud nije izveo zaključak da bi tuženik
prijevarno postupao prema tužiteljici, a iz iskaza svjedoka S. R. dodatno
slijedi da je ispred stranaka u javnobilježničkom uredu bila poveća svota novca, što
odgovara sadržaju predugovora od 14. svibnja 2018. gdje se spominje isplata
kupoprodajne cijene na dan potpisa istoga.

20. Povrh navedenoga, činjenica da bi tužiteljica potpisivala predmetne
dokumente „slijepo“ vjerujući tuženiku, kako to tvrdi, uz činjenicu da je poslovno
sposobna osoba koja govori i razumije hrvatski jezik i kao takva bila u mogućnosti
pročitati predmetne dokumente prilikom ovjere, značila bi da je, po mišljenju suda,
postupala ispod dužne pažnje koja se zahtjeva u predmetnim stvarima. Naime, prema
načelnoj odredbi iz čl. 10. st. 1. ZOO-a, sudionici u obveznom odnosu, kao sudionici
ugovornih odnosa, moraju postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva
u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa; slijedom čega se tužiteljica ne može pozivati
da potpisujući dokumente nije obraćala pažnju jer je vjerovala tuženiku, a ovo jer je to
bila njezina obveza, s time da joj javni bilježnik isto nije bio dužan pojašnjavati što
potpisuje kao ni pravne posljedice istoga. Naime, sukladno čl. 77. st. 4. Zakona o
javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007,
75/2009, 120/2016), kojim je propisana ovjera odnosno legalizacija, stoji da se pri
ovjeri potpisa javni bilježnik treba upoznati sa sadržajem pismena samo utoliko ukoliko
je to potrebno za popunjavanje rubrika upisnika o ovjerama i potvrdama; on nije
odgovoran za sadržaj pismena niti je dužan ispitivati da li su sudionici ovlašteni na
dotični posao.

21. Nadalje, analizom predmetnog predugovora (l.s. 32) utvrđuje se da je isti u
svojoj naravi ugovor o kupoprodaji obzirom su se stranke u istome sporazumjele o
predmetu i cijeni za koju je utvrđeno da je plaćena prodavateljici u cijelosti na ime čega
se ista obvezuje izdati potvrdu o isplati kupoprodajne cijene – koju je ista posebno i
potpisala i ovjerila potvrđujući primitak cjelokupne kupoprodajne cijene od 50.000,00
EUR-a i izdajući tabularnu ispravu tuženiku radi uknjižbe (l.s. 34); naime činidba iz
predugovora sastoji se od sklapanja glavnog ugovora dok su u predmetnom ugovoru
definirani bitni sastojci ugovora o kupoprodaji (stvar i cijena); pri čemu nije relevantno
da su se stranke obvezale posebno sklopiti i ugovor o kupoprodaji. Dakle, nije
odlučujuće kako su stranke nazvale ugovor, već kakav je njegov sadržaj, a ovdje
konkretno su se stranke sporazumjele o predmetu i cijeni, pa takav predugovor ima
sve bitne sastojke ugovora o prodaji i time valjani temelj za stjecanje prava vlasništva;
koji tužiteljica nije uspjela pobiti.

22. Slijedom iznijetoga sud je, prvenstveno primjenom pravila o teretu
dokazivanja, odbio tužbeni zahtjev koji se odnosi na poništaj ugovora i uspostavu
prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Nadalje, uz zaključak da tužbeni zahtjev u dijelu

-7-

Poslovni broj: 6 P-87/2019-27

koji se odnosi na poništaj ugovora nije osnovan, a na čemu je evidentno posljedično
zasnovan i nastavni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na predaju u posjed, uzevši
da tužiteljica nije dokazala prvu pretpostavku za predaju u posjed niti u smislu odredbi
čl. 162. st. 1. i 2. ni čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne
novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006,
141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje
ZVDSP), odnosno svoje vlasništvu ili makar zakonit i istinit posjed, ovo uz činjenicu da
titulus odnosno pravni temelj upisa vlasništva tuženika nije oboren; tužbeni zahtjev je
i u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

23. U odnosu na prijedlog za određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja
i opterećenja nekretnine, a obzirom se tuženik u međuvremenu knjižio kao vlasnik
nekretnine i istu oglasio za prodaju na internetskim stranicama; navodi se kako je
odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona(Narodne novine br. 112/2012, 25/2013,
93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020) propisano da se radi osiguranja nenovčane
tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja, između ostalog,
kumulativno učini vjerojatnim i postojanje svoje tražbine. Obzirom je tužbeni zahtjev
odbijen kao neosnovan evidentno je da tužiteljica nije udovoljila prvoj kumulativnoj
pretpostavci za određivanjem privremene mjere – nije dokazala svoju tražbinu.
Napominje se pri tome da iz prijedloga za osiguranje u vezi sa tužbom proizlazi da bi
se tražbina jedino mogla odnositi na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži predaja u
posjed dok bi dio zahtjeva koji se odnosi na poništaj predugovora te uspostavu z.k.
stanja kakvo je bilo prije provedbe ne odgovara pojmu tražbine koja označava pravo
na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje, odnosno aktivnu ili pasivnu radnju
koju je jedna strana dužna u pravnom odnosu izvršiti drugoj. Slijedom navedenoga,
zahtjev tužiteljice za određivanjem privremene mjere je odbijen kao neosnovan.
24. Odluka o trošku u ovom kontradiktornom postupku je uslijedila sukladno čl.

154. st. 5. u vezi čl. 155. ZPP-a, slijedom čega je sud priznao tuženiku kao stranci koja
je uspjela u sporu i koja je zastupana po kvalificiranom punomoćniku, nagradu na ime:
sastava odgovora na tužbu iznos od 2.500,00 kn sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012,
103/2014, 118/2014, 107/2015- dalje Tarifa), zastupanja na ročištima: 14. srpnja 2021.
i 2. rujna 2021. u iznosu od po 2.500,00 kn za zastupanje na svakom od ročišta
sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, PDV od 25% na priznati trošak; sveukupno 9.375,00 kn.
Sud tuženiku nije priznao preostali zatraženi trošak koji je zatražen protivno Tbr. 7. toč.

1. u razlici koja iznosi 9.375,00 kn (uključivo sa PDV-om), kao ni sudsku pristojbu koja
nije brojčano definirana sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a.

U Gospiću 7. listopada 2021.

Sutkinja Vera Miočić

-8-

Poslovni broj: 6 P-87/2019-27

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta;
stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno
obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na
ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od
dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za županijski sud koji odlučuje po žalbi.

DNA:

- Tužiteljici po punomoćniku,
- Tuženiku po punomoćnici