1              Poslovni broj: Gž-1184/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1184/2021-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenog od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, Z., OIB: ... protiv tuženika P. G. d.o.o. iz P., OIB: ... koga zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz P., radni naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-85/2020-12 od 27. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-85/2020-12 od 27. travnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 136.376,85 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate sve na račun državnog proračuna broj ..., poziv na broj-odobrenja, HR 26, a u veće polje slijedeće šifre 5908-27-19-03345022837, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Svaka stranka snosi svoje troškove."

1. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 136.376,85 kn koje je tužitelju nastala za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 30. rujna 2020. isplatom invalidske mirovine osiguraniku Ž. B. zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed tjelesne ozlijede od 9. ožujka 2007. koja je priznata kao ozljeda na radu.

5. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio slijedeće:

-da među strankama nije sporno da je 9. ožujka 2007. došlo do nesreće na radu na kojoj je osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede zbog kojeg mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, - da je rješenjem Zavoda, Područne službe u P. od 23. srpnja 2008. Ž. B. priznato pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 596,05 kn zbog ozljede na radu. Isto tako, rješenjem Zavoda, Područna služba u P. od 14. rujna 2009. Ž. B. određena je najniža mirovina u iznosu od 1.864,08 kn počevši od 29. kolovoza 2009.,

-da je osiguranik tužitelja Ž. B. 9. ožujka 2007. kao radnik trgovačkog društva S. d.o.o. na radnome mjestu pretrpio tešku ozljedu na radu, a nesporno je i da mu je zbog zadobivene teške tjelesne ozljede na radnome mjestu priznato pravo na invalidsku mirovinu i naknada za tjelesno oštećenje,

-da je uvidom u podatke Zavoda od 14. listopada 2020., kao i uvidom u podatke o doznačenim mirovinskim primanjima da je tužitelj svom osiguraniku Ž. B. isplaćivao naknadu za tjelesno oštećenje, kao i invalidsku mirovinu, te je tužitelj svom osiguraniku u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 30. rujna 2020. isplatio na ime naknade za tjelesno oštećenje iznos od 15.066,10 kn, a na ime invalidske mirovine kroz isto razdoblje iznos od 121.310,75 kn,

-da je uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj Stpn-181/2013-10 od 9. travnja 2014. utvrđeno da je pravomoćno okončan postupak predstečajne nagodbe budući je odobreno sklapanje nagodbe.,

-da u ovom postupku potražuje naknadu štete za isplaćene invalidske mirovine i naknadu za tjelesno oštećenje od 1. ožujka 2016. do 30. rujna 2020., dakle nakon otvaranja i okončanja predstečajnog postupka nad tuženikom to nema uvjeta za odbacivanje tužbe,

-da je uvidom u prijavu ozljede na radu, kao i uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 26. travnja 2007. Državnog inspektorata sud utvrdio da je osiguranik tužitelja Ž. B. na svom radnome mjestu bio raspoređen na poslove armiranja radi postavljanja armature iznad stubišta i da je do njegovog ozljeđivanja došlo na način da je stao na ploču oplate koja mu se izmakla ispod noge zbog čega je izgubio ravnotežu i pao na stubište s visine od cca 2,80 m. Konstatirano je da su se u trenutku događaja obavljali radovi na postavljanju otplate i da nije bilo zaštitne ograde, te je uzrok ozljede izvođenje radnje operacije na način protivan pravilima zaštite na radu.,

-da iz izvješća o vještačenju stalnog sudskog vještaka M. M. koji je dan u parničnom postupku kod Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu po tužbi tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv tuženika P. d.o.o. proizlazi da je pravni prednik tuženika prilikom provođenja mjera zaštite na radu napravio propuste i da je zbog neprovođenja mjera zaštite na radu, odnosno ne postavljanja zaštitne ograde došlo do ozljeđivanja osiguranika tužitelja Ž. B. Osim toga, on nije bio prethodno stručno osposobljen za poslove armirača, niti je bio osposobljen za rad na siguran način.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan obzirom da kod tuženika nisu bile provedene mjere zaštite na radu, dok je visinu tužbenog zahtjeva utvrdio na temelju potvrda tužitelja priloženih uz tužbu i tijekom postupka i podataka iz banke, podataka doznačenih primanja.

7. Izneseno utvrđenje suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva kao i visine istog ne može se prihvatiti kao pravilno jer je žalbenim navodima tuženika dovedeno u dvojbu.

8. Prema odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Prema odredbi članka 162. stavak 1., 2. i 3. istog zakona zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesne oštećenje ili smrt osigurane osobe. Ako je štetu iz stavka 1. ovog članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom odgovaraju poslodavac i radnik solidarno. Za štetu iz stavka 1. ovog članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

9. Ispitujuću pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenim u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud utvrđuje kako prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koji drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da se pravilnost te presude može ispitati.

9.1. Međutim, zbog pogrešno pravnog stajališta prvostupanjski sud nije utvrđivao sve odlučne činjenice pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno a ono što ukazuje i žalba tuženika.

10. Prema odredbi članka 230. stavaka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO), potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, prema odredbi stavka 2. istog članka ovo potraživanje u svakom slučaju zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala.

11. U konkretnom slučaju, tužitelj potražuje naknadu štete po osnovi isplate invalidske imovine osiguraniku Ž. B. zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed tjelesne ozlijede od 9. ožujka 2007. koja mu je priznata kao ozljeda na radu.

12. Tijekom postupka tuženik je na ročištu održanom dana 18. ožujka 2021. istakao prigovor zastare svih iznosa za utuženo razdoblje do 21. listopada 2017. smatrajući da je istekao zastrani rok od 3 godine od njihovog plaćanja do dana podnošenja predmetne tužbe (21. listopada 2020.).

13. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi kako prvostupanjski sud nije uopće utvrđivao činjenice koje se odnose na istaknuti prigovor zastare a bez utvrđenja tih činjenica nije moguće odlučiti je li i u kojem razdoblju nastupila zastara pojedinih potraživanja pa je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

14. Nadalje, osnovano tuženik ukazuje na pogrešan stav prvostupanjskog suda glede utvrđenja visine nastale štete, tvrdeći da se radi o jednostranim privatnim ispravama tužitelja i njegovoj računovodstvenoj evidenciji smatrajući da bez angažmana financijskog vještaka nije se moglo uzeti u razmatranje kao kreditibilno opravdanje tražbine tužitelja.

15. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu kojom zahtjeva naknadu štete u ukupnoj svoti te kao dokaz priložio je vlastiti obračun visine ukupne štete i to prema tablicama koje utvrđuje zavod, pa kod činjenice da tuženik osporava visinu štete i ističe da je Zavod pogrešno obračunao ukupan iznos štete u konkretnom slučaju,opravdano se postavlja pitanje predstavlja li obračun ovlaštenog aktuara pri Zavodu javnu ispravu.

16. Po pravnom shvaćanju izraženom na sjednici građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od 29. listopada 2014. većinom glasova prihvaćeno je pravno stajalište prema kojem obračunu ovlaštenog aktuara pri Zavodu nije dostatan za nedvojbeni zaključak o visini štete pa ni o postojanju štete te je prema općim pravilima o teretu dokazivanja na tužitelju teret dokaza.

17. Odredbom članka 40. stavak 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20 )propisano je kako je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici vijeća Županijskog suda obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela a ovakvu odredbu je poznavao raniji Zakon o sudovima pa je ovaj sud odnosno vijeće vezano stavom sjednice odjela.

18. Također osnovano tuženik upozorava na propuste suda u ocjeni izvješća o vještačenju stalnog sudskog vještaka zaštite na radu ing. M. M. predmetu kod Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu pod poslovnim broje P-184/2016-31 kojeg je tužitelj priložio u tužbi, uz izričito protivljenje tuženika. Valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da se u ovom djelu radi o dokazu vještačenjem odnosno o nalazu i mišljenju vještaka u smislu odredbe članka 250.-263. ZPP-a.

19. Naime u skladu s citiranim odredbama, vještačenja obavljaju vještaci koje određuje parnični sud koji rukovodi vještačenjem, a taj dokaz se izvodi kada je radi utvrđenja ili razrješenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

20. U okolnostima prvostupanjskog postupka u kojima je tuženik se nije suglasio s korištenjem navedenog vještva u ovom postupku, žalbenim osporavanjem pravilnosti činjeničnog utvrđenja temeljem vještačenja ukazuje se osnovanim. Dakle prvostupanjski sud nije mogao odnosni dokument priložen uz tužbu tužitelja koristiti kao vještački nalaz i mišljenje.

21. Iz svega proizlazi kako radi utvrđenja činjenično stanja treba održati novu raspravu pred prvostupanjskim sudom u smislu odredbe članka 370. ZPP-a pa je valjalo prihvatiti žalbu tuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke, nadopuniti dokazni postupak sukladno uputama iz ovog drugostupanjskog rješenja, raspraviti istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja a potom pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o prigovoru zastare potraživanja i osnovanosti tužbenog zahtjeva.

23. S obzirom da nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku to je ukinuta i prvostupanjska odluka o trošku postupka.

24. Obzirom da je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen sudu na ponovno suđenje to je trebalo temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a ostaviti da se odluka o troškovima žalbenog postupka donese u konačnoj odluci. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu 7. listopada 2021.