1

Poslovni broj: Gž-1050/2021-2

 

Poslovni broj: Gž-1050/2021-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Damira Ronića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja D. P. iz S. B., OIB ... i A. P. iz S. B., OIB ..., zastupani po punomoćniku D. I., odvjetniku u S. B., protiv tuženice S. Z. O. iz S. B., OIB ..., zastupane po punomoćnici J. D., odvjetnici u  S. B., radi činidbe, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 1. lipnja 2021. broj P-166/2019-39, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2021.,

 

presudio je

 

I. Žalba tužene odbija se kao neosnovana, a prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 1. lipnja 2021. broj P-166/2019-39, se potvrđuje.

 

II. Trošak odgovora na žalbu tužiteljima se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da izvrši uklanjanje staklene stijene koja se nalazi u zajedničkom prostoru zgrade u prizemlju zgrade u ulici u S. B., a koja zgrada je sagrađena na čkbr. 2813/1 iz zk.ul.br. 11115 k.o. S. B. te da izvrši predaju ključeva vrata koja vode u zajednički prostor zgrade u prizemlju dijela zgrade, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Istom presudom naloženo je tuženoj da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 10.898,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv prvostupanjske presude u zakonskom roku žali se tužena zbog svih razloga navedenih u odredbi čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud njezinu žalbu uvaži, pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili da istu preinači i odbije tužitelje s tužbenim zahtjevom.

3. Odgovor na žalbu podnijeli su tužitelji u kojem odgovoru poriču navode žalbe tužene i predlažu da drugostupanjski sud žalbu tužene kao neosnovanu u cijelosti odbije.

 

4. Žalba tužene nije osnovana.

 

5. Tužena u žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim, nigdje u žalbi ne navodi u čemu bi se ta bitna povreda sastojala. Zbog toga je ovaj sud prvostupanjsku presudu u odnosu na taj žalbeni razlog ispitivao samo u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda tako da prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom.

 

6. Također prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio sve bitne i odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava i osnovanost tužbenog zahtjeva te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

7. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je nesporno među parničnim strankama da su tužitelji suvlasnici na stanu u S. B., sagrađenoj na kč.br. 2813/1, suvlasničkog dijela 1/13 etažnog vlasništva (E-3) upisano u zk.ul.br. 11115 k.o. S. B. dok je tužena vlasnica stana u istoj zgradi. Stan  tužitelja nalazi se u prizemlju desno i sastoji od dvije sobe, kuhinje, špajze i šupe, a stan tužene nalazi se u prizemlju zgrade i sastoji se od dvije sobe, kuhinje,  špajze i šupe. Također je nesporno među parničnim strankama da je tužena dio zgrade, i to dio u prizemlju koji prolazi ispred prozora stana tužitelja, zatvorila staklenom stijenom te da tužena isključivo ima ključ od vrata koja iz glavnog hodnika vode na terasu, a dalje do stana tužene. Sporno je među parničnim strankama da li je terasa na koju je tužena postavila staklenu stijenu sastavni dio stana tužene te je nadalje sporno da li su vrata  koja vode iz glavnog hodnika preko terase do stana tužene vlasništvo tužene i da li pripadaju njenom stanu. Tijekom postupka prvostupanjski sud je izveo dokaz građevinskim vještačenjem po građevinskom vještaku Veroniki Petrić Stepanović na temelju kojeg je kao relevantno utvrđeno da je stan tužene upisan u zk.ul.br. 11115 kč.br. 2813/1, poduložak 3, te da se sastoji od dvije sobe, kuhinje, špajze, zahoda i predsoblja na kraju desno prizemno, dok je stan tužitelja upisan u isti zk. uložak i katastarsku česticu  poduložak 1 i sastoji se od dvie sobe, kuhinje, špajze i šupe prizemno desno. Također iz nalaza vještaka  proizlazi da terasa u prizemlju – sjeverna  dvorišna fasada, preko koje vodi put do stana tužene se smatra vlasništvom svih suvlasnika stanova u stambenoj zgradi i da ta terasa nije sastavni dio stana tužene dok su staklena drvena stijena te vrata koja iz srednjeg hodnika vode do stana tužene sastavni dio zajedničkog prostora. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke jer je isti objektivan i izrađen je sukladno pravilima znanosti i vještine. Da je sporni dio terase koji je zatvoren staklenom stijenom također dio zajedničkih prostora zgrade potvrdio je i svjedok Š. I. koji je bio bivši vlasnik stana tužene i koji je u svom iskazu izjavio da taj dio terase nije bio u njegovom vlasništvu niti je bio uknjižen kao dio stana tužene. Također svjedok je izjavio da vrata koja vode iz glavnog hodnika preko terase do stana tužene nisu bile zaključavana dok je on bio vlasnik spornog stana koji je sada u vlasništvu tužene, a da je tužiteljica  ponekad spornu terasu koristila za sušenje rublja. Iskaz svjedoka Š. I. potvrdila je i svjedokinja M. Č. koja je također nekada živjela u predmetnoj zgradi. Suprotno iskazima ovih svjedoka sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka M. O., I. K., i D. B. M. jer su oni u suprotnosti sa utvrđenjima i dokazima koji su provedeni u postupku. Na temelju tako provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna terasa zajednički dio zgrade koji je u suvlasništvu stranaka i da je postavljajući staklenu stijenu i zatvorivši vrata na ulazu u terasu ključem tužena postupila suprotno odredbi čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZOV). Zbog toga je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Ovako utvrđeno činjenično stanje i ovakvu primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud.

 

8. Po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio spornu činjenicu između stranaka, a to je da li je predmetna terasa preko koje se ulazi u stan tužene zajednički dio zgrade ili je sastavni dio stana tužene. Ovaj sud također prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetna terasa ne predstavlja sastavni dio stana tužene jer to doista proizlazi iz relevantnih dokaza koji su provedeni tijekom postupka. Iz uvida u priložene zk. izvatke za  predmetne nekretnine doista se ne može zaključiti da prema opisu u zemljišnim knjigama predmetna terasa predstavlja sastavni dio stana tužene jer ta terasa nije navedena u zemljišnim knjigama kao dio tog stana. Također iz iskaza svjedoka Š. I. koji je bio prijašnji vlasnik stana tužene također vrlo jasno proizlazi da ta terasa nije bila sastavni dio njegovog stana, a koji je sada stan tužene i da on nikada nije zaključavao ulaz u tu terasu, već je dapače tužiteljica koristila tu terasu povremeno za sušenje rublja. Konačno, iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka koji je po ocjeni ovoga suda dat stručno i nepristrano proizlazi da  predmetna terasa nije sastavni dio stana tužene jer to ne proizlazi niti iz upisa u zemljišnoj knjizi, a niti iz samog položaja predmetne terase. Dakle, i po ocjeni ovog suda predmetna terasa predstavlja zajednički dio nekretnine tužitelja i tužene zbog čega se za poduzimanje određenih poslova na tom zajedničkom dijelu nekretnine primjenjuju pravila o poslovima redovne ili izvanredne uprave. I po ocjeni ovoga suda postavljanje staklene stijene na zajednički dio nekretnine i zatvaranje vrata za ulaz na taj zajednički dio ključem kojeg ima isključivo tužena predstavljaju poslove izvanredne uprave i za poduzimanje tih poslova prema odredbi čl. 41. ZOV-a potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Naime, prema odredbi čl. 41. st. 1. ZOV-a za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Postavljanje staklene stijene na zajednički dio nekretnine i zatvaranje tog zajedničkog dijela nekretnine vratima od kojih ključ ima samo jedan suvlasnik predstavlja preuređenje nekretnine zbog čega predstavlja posao izvanredne uprave jer se takva radnja ne može smatrati poboljšicom koja bi bila na korist svih suvlasnika zbog čega ovaj sud smatra da je za poduzimanje ovih poslova tužena trebala imati suglasnost tužitelja kao drugog suvlasnika tog zajedničkog dijela nekretnine. Kako nije sporno da tužena nije imala suglasnost tužitelja za poduzimanje ovih poslova izvanredne uprave tužena je dužna uspostaviti prijašnje stanje u odnosu na taj zajednički dio nekretnine zbog čega je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 41. ZOV-a kada je naložio tuženoj da ukloni staklenu stijenu koja se nalazi na zajedničkom prostoru zgrade i da tužiteljima preda ključeve vrata koji vode u taj zajednički prostor.

 

9. Radi naprijed navedenog proizlazi da žalba tužene nije osnovana zbog čega je istu u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi.

 

10. Trošak odgovora na žalbu tužiteljima nije dosuđen jer po ocjeni ovoga suda nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

 

Koprivnica, 7. listopada 2021.