Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: Gž-710/2020-2
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a |
Poslovni broj: Gž-710/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. A. iz K., OIB: ..., protiv tuženice D. H. iz S., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. C. i S. P., odvjetnici u S., radi pobijanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola pod poslovnim brojem P-518/2017-40 od 27. lipnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2021.,
presudio je
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola od 27. lipnja 2019. pod poslovnim brojem P-518/2017-40 .
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je nije pravno valjan ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 20.3.2013. između tuženice D. H., kao davateljice uzdržavanja i sada pokojnog A. B., kao primatelja uzdržavanja, te taj ugovor nije bio valjan pravni osnov tuženoj D. H. za stjecanje vlasništva na deviznim novčanim sredstvima u iznosu od 27.500,00 eura koja je ona podignula dana 28.3.2013. i za sebe zadržala sa deviznog računa A. B: broj: ... kod ... banke d.d., te se također utvrđuje da navedeni novčani iznos čini ostavinsku imovinu ostavitelja A. B., što je tužena D. H. dužna priznati, vratiti navedeni novac u ostavinsku masu ostavitelja, da se provede ostavinski postupak u skladu sa propisima Zakona o nasljeđivanju, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
Tužena je dužna platiti tužiteljici troškove parničnog postupka, također u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
II. Nalaže se tužiteljici M. A. iz K., OIB: ..., da tuženici D. H. iz S., OIB: ..., u roku od 15 dana naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 14.062,52 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.“
2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu, kako iz navoda žalbe proizlazi zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz članka 354. stavka 2 točke 2., 4., 8. 9. i 14. ZPP-a na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je nije pravno valjan ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 20.3.2013. između tuženice D. H., kao davateljice uzdržavanja i sada pokojnog A. B., kao primatelja uzdržavanja, uz zahtjev za vraćanje u ostavinsku imovinu ostavitelja A. B. novčanog iznosa od 27.500,00 eura s deviznog računa A. B. broj: ... kod ... banke d.d.
8. Prije svega valja naglasiti da je ugovor o doživotnom uzdržavanju dvostrani naplatni pravni posao s elementima aleatornosti i da stoga glede pitanja ništavosti podliježe pravilima obveznog prava kao i svaki drugi ugovor.
9. Tako je odredbom članka 322. Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO), e propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
10. Odredbom, pak, člankom 329. ZOO-a propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem ili drugo, nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.
11. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je Ugovor je vlastoručno potpisan po ugovornim stranama i ovjeren od javne bilježnice G. B. I. iz S. pod poslovnim brojem OV-1304/13 od 20.3.2013.
12. Isto tako u postupku nije bila sporna činjenica koje proizlazi iz pregledanog ugovora o pružanju usluge privremenog smještaja u obiteljski dom P. broj ... od 9. ožujka.2013., odnosno da je isti sklopljen između Obiteljskog doma P. iz S., tuženice i A. B. kao korisnika, radi smještaja A. B. u spomenuti dom, uz cijenu smještaja od 3.500,00 kuna mjesečno, te da je taj ugovor kao jamac potpisala tuženica.
13. Materija ugovora o doživotnom uzdržavanju sadržana je u ZOO-u u odredbama članka 579. – 585. Te se odredbe primjenjuju na ugovore koji su sklopljeni nakon 1. siječnja 2006., kao dana stupanja na snagu ZOO-a. Sa navedenim danom, 1. siječnja 2006., a prema odredbi članka 1164. stavka 1. ZOO-a, prestale su važiti odredbe članka 116. – 121. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03 i 163/03; dalje u tekstu: ZN), kojima je, od 3. listopada 2003. kao dana stupanja na snagu ZN-a, bio reguliran Ugovor o doživotnom uzdržavanju.
14. Prema zakonskoj definiciji, sukladno odredbi članka 582. stavak 1. ZOO-a ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja, a o određivanju opsega i načina uzdržavanja, odlučuju stranke, sporazumno.
15. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je preuzela obvezu doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja na način da će mu u svemu pomagati dok se on bude mogao brinuti sam o sebi, a nakon njegove nemoći obvezuje se istog u cijelosti uzdržavati i poduzimati sve radnje potrebne za njegov dostojan život a naročito posjećivati ga redovito u domu u kojem je smješten, voditi računa o redovnom podmirivanju smještaja u domu te svih ostalih režijskih troškova, podmirivati razliku do punog iznosa cijene mjesečnih obveza, nabavljati mu sve potrepštine neophodne za život, nabavljati mu sve potrebne lijekove i liječničku pomoć, za slučaj potrebe smjestiti ga u zdravstvenu ustanovu – bolnicu i nakon njegove smrti pokopati ga na gradskom groblju V., S. uz sve počasti prema mjesnim prilikama i običajima.
16. S druge strane ugovoreno je da na ime naknade za izvršene obveze davanja uzdržavanja primatelj uzdržavanja daje davateljici uzdržavanja sva svoja novčana sredstva koja se u trenutku njegove smrti zateknu na kunskom i deviznom računu u ... banci broj ... u cijelosti te zaostale iznose neisplaćenih mirovina od HZMO koji preostanu u trenutku smrti, kao i sve pokretnine koje se u trenutku smrti zateknu u njegovom posjedu i vlasništvu.
17. Pravilno je stoga sud postupio kad je pošao od toga da se obveze izvršavaju onim stvarima ili radnjama koje su određene ugovorom, te da kod ovako postavljenog tužbenog zahtjeva nije odlučno pitanje ostvarene imovinske koristi odnosno nerazmjer između pružanja usluga uzdržavanja i ostvarene koristi.
18. Naime, jedna od najznačajnih karakteristika ovoga ugovora je da je on uvijek aleatorni ugovor – ugovor na sreću. Odnos davanja između stanaka ugovora ovisi od budućeg, neizvjesnog događaja - smrti primatelja uzdržavanja. Sama okolnost kratkog trajanja ugovora, upravo radi svojstva aleatornosti, ne čini sama za sebe ugovor ništetnim (tako npr. Rev -207/00 od 6. lipnja 2000. – primateljica uzdržavanja je umrla dva mjeseca po sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju, u kojem slučaju je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju).
19. Prilikom sklapanja ugovora, radi navedene neizvjesnosti trajanja ugovora, ne može se znati koliko će iznositi vrijednost uzdržavanja koje će davatelj uzdržavanja dati primatelju uzdržavanja, pa niti hoće li ona biti jednaka vrijednosti imovine koja je predmet ugovora, ili viša odnosno niža. Tako kod ugovora koji će trajati kratko, zbog smrti primatelja uzdržavanja ubrzo po sklapanju ugovora, dolazi do mogućnosti da primatelj uzdržavanja stekne u vlasništvo imovinu znatnije vrijednosti od visine troškova koje je imao oko uzdržavanja primatelja uzdržavanja, i suprotno ako je davatelj uzdržavanja imao dugotrajniju obvezu uzdržavanja, tada vrijednost imovine koju dobiva u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, može biti znatno niža.
20. S druge strane, obzirom da je u postupku utvrđeno da je tuženica izvršavala predmetnim ugovorom preuzete obveze, te svakodnevno uz podmirivanja tekućih troškova pok. A. B. posjećivala u Domu, o čemu svjedoči u postupku saslušana ravnateljica Doma i za koje obveze nije bilo izvjesno koliko će ih dugo trebati, a na što pak upućuje i u postupku utvrđena činjenica da je primatelj uzdržavanja po izlasku iz bolnice upućen na nastavak izvanbolničkog liječenja uz polugodišnje kontrole, ne može se prihvatiti navod tužiteljice da bi predmetni ugovor bio sklopljen radi iskorištavanja teškog zdravstvenog stanja primatelja uzdržavanja ali i izigravanja prava zakonskih nasljednika.
21. U postupku je, nedvojbeno utvrđeno kako je tužiteljica prema dostavljenim uplatnicama Obiteljskog doma P. 9.3.2013. i 9.4.2013. platila smještaj A. B. u navedenom domu u iznosu od 3.500,00 kuna za svaki od navedenih mjeseca., kao i račune za lijekove, hranu i ostale potrepštine koje je kupovala za pok. primatelja uzdržavanja (list 32), dokaz o plaćanju troškova pogreba u iznosu od 18,35 kuna (list 34), račune za odjeću za sahranu koju je kupila pok. primatelju uzdržavanja (list 35) i račune za hranu za karmine (list 36).
22. Naime, iz pregledanog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20.3.2013. razvidno da je u trenutku sklapanja predmetnog ugovora e primatelj uzdržavanja prema svojoj volji već bio smješten u dom za starije i nemoćne P. u S.
23. S druge strane, suprotno navodima žalbe, s pravom prvostupanjski sud zaključuje kako sada pok. primatelja uzdržavanja A. B. kao stara i bolesna osoba, ima potrebe osim smještaja u dom ima i druge potrebe za brigom i skrbi bliske osobe, radi čega je i sklopljen predmetni ugovor.
24. Utoliko s pravom sud prvog stupnja otklanja i tvrdnju tužiteljice kako je tuženica htjela steći imovinu ostavitelja uz nerazmjerno mala davanja jer se opseg tih davanja, kako je već rečeno, ne može unaprijed niti utvrditi.
25. Sud je nadalje utvrdio, da tužiteljica nije dokazala da brat tužiteljice u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije mogao shvatiti značaj pravnog posla koji poduzima, pa je zaključak suda da su ugovorne stranke dobro znale s kojim osobama zaključuju ugovor i pod kojim okolnostima.
26. Za navesti je da u svakoj parnici sud raspravlja određeni odnos među parničnim strankama i spor o pravu odnosno, o obvezi koji nastaje iz tog odnosa, te da pravilna presuda pretpostavlja jasan i pouzdan sud o postojanju pravnog odnosa i određenog prava odnosno obveze iz tog odnosa.
27. Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se potvrđuju te činjenice. Koje su činjenice relevantne ovisi od pravne kvalifikacije slučaja, a egzistencija relevantnih činjenica utvrđuje se na razne načine pa tako i dokazivanjem kao nizom parničnih radnji procesnih subjekata.
28. U tom smislu, vještačenje je parnična radnja, jedno od dokaznih sredstava u parničnom postupku, provodi se samo kada je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, i to samo radi utvrđenja ili radi razjašnjenja kakve činjenice. To stručno znanje je ono koje bitno prelazi razinu znanja koje na tom području sudac obično dosegne općim obrazovanjem i životnim iskustvom suca. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud smatrao da je pravno pitanje, pitanje sposobnosti ostavitelja za valjano očitovanje volje za sklapanjem pravnog posla u domeni vještaka medicinske struke o čemu je iznio valjane razloge držeći u tom pravcu nedokazane tvrdnje tužiteljice pa time i neutemeljenim tužbeni zahtjev.
29. Naime, sud je na pripremnom ročištu od 22.1.2018. upozorio tužiteljicu na potrebu provođenja dokaza u tom pravcu, a tužiteljica je tek naknadno nakon zaključenja prethodnog postupka u podnesku od 12.3.2018. predložila provođenje grafološkog vještačenja i provođenje medicinskog vještačenja po vještaku neurologu, što je protivno članku 299 ZPP-a. Utoliko je s pravom prvostupanjski sud odbio provođenje ovi dokaznih prijedloga tužiteljice, ,pozivajući se na načelo otvorenog pravosuđenja iz članka 288.a stavka 2. ZPP-a, jer nije obveza suda da sugerira tužiteljici da bi trebala predložiti provođenje grafološkog ili psihijatrijskog vještačenja, jer to prelazi granice načela otvorenog pravosuđenja i time se povrjeđuje načelo ravnopravnosti stranaka u postupku.
30. U utvrđenju, pak, činjenice da je prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a nakon smještaja u dom, pok. A. B. 12.3.2013. opunomoćio tuženicu da može u njegovo ime raskinuti ugovor o oročavanju sredstava broj 121126170791 od 26.11.2011. kod ... banke te prenijeti ta novčana sredstva na njegov devizni račun broj ... otvoren kod ... banke., kao i u cijelosti raspolagati odnosno podizati novčana sredstva na njegovom deviznom i tekućem računu broj ... kod ... banke, sud prvog stupnja s pravom otklanja tvrdnje tužitelja o razlozima za utvrđenje ništetnosti spornog ugovora.
31. Naime, to što je tuženica raskinula ugovor o oročavanju i prebacila iznos od 30.000 eura na devizni račun pok. A. B., te dio na svoj račun tužena je postupila sukladno nalogu iz punomoći, ne utječe na pravnu valjanost predmetnog ugovora o uzdržavanju. Tako je u postupku utvrđeno da je tuženica s deviznog računa primatelja uzdržavanja podigla iznos od 2.500 eura i njime podmirila minus koji je pok. A. B. imao na tekućem računu i po njegovom nalogu B. E. uplatila 4.000,00 kuna, te podmirila režijske troškove i troškove mozaik knjige, a prije ostaviteljeve smrti, dana 28.3.2013. preostali iznos od 27.500 eura prenijela na svoj račun, čime, suprotno tvrdnji tužiteljice nije stekla pravo vlasništva na predmetni novčanim sredstvima prije njegove smrti.
32. S druge strane u postupku je na koncu utvrđeno i da je predmetni ugovor sklopljen na zakonit način, a prilikom ovjere javni bilježnik je pročitao strankama ugovor i upoznao ih sa sadržajem i značenjem ugovora, te je stoga, obzirom na naprijed izneseno, pravilno sud primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
33. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Splitu 7. listopada 2021.
|
Predsjednik vijeća: Boris Mimica, v. r. |