Republika Hrvatska
Županijski sud u
Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-109/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja
P. G. d.o.o. iz S., …, OIB: …, zastupanog po
zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku A. B., odvjetniku u
O. društvu B. & B. d.o.o., S., …, protiv tuženika
D. Š. iz S., …, OIB: …, zastupanog
po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S., …, radi isplate,
odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-
4759/17-24 od 11. srpnja 2019., dana 7. listopada 2021.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovane žalba tuženika D. Š. i potvrđuje
presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4759/17-24 od 11. srpnja 2019.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Dužan je tuženik D. Š., OIB: …, isplatiti tužitelju
P. g. d.o.o. S., OIB: …, u roku od 15 dana iznos od 26.250,00
kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada

2017. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik D. Š. O.: … isplatiti tužitelju
P. g. d.o.o. S. O.: …, u roku od 15 dana na ime troškova
parničkog postupka iznos od 9.224,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom
koja na taj iznos teče od 3. listopada 2017. do isplate po stopi određenoj za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Poslovni broj: 8 Gž-109/2020-2 2

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka.
Ističe da je tuženiku onemogućeno sudjelovanje u postupku čime da je počinjena
bitna povreda postupka. Naime, ročište za objavu presude je određeno za 1. srpnja

2019., a nije održano, niti je sud o odgodi pisano izvijestio tuženika, niti pisano
dostavio poziv za novo ročište. Presuda je objavljena 11. srpnja 2019. i objava nije
oglašena na e-oglasnoj ploči suda, a o datumu održavanja ročišta za objavu tuženik
nije obaviješten već je punomoćnik tuženika presudu zaprimio u sudskom pretincu

22. srpnja 2019. Temeljem odredbe čl. 332.a Zakona o parničnom postupku presudu
zbog zakazivanja ročišta sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća može donijeti
ako je tuženik u svom odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome
što je osporio tužbeni zahtjev, ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje.
Dakle, kako je to propisano čl. 354. toč. 5. navedenog Zakona učinjena je bitna
povreda postupka kojom je sud donio presudu bez održavanja rasprave, pa je iz te
osnove presudu potrebno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu. Nadalje se ističe
kako je prvostupanjski sud u bitnom odluku utemeljio na dvije osnove i to da je
ugovorom o posredovanju između tuženika i tužitelja dogovorena provizija za
posredovanje pri prodaji nekretnine na adresi … Jedino što je
nesporno je da su tužitelj i tuženik 9. lipnja 2016. sklopili Ugovor o posredovanju –
prodaja nekretnine. Ostala utvrđenja koja sud smatra nespornim su upitna, a
tuženiku sporna. Ukazuje na odredbu čl. 2. st. 5. Zakona o posredovanju u prometu
nekretnina te navodi da je prvostupanjski sud zanemario odlučnu činjenicu ostatka
zakonske definicije posredovanja u prometu nekretninama te činjenicu iskaza
svjedoka i samog tuženika kako je samo jednom doveo kupca u tuženikov stan.
Nadalje, tuženik nije sklopio ugovor o isključivom posredovanju iz čl. 16. Zakona o
posredovanju u prometu nekretnina, a prvostupanjski sud zanemaruje iskaze
svjedoka koji navode kako je tužitelj bio upoznat da nema ekskluzivno pravo prodaje
nekretnine tuženika te da je tuženik angažirao i druge agente za prodaju svoje
nekretnine. Nekretnina je prodana 2017. i to nakon što je kupac tuženiku doveden od
strane druge agencije. Ukazuje se na odredbu čl. 3. Ugovora o posredovanju i u
svezi s time postavlja pitanje zašto tužitelj nije ispoštivao svoj vlastiti ugovor i izdao
račun, zašto navedeni iznos glasi bez PDV, zašto sud prvog stupnja ignorira te
odlučne činjenice te u presudi pogrešno citira navedeni članak ugovora u korist
tužitelja čime čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer o odlučnim
činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o
sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili
zapisnika. Također tuženik ukazuje na odredbu čl. 15. Zakona o posredovanju u
prometu nekretnina navodeći kako nije sporno kako ugovorne strane svoje obveze
mogu regulirati slobodnom dispozicijom volje što je u ovom slučaju tužitelj sam
odredio, dakle račun predstavlja presumirani dokaz kako je usluga posredovanja
obavljena. Nadalje, slijedeća osnova na kojoj je donesena prvostupanjska presuda je
– da su iskazi tuženika i svjedoka I. B. nelogični i proturječni, pa stoga sud
istima ne može pokloniti vjeru, dok se vjera poklanja iskazu tužitelja, kao i
saslušanog svjedoka M. B.. Iskazu svjedoka M. B. sud poklanja
vjeru te čak u obrazloženju presude dodaje dio iskaza koji svjedok nije dao pa je i u
tom slučaju počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. Zakona o parničnom

Poslovni broj: 8 Gž-109/2020-2 3

postupku navodeći dijelove iskaza i zaključujući kako je u navedenim iskazima i
navodima suda toliko nejasnoća i nelogičnosti. Iskazi se ne slažu niti u činjenicama
vezanim za trenutak potpisivanja ugovora o posredovanju, niti o činjenici tko je u bio
u stanu odnosno koliko puta je tužitelj s kupcem bio u stanu tuženika. Posebno se
naglašava to što prvostupanjski sud utvrđuje kako je svjedok I. R. za potrebe
postupka izradio ugovore o posredovanju, dakle lažno svjedočio, te krivotvorio
isprave, pa nije jasno kako ga sud nije prijavio za davanje lažnog iskaza i
krivotvorenje isprava. Tužitelj je pred državnim odvjetništvom podnio kaznenu prijavu
protiv tuženika i I. B. u kojem postupku je doneseno rješenje o odbačaju
kaznene prijave citirajući sadržaj iste. Također se tuženik poziva na odredbu čl. 8.
Zakona o parničnom postupku navodeći kako sud nije apsolutno slobodan pri
provođenju dokaznog postupka kao ni pri ocjenjivanju pojedinih dokaza. Temeljem
svega navedenog predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije
tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi parnični trošak, a podredno
prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno
raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na
temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i
na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje
ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) te je po
ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud izvedene dokaze prosudio
po slobodnom uvjerenju, koje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima pa se može
provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, slijedom čega sud prvog
stupnja pri donošenju prvostupanjske presude u pobijanom dijelu po toč. I. izreke nije
počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8.
ZPP, na koju tuženik ukazuje u žalbi, a time što utvrđene činjenice i provedene
dokaze glede ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud nije tumačio
u skladu sa stavom tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog
postupka na koju se ukazuje.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz
čl. 354. st. 1. u svezi čl. 332.a st. 2. ZPP budući da u konkretnom slučaju
prvostupanjski sud nije odlučio presudom bez održavanja glavne rasprave u smislu
odredbe čl. 332.a st. 2. ZPP, pa nastavno tome nije počinjena niti bitna povreda
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP koja povreda uvijek postoji
ako je protivno odredbama toga Zakona donesena presuda bez održavanja rasprave,
a što u konkretnom nije slučaj radi čega nije počinjena navedena bitna povreda na
koju ukazuje tuženik.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi

Poslovni broj: 8 Gž-109/2020-2 4

ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama
sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i
nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što
se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u
postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj
drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi isplate posredničke naknade
koji temelji na činjenici da je između stranaka sklopljen Ugovor o posredovanju –
prodaja nekretnine tuženika, stana u Splitu, Ruđera Boškovića 7.

10. Prvostupanjski sud utvrđenim nalazi :

- da je Ugovor o posredovanju – prodaji nekretnine sklopljen između tuženika, kao
nalogodavca, te tužitelja, kao posrednika, 9. lipnja 2016. za stan na adresi …u S., zk. ul. …, pod. ul. …, k.o. S. i garažu pod.ul…. k.o.
S., vlasništvo nalogodavca, površine 88,10 m² za kupoprodajnu cijenu od

228.000,00 EUR,

- da je čl. 2. navedenog Ugovora ugovoreno da posredniku pripada posrednička
nagrada u visini od 2,5% od konačno ugovorene kupoprodajne cijene,

- da je Nalog br. …o posredovanju u kupnji nekretnine sklopljen između I.
B., kao nalogodavca, i A. n. d.o.o. S., kao posrednika 21.
ožujka 2017. te se u Nalogu navodi da nalogodavac iskazuje zanimanje za kupnju
nekretnine u iznosu od 210.000,00 EUR na lokaciji T. S. … površine otprilike
88 m² i da je ugovorena provizija u iznosu od 2% od kupoprodajne cijene te je u
rukopisu napisano da je 21. ožujka 2017. stan na adresi …, ZU
… pokazan nalogodavcu,

- da je Ugovor o posredovanju – kupnji nekretnine 28. ožujka 2017. sklopljen i
između I. B., kao nalogodavca, te tužitelja, kao posrednika, prema kojem su
stranke ugovorile da će posrednik nastojati naći i dovesti u vezi s nalogodavcem
osobu koja bi pregovarala o prodaji nekretnine te da je ugovorena provizija u visini od
2,5% i u tablici koja se nalazi u ugovoru naznačeno da je 28. ožujka 2017.
nalogodavcu pokazana nekretnina na adresi … površine 88 m²,

- da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen 26. svibnja 2017. između tuženika, kao
prodavateljima, i I. B., kao kupca, a predmet ugovora da je garaža u
podrumu označena brojem 24, površine 16,20 m² te stan na drugom katu broj 63
površine 88,10 m², sve u stambeno – poslovnom objektu F. sagrađenom na
čest. zem. … i površine 4862 m², dok je kupoprodajna cijena ugovorena u
iznosu od 140.000,00 EUR, a potpisi na ugovoru su ovjereni kod javnog bilježnika
T. K. – M. 26. svibnja 2017. pod brojem Ov – 3363/17 i Ov – 3364/17,

Poslovni broj: 8 Gž-109/2020-2 5

- da je punomoćnik tužitelja uputio tuženiku 6. rujna 2017. dopis kojim se tuženik
poziva na isplatu provizije za posredovanje u pogledu stana u S., …, te da se u protivnom pismeno smatra opomenom pred tužbu,

- da je pred istom prvostupanjskim sudom u tijeku postupak pod poslovnim brojem P-
4754/17 u kojem je 3. listopada 2017. podnesena tužba tužitelja P. G. d.o.o.
protiv tuženika I. B., radi isplate te se u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik
zaključili 28. ožujka 2017. Ugovor o posredovanju kojim se tužitelj obvezao
posredovati tuženiku pri kupnji stana u S., dok da se nalogodavac obvezao po
kupoprodaji stana isplatiti proviziju. Tužitelj da je posredovao pri kupoprodaji stana u
S., anagrafske oznake …, da je izvršio svoju obvezu preuzetu
ugovorom te doveo tuženika u vezu sa osobom koja je pregovarala o kupoprodaji
nekretnine i potom i zaključila ugovor, tuženik da nije tužitelju isplatio ugovorenu
proviziju pa se predlaže sudu donošenje odluke kojom bi se tuženika obvezalo na
isplatu iznosa od 26.250,00 kn, a koji postupak da nije okončan do zaključenja
glavne rasprave u predmetnoj pravnoj stvari te

- da je sporno da li je tužitelj ostvario pravo na isplatu posredničke naknade u visini
od 2,5% od konačno ugovorene kupoprodajne cijene, kao i koja je od agencija prva
dovela I. B. u predmetni stan, tužitelj ili agencija A. n.

11. Prvostupanjski sud polazeći od gornjih utvrđenja i ista dovodeći u vezu s
ostalim izvedenim dokazima kao i temeljem rezultata cjelokupnog postupka uzima za
dokazano odlučnu činjenicu da je upravo tužitelj taj koji je prvi doveo u vezu tuženika
sa I. B.. Naime, iskaze zakonskog zastupnika tužitelja, kao i svjedoka
M. B. smatra vjerodostojnim iz razloga jer su u skladu sa ostalim
materijalnim dokazima. S druge strane iskaz tuženika i svjedoka I. B.
ocjenjuje nelogičnima i proturječnima smatrajući da su se isti dogovorili kako
realizirati kupoprodaju bez plaćanja provizije tužitelju, a da se u taj dogovor uključio i
vlasnik agencije A. n. Naime, I. R. vlasnik A.
n. tvrdio je da ugovori koji su zaključeni sa tuženikom i I. B. nisu
evidentirani u evidencijski dnevnik pa smatra da su sačinjeni za potrebe ovog
postupka. Osim toga tuženik i I. B. da ne bi ponudili tužitelju određeni iznos
na ime isplate provizije da nisu smatrali kako njihova obveza postoji. Činjenica što je
kupoprodaja realizirana bez sudjelovanja tužitelja da se ne može podvesti tužitelju na
teret jer da su poduzete radnje isključivo volja tuženika tako da je slijedom iznesenog
prihvatio zahtjev tužitelja i obvezao tuženika na podmirenje sporne provizije sa
zakonskom zateznom kamatom.

12. I u ovoj fazi postupka ostala je sporna osnov zahtjeva koju tuženik dovodi u
pitanje tvrdnjom da tužitelj nije doveo u vezu kupca I. B. i tuženika, već
agencija A. n.

13. Na razrješenje predmeta spora ima se primijeniti Zakon o posredovanju u
prometu nekretnina (''Narodne novine'' broj 107/07., 144/12., 14/14., 32/19.; dalje:
ZPPN) prema kojem se ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa u
pisanome obliku i na određeno vrijeme (čl. 15. st. 2. ZPPN), a kojim se ugovorom
obvezuje posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezi s nalogodavcem osobu radi
pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju

Poslovni broj: 8 Gž-109/2020-2 6

određenoga prava na nekretnini. Nadalje, nalogodavac se obvezuje da će
posredniku isplatiti određenu posredničku naknadu ako posao o prijenosu ili
osnivanju određenoga prava na nekretnini bude sklopljen ( čl. 15. st. 1. ZPPN).

14. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju tužitelj je doveo u
vezu s tuženikom osobu odnosno I. B. radi pregovaranja i sklapanja
kupoprodajnog ugovora opisane nekretnine s kojim je kupoprodaja i realizirana te se
neosnovanim nalaze žalbeni navodi tuženika kako je agencija A. n.
prva dovela u vezi njega kao nalogodavca i kupca I. B..

15. Naime, navesti je da se iskaz svjedoka zakonskog zastupnika agencije
A. n. I. R., i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nalazi
neuvjerljivim, a čiji iskaz je od odlučnog značaja tuženiku za pobijanje navoda i
dokaza tužitelja. Tako je iskaz tog svjedoka kontradiktoran u dijelu odlučne činjenice
u pogledu posredovanja sa I. B., pa tako iskazuje da je sa I.
B. sklopio ugovor o posredovanju, zatim da je sudjelovao u posredovanju,
"međutim isključivo u prvoj fazi", a potom da posredovanje nije niti obavljeno i da taj
ugovor ni ugovor sačinjen s tuženikom nije evidentiran u posredničkom dnevniku jer
da se evidencija vodi tek nakon što se sklopi kupoprodajni ugovor, a što je u
suprotnosti s odredbom čl. 26. ZPPN. Takvi navodi svjedoka ne idu u prilog tvrdnji
tuženika da je s agencijom A. n. imao sklopljen ugovor o
posredovanju kako se to tvrdi. Osim toga iskaz svjedoka I. R. proturječan je
i u pogledu odlučne činjenice u svezi plaćanja provizije, pa je tako naveo da je
odlučio da neće naplatiti proviziju kada je vidio dokumentaciju stana tuženika
(opterećen hipotekom), što da je bilo nakon što je I. B. pokazao stan
tuženika, a što se ocjenjuje životno nelogičnim, pa i nestručnim kada se pođe od toga
da tvrdi kako je s tuženikom sklopio ugovor o posredovanju 4. studenoga 2016. što bi
značilo da je dokumentaciju za stan u vlasništvu tuženika imao na raspolaganju više
od četiri mjeseca i da mu sadržaj iste nije mogao ostati nepoznat jer kada bi to bilo
tako ugovor o posredovanju niti ne bi sklapao sa B.. Međutim, svjedok dalje
iskazuje da je odlučio da neće naplatiti proviziju jer da nije ništa posebno učinio, a
naposljetku da je razlog ne naplaćivanja provizije taj što je poznavao I. B..
Tuženik je pak u svezi s time naveo da kada se on obratio agenciji A.
n. da mu je rečeno da on nije ništa dužan jer da su se naplatili od I.
B. koji to pak nije potvrdio, već što više iskazao je suprotno tome. Dakle,
uzimajući u obzir navedeno, i po ocjeni ovog suda, iskaz tuženika i svjedoka
predloženih od njegove strane nisu uvjerljivi, a u svezi s čime je navesti i to da je
tuženik u svom odgovoru na tužbu naveo da ugovor o posredovanju sačinjen sa
tužiteljem nikada nije niti vidio niti potpisao, dok nije naveo da bi sklopio ugovor o
posredovanju sa agencijom A. n. odnosno da bi takav govor
zaključio I. B..

16. Žalbeni navodi tuženika da je tužitelj pred državnim odvjetništvom podnio
kaznenu prijavu protiv tuženika i I. B. u kojem postupku je doneseno rješenje
o odbačaju kaznene prijave ne dovode u pitanje pravilnost zaključak prvostupanjskog
suda s time što iz sadržaja rješenja koji se u žalbi citira ne slijedi da bi tuženika u
vezu s I. B. doveo posrednik iz agencije A. n. niti se

Poslovni broj: 8 Gž-109/2020-2 7

spominje I. R. niti ugovori o posredovanju sklopljeni između te agencije s
tuženikom i I. B..

17. Što se tiče odredbe čl. 3. Ugovora sklopljenog između parničnih stranaka iz
koje odredbe proizlazi je ugovoreno da će posrednik nalogodavcu za svoje
posredovanje ispostaviti račun za ugovoreni iznos naknade, a račun po izričitoj
suglasnosti ugovornih strana predstavlja presumirani dokaz o obavljenom
posredovanju na koji ukazuje žalba navesti je da sadržaj iste ne dovodi u pitanje
pravilnost i zakonitost pobijane presude, kao ni žalbeni navodi u smislu neizdavanja
računa i neobračunatog PDV, budući da iz spisa predmeta jasno slijedi zaključak da
izričita suglasnost ugovornih strana u smislu citirane odredbe Ugovora niti nije
postignuta, dok je za neizdavanje računa propisan porezni prekršaj i ta činjenica nije
od utjecaja na donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari.

18. Glede žalbenih navoda da je prvostupanjski sud zanemario odlučnu činjenicu
zakonske definicije posredovanja u prometu nekretninama te činjenicu iskaza
svjedoka i samog tuženika kako je tužitelj samo jednom doveo kupca u tuženikov
stan navesti je da je odredbom čl. 21. ZPPN određeno što se osobito ugovorom o
posredovanju u prometu nekretninama posrednik obvezuje obavljati međutim, to što
pojedine od pobrojanih radnji nisu poduzete od strane tužitelja isključivo je bila volja
tuženika i ne oslobađa ga podmirivanja posredničke naknade.

19. Slijedom iznesenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je kao
neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč.
I. izreke kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

20. Odluka o troškovima postupka kojom je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi
troškove parničnog postupka u iznosu od 9.224,00 kn donesena je pravilnom
primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP kao i
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj
142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa) radi čega je žalbu tuženika i u tom
dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (koja se po
odredbi čl. 129. st. 5. ZPP u tom dijelu smatraju rješenjem) primjenom odredbe čl.

380. toč. 2. ZPP kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zadru 7. listopada 2021.

Sutkinja

Sanja Dujmović, v.r.