- 1 -              Revd 1447/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1447/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z., protiv tuženika O. d.d., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i partneri d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-666/18-2 od 11. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5220/15-33 od 27. travnja 2018.,  u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-666/18-2 od 11. rujna 2020. u odnosu na pitanja koja glase:

 

1) Može li se smatrati da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima, kojima je utvrđeno da se kamatna stopa mijenja na način utvrđen općim uvjetima kreditora, dovode potrošača u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao kreditora u smislu 296. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da su takve odredbe protivne općim načelima obveznog prava (načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu suradnje, načelu zabrane zlouporabe prava) i kao takve ništetne, u situaciji u kojoj je u postupku utvrđeno da je potrošaču bilo ponuđeno ugovoriti i fiksnu kamatnu stopu umjesto promjenjive (koja je uobičajeno viša od promjenjive kamatne stope)?

 

2) Je li sud u svakom konkretnom slučaju u kojem sud odlučuje o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u potrošačkim ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima, kojima je utvrđeno da se kamatna stopa mijenja na način utvrđen općim uvjetima kreditora, pozivom na odredbu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03), nužno posebno utvrđivati jesu li konkretne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u obvezama konkretnih ugovornih strana na štetu potrošača tako da se u postupku utvrđuje kolike bi kamate potrošač platio da je ugovorio fiksnu kamatnu stopu kredita s valutnom klauzulom u EUR-ima za vrijeme cijelog trajanja kredita?

 

3) Jesu li stranke potrošačkih ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima time što su ugovorile da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje općim uvjetima kreditora koji su potrošaču bili dostupni i poznati jer su bili objavljeni na internetskim stranicama kreditora, a kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama, te da se utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd), te prihodima i rashodima poslovanja u pogledu plaćanja kamata, ugovorile odredivu činidbu?

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-666/18-2 od 11. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5220/15-33 od 27. travnja 2018. u smislu odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89 /14 i 70/19 – dalje: ZPP).

 

2.              Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3.              Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeća pravna pitanja:

              1)              Može li se smatrati da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima, kojima je utvrđeno da se kamatna stopa mijenja na način utvrđen općim uvjetima kreditora, dovode potrošača u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao kreditora u smislu 296. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da su takve odredbe protivne općim načelima obveznog prava (načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu suradnje, načelu zabrane zlouporabe prava) i kao takve ništetne, u situaciji u kojoj je u postupku utvrđeno da je potrošaču bilo ponuđeno ugovoriti i fiksnu kamatnu stopu umjesto promjenjive (koja je uobičajeno viša od promjenjive kamatne stope)?

              2)              Je li sud u svakom konkretnom slučaju u kojem sud odlučuje o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u potrošačkim ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima, kojima je utvrđeno da se kamatna stopa mijenja na način utvrđen općim uvjetima kreditora, pozivom na odredbu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03), nužno posebno utvrđivati jesu li konkretne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u obvezama konkretnih ugovornih strana na štetu potrošača tako da se u postupku utvrđuje kolike bi kamate potrošač platio da je ugovorio fiksnu kamatnu stopu kredita s valutnom klauzulom u EUR-ima za vrijeme cijelog trajanja kredita?

              3)              Jesu li stranke potrošačkih ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima time što su ugovorile da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje općim uvjetima kreditora koji su potrošaču bili dostupni i poznati jer su bili objavljeni na internetskim stranicama kreditora, a kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama, te da se utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd), te prihodima i rashodima poslovanja u pogledu plaćanja kamata, ugovorile odredivu činidbu?

4.              Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a ovaj sud ocjenjuje da su se ispunile pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima, na način kako ih je postavio tuženik, nema pravnog shvaćanja revizijskog suda.

5.              Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari valjalo je dopustiti reviziju tuženika i sukladno odredbi čl. 387. st. 6. ZPP-a riješiti kao u izreci.

Zagreb, 6. listopada 2021.