- 1 -              Rev 1051/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1051/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića  člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. S. iz B., OIB …, koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-104/2020-2 od 30. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1441/2019-19 od 31. listopada 2019., u sjednici održanoj 6. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-104/2020-2 od 30. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1441/2019-19 od 31. listopada 2019.:

 

              1.) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

              „I/ Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA za MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, isplatiti tužiteljici T. S. iz B., po osnovi naknade za nabavu građanskih odijela i obuće za 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu, iznos od neto 15.798,72 kuna (slovima:petnaesttisućasedamstodevedesetosamkunaisedamdesetdvijelipe), sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim na:

 

              - iznos od 3.030,32 kn počev od 01.01.2015. godine pa do isplate,

              - iznos od 3.030,32 kn počev od 01.01.2016. godine pa do isplate,

              - iznos od 3.027,04 kn počev od 01.01.2017. godine pa do isplate,

              - iznos od 3.027,04 kn počev od 01.01.2018. godine pa do isplate,

              - iznos od 3.684,00 kn počev od 01.01.2019. godine pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kuna sa zateznom kamatom tekućem od 31.10.2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.“

 

              2).Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 6.000,00 kn u roku od 8 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku Republici Hrvatskoj – Ministarstvu unutarnjih poslova isplatiti tužiteljici T. S. iznos od 15.798,72 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci s osnove naknade za nabavu građanskih odijela i obuće za 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu, te je pod toč. II. naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2019. pa do isplate.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3297/2020-2 od 1. lipnja 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-104/2020-2 od 30. lipnja 2020. , zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

              „1. Je li tužiteljica, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

 

              2. Ima li tužitelj pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koje propisuju da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom iz čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine” broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica protiv navedene presude podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08,57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu 15.798,72 kn s pripadajućim zateznim

kamatama na ime nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2014. do

2018.

 

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

 

              - da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ u Službi daktiloskopije i identifikacije na radnom mjestu vještak za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija,

 

              - da tužiteljica svakodnevni posao obavlja u privatnoj obući i odjeći, ali i da prilikom obavljanja svog posla koristi zaštitnu odjeću i obuću, odnosno kutu i zaštitne klompe, ispod kojih ima svoju privatnu odjeću,

 

              - da tužiteljica prilikom obavljanja svog posla primjenjuje policijske ovlasti, ima službenu iskaznicu i ovlaštena je upotrijebiti sredstva prisile i imati službeno oružje,

 

              - da tužiteljica podatke prikuplja sama, a nekada joj drugi dostavljaju informacije koje zatim ona unosi u sustav, nadalje da na osnovu otisaka papilarnih linija utvrđuje identitete osoba, pored toga vještači i tragove na mjestu događaja, ide na očevide i uzima otiske prstiju, odnosno tragove na mjestu događaja koje kasnije vještači sa otiscima osumnjičenih osoba,

 

              - istražuje, prikuplja i uspoređuje tragove s obzirom da se kod tuženika nalazi najveća zbirka papilarnih linija,

 

              - da tužiteljica u upravnom postupku nije ishodila rješenje kojim bi joj bilo priznato pravo na troškove nabave građanskog odijela.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužiteljici isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji („Narodne novine” broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna. Pritom smatra neodlučnom činjenicu da o postojanju prava tužiteljice nije odlučeno u upravnom postupku.

 

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužiteljica kao policijski službenik (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima „Narodne novine“ broj 76/2009 i 92/2014 - dalje: ZPPO) obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljala posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon, a prilikom obavljanja poslova, neovisno od toga je li riječ o redovitim ili posebnim poslovima u izvanrednim okolnostima, zadužuje službenu značku i iskaznicu, te po ocjeni tog suda tužiteljici pripada pravo na utuženu naknadu, i u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZOP-i koja propisuje da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ZOP-i.

 

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

13. Sporno je ima li tužiteljica pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

 

14. 1. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO- a, čl. 28. st. 5. ZOP-i i čl. 3. Pravilnika analizira sadržaj poslova policijskog službenika – vještaka za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija, a koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO-a i tuženica ističe da tužiteljica ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove vještačenja koji poslovi nisu policijski.

 

14. 2. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka pravomoćno utvrdio da policijski službenici raspoređeni u centru za Forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan: Vučetić“ prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO-a i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo.

 

15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

 

16. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

 

17. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

 

18. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

 

19. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

 

20. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP-a.

 

21. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužiteljica ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj, već ono, suprotno tvrdnji tužitelja, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

 

22. S obzirom da tužiteljica i ne tvrdi da je stavljena na takav popis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužiteljici nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

 

23. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužiteljice na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku ovoj dosudili te troškove, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

24. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (15.798,72) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima od 1.srpnja 2019. i 3. listopada 2019. u iznosima od po 1.000,00, trošak zastupanja na objavi ročišta u iznosu od 500,00 kn, te trošak žalbe (Tbr. 10/1) u iznosu od 1.250,00 kn, i trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 6.000,00 kn.

 

25.Zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan jer je po ocjeni ovog suda taj trošak bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP- a).

Zagreb, 6. listopada 2021.