- 1 -              Revd 3533/2021-2

Broj: Revd 3533/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz Đ., OIB : …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., protiv tuženice Z. b. d.d. iz Z., OIB: … koju zastupaju punomoćnici B. P. i S. P., odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P. j.t.d., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-199/2021-2 od 13. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-415/2019-20 od 15. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1.1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-199/2021-2 od 13. travnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-415/2019-20 od 15. prosinca 2020. Postavljajući dva pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

              "1) Je li razumljiva presuda Drugostupanjskog suda u kojoj je taj sud pri odlučivanju o žalbi tuženika razmatrao i primijenio dva pravna shvaćanja Vrhovnog suda u pogledu zastare tražbina po osnovi restitucijskih zahtjeva tužitelja koji su predmet spora (pravno shvaćanje iz odluke Rev-2245/17-2 i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 30. siječnja 2020. godine), te se suglasio s oba stajališta Vrhovnog suda koja se uzajamno potiru, budući da njihova pojedinačna primjena nužno dovodi do različitog ishoda spora o individualnom kondemnatornom restitucijskom zahtjevu tužitelja, uključujući do različitog ishoda spora u pogledu početka tijeka dosuđenih zateznih kamata, a da za to nije dao nikakvo obrazloženje?

              2) Je li pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 30. siječnja 2020. godine u pogledu zastare restitucijskih zahtjeva, zamijenilo odnosno revidiralo pravno shvaćanje Vrhovnog suda sadržano u ranijoj odluci Rev-2245/17-2 (i ako jest, u kojoj mjeri), po kojem je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, s pravnim posljedicama koje se nadovezuju na prekid zastare, i njen ponovni tijek u individualnim restitucijskim sporovima potrošača?"

1.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja ističe pravna shvaćanja revizijskog suda o tom pitanju te dostavlja odluke nižestupanjskih sudova iz kojih, prema stavu predlagatelja, proizlaze nedoumice nišestupanjskih sudova u pogledu međuodnosa istaknutih pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. st. 1. u vezi s odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da niti jedno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Tuženica je postavljenim pitanjima u suštini osporila pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude, jer se oba pitanja sadržajno odnose na pravne učinke pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2245/17-2, nakon što je Vrhovni sud RH na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zauzeo načelno pravno shvaćanje, ukazujući na uzajamnu kontradiktornost tih dvaju pravnih shvaćanja i propitujući mogućnost primjene pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela u parničnim postupcima koji su u tijeku.

6.1. Naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

6.2. Prema jasnoj odredbi čl. 40. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), koju nije stoga potrebno posebno tumačiti, sjednica odjela saziva se kad se utvrdi da o pitanjima primjene zakona postoje razlike u shvaćanjima između pojedinih odjela, vijeća ili sudaca ili kad u jednom odjelu vijeće ili sudac odstupi od ranije prihvaćenog pravnog shvaćanja (st. 1.). Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda (st. 2.).

6.3. Sporno pitanje početka tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, riješeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH. Zauzeto shvaćanje su sudovi dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), neovisno o tome u kojem stupnju se predmet trenutačno nalazi na rješavanju.

6.4. Pravno shvaćanje na kojemu se temelji pravomoćna presuda u ovom sporu je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. Okolnost što je u nižestupanjskim presudama eventualno nepotrebno navedeno i shvaćanje iz odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-2245/17-2, ne utječe na dopuštenost revizije (tako i ovaj sud u svojoj odluci Revd-3599/2020 od 9. ožujka 2021.). To stoga što pravno shvaćanje izraženo u nižestupanjskim odlukama da, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe jest u skladu s pravnim shvaćanjem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske već izrazio u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.

7. S obzirom na sve iznesene razloge, naznačena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao pretpostavku za dopuštenost revizije, jer pravno shvaćanje iz pobijane presude, a koje pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije pokušavaju dovesti u pitanje, ne odstupa od ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tom pitanju, a niti nema potrebe takvu praksu preispitivati zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije.

8. Zbog navedenog, prijedlog za dopuštenje valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 6. listopada 2021.