- 1 -              Poslovni broj: I Kž-178/2021-4

Poslovni broj: I Kž-178/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. P., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2021. broj K-19/2019, u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi I. P.,  oslobođen je od optužbe na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavak 1. i 4. KZ/11., a kažnjivo po članku 227. stavak 4. KZ., činjenično opisano u izreci presude.

1.1. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstva.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi dovodi u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja u prvostupanjskoj presudi navodeći da je optuženik bio ''duboko svjestan svojih zdravstvenih problema koji su rezultirali i kasnije potvrđenom dijagnozom bolesti apnejskog sindroma u spavanju''. Nadalje, navedeno ispravno državni odvjetnik povezuje s podacima iz zdravstvenog kartona optuženika i to da je optuženiku u tri navrata prije prometne nezgode bio konstatiran navedeni sindrom, doduše kao preliminarna dijagnoza, a zbog čega optuženik osjeća prekomjernu dnevnu pospanost, unatoč čemu je kritične zgode konzumirao i alkohol, što je u kombinaciji dovelo do prelaska na suprotnu stranu kolnika i u konačnici do prometne nesreće.

6.1. U odnosu na žalbene navode državnog odvjetnika, valja prvenstveno istaknuti da je kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 4. u svezi stavka 1.KZ/11. blanketno kazneno djelo koje u svom zakonskom opisu upućuje na kršenje propisa o sigurnosti prometa. Činjeničnim opisom pobijane presude optuženom se stavlja na teret, između ostalog, upravljanje motornim vozilom protivno članku 198. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( „Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010,, 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.- dalje u tekstu: ZOSPC) koji propisuje da vozač koji je u tolikoj mjeri umoran ili bolestan ili je u takvom psihofizičkom stanju da je nesposoban za sigurno upravljanje vozilom, ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti.

6.2. Stoga se, za sada, ne može prihvatiti kao ispravan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji nije dokazano da je u trenutku prometne nezgode optuženik znao da boluje od apneičkog sindroma, jer se radi o bolesti koja mu je dijagnosticirana mjesec i pol nakon toga, a niti je dokazano da ga je za vrijeme koje je tome prethodilo, dok je tek postojala sumnja na navedenu dijagnozu, itko od liječnika upoznao sa svim specifičnim posljedicama ove bolesti odnosno njenom konkretnom utjecaju na sposobnost upravljanja vozilom i eventualnim opasnostima koje iz toga mogu slijediti, a niti se s druge strane može nedvojbeno utvrditi da je razlog tome alkoholiziranost.

6.3. Međutim, sukladno odredbi članka 198. stavak 1. ZOSPC-a, po stavu ovog drugostupanjskog suda, nije od značaja trenutak saznanja optuženika o potvrđenoj konkretnoj dijagnozi, koja je doista konačno utvrđena nakon prometne nesreće (optuženik je, po stanju spisa, tempore criminis već bio u dijagnostičkoj obradi sa suspektnom dijagnozom) već je od značaja svijest optuženika o manifestiranim zdravstvenim tegobama koje trpi a koje su posljedica kasnije, definitivno utvrđene bolesti, te o utjecaju takvog stanja na sigurno upravljanje vozilom u prometu. Ovdje posebno valja ukazati na nalaz mišljenje liječnika vještaka dr. P. K. (list 244 – 245 spisa) i prof. dr. sci. V. Š. ( list 285-293 spisa), koji su ispitani u dokaznom postupku i koji detaljno i precizno analiziraju apnejički sindrom kao i odnos prema konzumiranju alkohola i lijekova u smislu utjecaja na pogoršanja simptoma. Osim toga, pravilno državni odvjetnik dovodi u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda iskazom svjedoka dr. V. V. koji je naveo da se sjeća optuženika kao svog pacijenta te da mu je endokrinolog dr. R. 2016. utvrdio sumnju na dijagnozu apneje što je zabilježeno i u liječničkom kartonu pa mu je on u siječnju 2017. dao uputnicu za neurološki odjel te, iako se ne sjeća se da bi mu išta specifično govorio o apneji, čim postoji dijagnoza u kartonu i s obzirom na to da se radi o multimorbidnom pacijentu, dobio je osnovne informacije. Na iskaz svjedoka nadovezuju se i podaci iz zdravstvenog kartona optuženika da je 15. studenog 2016. u Kliničkoj bolnici D. pregledan na redovnom kontrolnom pregledu od strane liječnika dr. D. R., internista, endokrinologa i dijabetologa, ujedno i zbog suspektnog sindroma opstruktivne apneje u spavanju te u specijalističkom nalazu protokola br. … liječnik moli uputiti bolesnika u Centar za poremećaje spavanja.

6.4. Kada se uz sve navedeno ima na umu, tada je prema ocjeni ovog suda žalbom državnog odvjetnika s uspjehom osporeno i dovedeno u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda da iz provedenog dokaznog postupka nije nedvojbeno dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret. Stoga je pobijanu prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

7. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će voditi računa o okolnostima na koje mu je ovdje ukazano, te će u prvom redu dovesti u vezu prethodno navedene zaključke vještaka u pogledu simptoma apneje, sadržaja anamneza uzetih prilikom liječničkih obrada te obrane optuženika, posebno u dijelu u kojem opisuje svoje zdravstvene tegobe zbog kojih je i zatražio liječničku pomoć, a sve u cilju utvrđenja svijest optuženika o utjecaju zdravstvenih tegoba na upravljanje vozilom u prometu na cesti te u odnosu tih zdravstvenih tegoba prema konzumiranju alkohola, te ponovno razmotriti utvrđenja vezana uz subjektivna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

8. Nadalje, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova provesti sve dokaze koje će pomno i sveobuhvatno analizirati te će donijeti novu na zakonu osnovanu presudu kako je upućen ovom odlukom, pri to vodeći računa o činjeničnom opisu optužnice, a posebno o sadržaju blanketnih odredbi čije se kršenje stavlja optuženiku na teret i njihovoj međusobnoj vezi.

9. Slijedom svega naprijed izloženog, trebalo je na temelju članka 483. stavak 1. i članka 484. stavak 1. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 6. listopada 2021.