Baza je ažurirana 17.07.2026. zaključno sa NN 53/26 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: I Kž-31/2021-6
Poslovni broj: I Kž-31/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. C., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi s člankom 34. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 5. veljače 2021. broj: K-22/2020., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.1. Na temelju odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08. oštećena I. V. upućena je na parnicu radi ostvarenja imovinskopravnog zahtjeva.
1.2. Utvrđeno je da na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka i to troškovi iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci okrivljenika kao i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu ukine te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Državni odvjetnik osporava ispravnost zaključka prvostupanjskog suda koji ne prihvaća navod svjedoka S. R., da je optuženik počinitelj inkriminiranih djela, nalazeći da iznesena argumentacija, odnosno da taj iskaz proizlazi iz okolnosti da je svjedoku S. R., svjedok M. P. rekao da je osoba koju je vidio tu večer upravo optuženik. Nadalje državni odvjetnik ukazuje na dijelove iskaza svjedoka S. R. u pogledu kronologije događaja kako ju svjedok vidi, počev od uočavanja M. P. s djevojkom i još jednom tamnije obučenom osobom, pojavljivanje optuženika nedugo nakon toga na benzinskoj postaji, kojeg je tada prepoznao po visini te činjenice da je također imao tamnu odjeću. Zaključno državni odvjetnik povezuje iskaz svjedoka S. R. s obranom optuženika u kojoj isti navodi da tempore criminis uopće nije izlazio iz kuće jer je ležao, budući da je bio slomljen uslijed pada i s činjenicom da optuženik inače svakodnevno dolazi na benzinsku postaju. Te podatke smatra indikativnima i nalazi logičnim da je optuženika S. R. prepoznao po stasu i načinu hoda.
7. Međutim, prvostupanjski sud vrlo uvjerljivo i logično, i za ovaj drugostupanjski sud na prihvatljiv način analizira iskaz svjedoka S. R., posebno u dijelovima na koje upućuje državni odvjetnik u žalbi. Opravdano prvostupanjski sud naglašava da je svjedok S. R. uočio M. P. i nepoznatu osobu na udaljenosti od cca. 25 metara te da između prolazi četverotračna cesta, da je bio mrak kada je vidljivost omogućena samo gradskom rasvjetom. U odnosu na prepoznavanje optuženika od strane svjedoka S. R. prvostupanjski sud ispravno uočava nelogičnost, s obzirom da je svjedok optuženika prepoznao po građi tijela i načinu hoda, a nije ga prepoznao po glasu što bi bilo za očekivati jer se s istim nesporno ranije susretao i razgovarao. Kad se uz to ima na umu da iz iskaza svjedokinje I. V. proizlazi da je događaj tempore criminis trajao petnaestak minuta i da su svjedok R. i optuženik međusobno komunicirali, što je razvidno i iz snimke video nadzora koja je reproducirana u dokaznom postupku, onda se zaključak prvostupanjskog suda ukazuje potpuno utemeljenim. Konačno, prvostupanjski sud ispravno upućuje na nedosljednosti u iskazu svjedoka S. R. u pogledu sadržaja komunikacije sa svjedokom M. P. i to o relevantnoj okolnosti tko je kome i u kojem trenutku rekao da je počinitelj kaznenog djela optuženik (8. strana, 5. odlomak; 9. strana, 3. odlomak presude), te ispravno zaključuje da u tijeku postupka nije dokazano da je optuženik počinio kaznena djela za koje se optužuje. Ocjena prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti prepoznavanja optuženika od strane svjedoka S. R. podržava i činjenica utvrđena u dokaznom postupku, da je S. R. tek idući dan svjedokinji I. V., dakle nakon razgovora s M. P., rekao kako je kao počinitelja prepoznao optuženika jer ga je isti pokušao opljačkati početkom 2020. U tom smislu prvostupanjski sud iznosi prihvatljiv stav o tome da svjedok nije svjesno i voljno lažno iskazivao (jer za to nema valjani motiv) već je njegov iskaz ustvari dojam temeljen i nadograđivan, između ostalog, i na informacijama koje je idući dan dobio od M. P..
8. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to na prihvatljiv i dostatan način obrazložio u presudi.
9. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476 stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 6. listopada 2021.
|
Predsjednik vijeća |
|
Ivan Turudić univ.spec.crim.v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.