1                             Poslovni broj: I Kž-uv-17472021-4

 

 

Poslovni broj: I Kž-uv-174/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća, te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. G. zbog kaznenog djela iz članka 34. stavka 2. točka 4. i 5. Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 32/1993. dalje: KZRH) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika A. G., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik-I-466/2021 od 23. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.

 

r i j e š i o  j e:

 

 

Odbija se žalba zatvorenika A. G. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, odbijen je prijedlog zatvorenika A. G. za uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina koju izdržava na temelju pravomoćne i izvršne presude Županijskog suda u Osijeku  broj K-32/01 od 7. srpnja 2008., koja je potvrđena presudama Vrhovnog suda  Republike Hrvatske broj Kž-1040/2008 od 9. travnja 2009. i presudom broj Kž-9/09 od 9. prosinca 2009. radi kaznenog dijela ubojstva iz članka 34. stavka 2. točka 4. i 5. KZRH, kaznenog djela ubojstva iz članka 34. stavak 2. točka 4. KZRH i kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 34. stavak 2. točka 4.  u vezi članka 17. OKZRH („Narodne novine“ br: 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. – dalje u tekstu: OKZRH).

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik A. G. putem opunomoćenika odvjetnika T. F., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud žalbu prihvati, te ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Spis predmeta je, u skladu s člankom 495. u svezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje u skladu s člankom 51. stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 14/21.- dalje: ZIKZ), prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Drugostupanjski sud nalazi da nije u pravu zatvorenik kada tvrdi da je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka za koju navodi da se sastoji u tome što se prvostupanjski sud, odbijajući prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust poziva na izvješće Kaznionice u L., iz kojeg proizlazi da kod zatvorenika A. G. postoji uredan tijek izdržavanja kazne, iz čega zaključuje da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti prijedlog za uvjetni otpust.

 

6. Suprotno navedenom pri razmatranju pobijanog rješenja ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud donio valjano i na zakonu osnovano rješenje koje je i valjano obrazložio, jer Kaznionica u L. predlaže odbiti prijedlog za uvjetni otpust iako je provođenje programa izvršavanja kazne zatvora procijenjeno uspješnim, slijedom čega pobijano rješenje ne sadrži bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer razlozi u pobijanom rješenju nisu niti proturječni niti nejasni.

 

7. Naime, prvostupanjski sud temelji svoju ocjenu na mišljenju Kaznionice u L. i izvješću Probacijskog ureda O. te iako je točno da zatvorenik u pretežitom dijelu ima uredan tijek izdržavanja kazne te je razina uspješnosti provedbe programa izvršavanja kazne zatvora procijenjena na razini „uspješan“, imajući u vidu prirodu i težinu kaznenih djela zbog kojih zatvorenik izdržava kaznu, stavom zatvorenika prema počinjenim kaznenim djelima, koji, doduše kaznena djela priznaje ali smatra da je prestrogo kažnjen te preostalim dijelom kazne i svrhom kažnjavanja, i s pravom prvostupanjski sud zaključuje da puštanjem zatvorenika na uvjetni otpust svrha kažnjavanja neće biti ostvarena, unatoč činjenici da je zatvorenik izdržao više od 15 godina kazne zatvora.

 

8. Nije u pravu žalitelj da je zaključak prvostupanjskog suda utemeljen na sigurnosnoj procjeni i mišljenju Policijske uprave … od 18. svibnja 2015., niti isto  proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja. Sud prvog stupnja u točki 7. rješenja jasno izdvaja dijelove izvješća Kaznionice u L., na kojima temelji svoj zaključak da nisu ispunjeni uvjeti za odobravanje uvjetnog otpusta.

 

9. Također je bez osnove i navod da je posebno nejasno na temelju kojih parametara sud kao i Kaznionica u L. utvrđuju da je priznanje zatvorenika  kao i iskazano kajanje zbog počinjenog kaznenog djela samo deklaratorno bez iskrenog i stvarnog kajanja, jer tome ne prileži stručno mišljenje stručne osobe – psihijatra ili psihologa. Naime, izvješće je izradila viša stručna savjetnica za tretman, pri čemu prema članku 27. ZIKZ stručne poslove tretmana obavljaju stručnjaci i to socijalni pedagozi, psiholozi i socijalni radnici, slijedom čega nije prihvatljiv žalbeni navod da zatvorenik odnos prema kaznenom djelu nije utvrdio stručnjak.

 

10. Uz to valja ukazati žalitelju da sud nije dužan odobriti uvjetni otpust čim zatvorenik izdrži ¾ kazne, već ta odluka ovisi o okolnostima iz članka 59. KZ/11, te se u svako pojedinačnom slučaju ocjenjuju te okolnosti te se uvjetni otpust odobrava ili odbija.

 

11. Konačno, osnovanost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje žalbenim navodom da je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju naveo da je početak izdržavanja kazne zatvora 15. srpnja 2007., jer je zatvorenik prema podacima u spisu doista na izdržavanje kazne zatvora stupio 15. srpnja 2007. Pritom, kako je prvostupanjski sud odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust utvrdio da je istome s 4. srpnjom 2021. preostalo izdržati 3 godine i 8 mjeseci zatvora, jasno je da je u vrijeme izdržavanja kazne uračunato i ono provedeno u pritvoru, pa nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u tom dijelu.

 

12. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 6. listopada 2021.