- 1 -              Poslovni broj: I Kž-eun-26/2021-4

Poslovni broj: I Kž-eun-26/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe E. K., zbog kaznenog djela iz članka 2. i drugih Kaznenog zakona Grčke, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv-eun-34/2021 od 14. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I. istog, Županijskog suda u Vukovaru od 14. rujna 2021. broj Kv-eun-34/2021, na temelju članka 28. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (NN broj: 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. ,70/19. i 141/20. - u daljnjem tekstu ZPSKS-EU), odobrena je predaja s pristankom tražene osobe E. K. na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od strane državnog odvjetnika u T., G., broj 56/2014 od 2. ožujka 2021., radi izvršenja preostale kazne zatvora od 5 godina 10 mjeseci i 5 dana, zbog kaznenih djela otmice i protupravnog oduzimanja slobode iz članka 2., 26., 27., 45., 51. i 94. Kaznenog zakona Grčke po presudi Žalbenog suda u T., broj 56/2014, kojom je tražena osoba osuđena na kaznu zatvora 14 godina, a neizdržani dio kazne iznosi 5 godina, 10 mjeseci i 5 dana zatvora.

1.1.Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja odlučeno je da se na temelju članka 29. stavak 5. ZPSKS-EU, predaja tražene osobe odobrava pod uvjetima da se bez dopuštenja Republike Hrvatske za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije kazneno goniti, niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje, da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne može biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora i da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti izručena trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

1.2. Pod točkom III. izreke rješenja, odlučeno je da će, na temelju članka 35. stavak 1. i 2. ZPSKS-EU predaju tražene osobe, nadležnim pravosudnim tijelima Republike Italije izvršiti Ured ….. Ministarstva … Republike Hrvatske.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sukladno članku 132. ZPSKS-EU u svezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je izreka pobijanog rješenja nejasna čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, člankom 28. stavak 2. točka 3. ZPSKS-EU propisano je da rješenje o predaji kao bitan element mora sadržavati opis djela za koja se izvršava predaja, međutim pobijano rješenje u izreci ne navodi činjenični opis kaznenih djela za koje se predaje tražena osoba temeljem izdanog europskog uhidbenog naloga radi izdržavanja kazne zatvora. Time je izreka rješenja nejasna pa se uslijed počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka rješenje ne može ispitati.

6. Isto tako, ispravno žalitelj pobija rješenje smatrajući da isto nema razloga o odlučnim činjenicama, s obzirom da prvostupanjski sud nije naveo razloge je li državni odvjetnik koji je izdao predmetni europski uhidbeni nalog pravosudno tijelo ovlašteno za izdavanje. Naime ispravno se državni odvjetnik poziva na odluke u spojenim predmetima broj C-508/18 i C-82/19 Suda Europske unije kojim je utvrđeno da se „pojam „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog” u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009., treba tumačiti na način da ne obuhvaća državna odvjetništva države članice koja su, u okviru donošenja odluke o izdavanju europskog uhidbenog naloga, izravno ili neizravno izložena riziku podređenosti nalozima ili pojedinačnim uputama izvršne vlasti, poput ministarstva …“. Stoga kako je u razlozima odluke izostalo utvrđenje je li državno odvjetništvo koje je izdalo predmetni europski uhidbeni nalog pravosudno tijelo u smislu članka 6. stavak 1. Okvirne odluke, kao pretpostavke za postupanje po izdanom europskom uhidbenom nalogu, to je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

7. Također, u pravu je državni odvjetnik, da je rješenje o predaji donijelo vijeće, iako je tražena osoba pred sucem istrage pristala na predaju, u kojem slučaju odluku o predaji donosi sudac istrage, dok vijeće odlučuje samo u slučaju iz članka 24.b ZPSKS-EU, međutim time nije dovedena u pitanje zakonitost odluke niti je rješenje donijelo neovlašteno tijelo pa time nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

8. Iz navedenih je razloga, valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti prvostupanjsko rješenje te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, uzeti u obzir sve navedeno, te donijeti novo, na zakonu zasnovano rješenje.

Zagreb, 6. listopada 2021.