- 1 -              Poslovni broj: I Kž-153/2021-4

Poslovni broj: I Kž-153/2021-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Sande Janković i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog G. S., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. ožujka 2021., broj Kv-I-72/2020., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

 

 

I Odbija se žalba osuđenog G. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II Odbija se žalba osuđenog G. S. podnesena protiv rješenja suda prvog stupnja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, od 22. ožujka 2021., broj Kv-I-72/2020., na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14-., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2014., broj: K-91/14., pravomoćna 9. travnja 2019., kojom je osuđeni G. S. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11., te presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 2. siječnja 2020., broj: Kv-237/19., pravomoćna 29. siječnja 2020., kojom je osuđeni G. S. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca, zbog kaznenog djela iz članka 311. stavak 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11., na način da su navedene kazne zatvora uzete kao utvrđene pa je osuđenik na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) godina i 2 (dva) mjeseca, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 17. svibnja 2017. do 17. rujna 2020. te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 17. rujna 2020. pa nadalje.

 

1.1. Nasuprot navedenom, rješenjem istog suda od 22. ožujka 2021., broj Kv-I-72/2020., na temelju članka 506. stavak 1. ZKP/08., odbačen je zahtjev osuđenog G. S. za preinačenje bez obnove kaznenog postupka presude Županijskog suda u Zagrebu od 2. siječnja 2012., broj Kv-I-285/11., pravomoćne 16. svibnja 2012. i presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 24. rujna 2013., broj K-24/13., pravomoćne 19. prosinca 2013.

 

2. Protiv presude i rješenja žalbu je podnio osuđeni G. S. osobno, iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud "usvoji žalbu i donese novu odluku".

 

3. Spis je u skladu s člankom 495 u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije u pravu žalitelj kada pobija presudu smatrajući da je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio olakotne, a previše otegotne okolnosti, kao i da nije cijenio da se radi "o starom kaznenom djelu, proteku vremena od počinjenja istog, da je sada oženjen i pokušava dovesti život u red, da se uredno ponaša tijekom izdržavanja kazne, nema stegovnih postupaka, ocijenjen ocjenom uspješan, radno angažiran, tri mjeseca zaredom je nagrađivan za zalaganje i rad te je završio škole za stolara, ugostitelja i eko voćara."

 

5.1. Naime, prvostupanjski sud je ispravno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti kod osuđenika utvrđene u presudi Županijskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2014., broj K-91/14. i presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu od 2. siječnja 2020., broj Kv-237/19., pri čemu je za istaknuti da je prvostupanjski sud u postupku tzv. neprave obnove, pri odmjeravanju jedinstvene kazne, dužan voditi se olakotnim i otegotnim okolnostima kako su one utvrđene pravomoćnim presudama koje su predmet objedinjenja. Tako je ispravno prvostupanjski sud, kao olakotno, u obzir uzeo imovinsko stanje osuđenika odnosno da je nezaposlen, dok je otegotnim cijenio raniju višestruku osuđivanost za kaznena djela pretežito imovinskog karaktera. Ostale okolnosti koje osuđenik navodi u žalbi, ne mogu biti predmet razmatranja u postupku "neprave obnove" iz članka 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08., već mogu predstavljati zakonsku osnovu za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka iz članka 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08., odnosno predstavljaju okolnosti odlučne pri ocjeni za uvjetni otpust.

 

5.2. Nadalje, nije u pravu žalitelj niti kada ističe da pobijanom odlukom nisu u dovoljnoj mjeri valorizirane olakotne okolnosti na strani osuđenika. Naime, razmatrajući ranije istaknute otegotne okolnosti, da je višestruko osuđivana osoba zbog pretežno imovinskih kaznenih djela, dakle specijalni povratnik, u odnosu na olakotnu okolnost lošeg imovinskog stanja, i po ocjeni drugostupanjskog suda upravo jedinstvena kazna zatvora u trajanju sedam godina i dva mjeseca na koju je osuđenik sada osuđen podobna je izraziti dostatnu društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela i ostvariti u cijelosti svrhu kažnjavanja (specijalna i generalna prevencija te pravednost u kažnjavanju).

 

5.3. Slijedom izloženoga, a budući da pobijana presuda u odluci o kazni žalbenim tvrdnjama nije s uspjehom dovedena u sumnju, kao i da je ispitivanjem tog dijela prvostupanjske odluke u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. utvrđeno da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti je na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon, to je na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

 

6. Nadalje, nije u pravu osuđenik kada, žaleći se protiv prvostupanjskog rješenja navodi, da su ispunjeni zakonski uvjeti za preinačavanje bez obnove kaznenog postupka u odluci o kazni presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 24. rujna 2013., broj K-24/13. s ostalim presudama koje su preinačene u odluci o kazni temeljem članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08., presudom prvostupanjskog suda navedenom pod točkom 1. ovoga rješenja, što je osnovano utvrdio prvostupanjski sud te valjano obrazložio, odbacivši zahtjev osuđenika. Naime, s obzirom da je presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj K-24/13. već preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kv-I-4/16. od 23. ožujka 2016., to kaznu iz te presude broj K-24/13. nije moguće više tretirati kao samostalnu i tu presudu još jednom preinačiti o kazni.

 

7. Žalbeni navodi osuđenika da je prvostupanjski sud presudom navedenom pod točkom I ovog rješenja, postupao i preinačavao u odluci o kazni presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu od 2. siječnja 2020., broj Kv-237/19., smatrajući da se radi o istovrsnoj situaciji, su pogrešni. Naime, osuđenik je podnio zahtjev da se u odluci o kazni preinači više presuda od kojih i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 2. siječnja 2020., broj Kv-237/19., za koju ne postoji procesna zapreka obzirom se radi o samostalnoj presudi i jedinstvenoj kazni, međutim kazna iz presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 24. rujna 2013., broj K-24/13., više nema svoju samostalnost već je dio presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kv-I-4/16. od 23. ožujka 2016.

 

8. Stoga je ispravno prvostupanjski sud, zaključio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. za preinačenje bez obnove kaznenog postupka presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 24. rujna 2013., broj K-24/13., pravomoćne 19. prosinca 2013., te je s pravom na temelju članka 506. stavka 1. ZKP/08., odbacio osuđenikov zahtjev u tom dijelu.

 

9. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te utvrdio da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo te da na štetu osuđenika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

10. Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena je žalba osuđenog G. S. kao neosnovana te je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

 

U Zagrebu 6. listopada 2021.