- 1 -              III Kr 114/2021-4

Broj: III Kr 114/2021-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. V. zbog kaznenih djela iz članka 140. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 14. siječnja 2021. broj K-665/2020-32 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2021. broj Kž-398/2021-3, u sjednici održanoj 6. listopada 2021.,

presudio je:

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog A. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1.               Presudom Općinskog suda u Rijeci od 14. siječnja 2021. broj K-665/2020-32, potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2021. broj Kž-398/2021-3, tada optuženi A. V. proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv osobne slobode, i to kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. opisanih pod točkom 1. izreke, te kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. opisanog pod točkom 2. izreke. Nakon što su mu za svako kazneno djelo iz članka 140. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 140. stavka 2. KZ/11., utvrđene kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci te za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11., na temelju te zakonske odredbe, kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, optuženik je, uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. lipnja 2020. do 17. rujna 2020. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.
2.               Osuđeni A. V. je po braniteljici, odvjetnici D. S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude (dalje: zahtjev), s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske "preinačiti pravomoćne odluke na način da se okrivljenik oslobađa svih optužbi podredno ukinuti u cijelosti ili djelomično odluke prvostupanjskog i višeg suda ili samo odluku višeg suda i predmet vratiti na ponovnu odluku ili suđenje prvostupanjskom sudu ili višem sudu".
3.               Zahtjev osuđenog A. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08., sa spisom predmeta bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev od 20. kolovoza 2021. broj Ksm-DO-155/2021 predložilo da se taj zahtjev odbije kao neosnovan. Ovaj odgovor dostavljen je na znanje osuđenom A. V. i njegovoj braniteljici, odvjetnici D. S.
4.               Zahtjev nije osnovan.
5.               Osuđenik u zahtjevu tvrdi da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili povredu odredbe članka 29. stavka 2. točke 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14.; dalje: Ustav) i odredbe članka 6. stavka 3. točke d Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija) jer je prvostupanjski sud, čiju je odluku drugostupanjski sud potvrdio, odbio kao nevažne dokazne prijedloge obrane da se kao svjedoci ispitaju P. V. i J. V., a time da mu je teško povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo da se svjedoci obrane ispitaju pod istim uvjetima kao i svjedoci optužbe (oštećena A. M. Š. i M. Š.). Tvrdi da je njegova kaznena odgovornost utvrđena na temelju samog jednog dokaza - iskaza oštećenice, a taj iskaz da je subjektivan, pristran i usmjeren na njegovo kažnjavanje, dok ne postoji nikakva materijalna dokumentacija niti iskaz svjedoka, uključujući i onaj majke oštećenice, svjedokinje M. Š., koji bi upućivali na osuđenika kao na počinitelja kaznenih djela za koja je on proglašen krivim. Zbog toga smatra da je pravomoćno osuđen u postupku provedenom na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih člankom 29. Ustava, člankom 6. Konvencije i člankom 3. ZKP/08.
6.               Točno je da je prvostupanjski sud na raspravi 7. prosinca 2020. odbio kao nevažne dokazne prijedloge obrane da se kao svjedoci ispitaju J. V. i P. V., s obrazloženjem da smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno drugim izvedenim dokazima. Takvu je odluku prvostupanjskog suda tada optuženi A. V. osporavao žalbom protiv prvostupanjske presude u okviru žalbene osnove iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., dakle, relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Međutim, drugostupanjski sud je zaključio da žalitelj u navedenom nije u pravu jer je i po njegovoj ocjeni činjenično stanje u postupku u dovoljnoj mjeri utvrđeno (stranica 2., odlomci 8.1. do 8.3. drugostupanjske presude).
7.               Odgovarajući na žalbene navode tada optuženog A. V. istaknute u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio iskaz oštećene A. M. Š. kao vjerodostojan jer, i po ocjeni tog (drugostupanjskog) suda, oštećenica nije imala razloga neistinito teretiti optuženika. Osim toga, istaknuto je i da je njezin iskaz potvrđen i iskazom svjedokinje M. Š., majke oštećenice, kao i SMS porukama koje je optuženik upućivao oštećenici sa svog mobitela (stranica 3., odlomak 9.3. drugostupanjske presude). Prema tome, podnositelj zahtjeva nije u pravu ni kada tvrdi da se pravomoćna presuda protiv njega temelji samo na iskazu oštećene A. M. Š.
8.               S obzirom na navedeno, nema govora o tome da bi pobijanom presudom osuđenom A. V. bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom.
9.               Navodima svoga zahtjeva osuđenik u suštini problematizira ispravnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi tražeći njegovu preocjenu u namjeri da izazove odluku suda trećeg stupnja bez uvjeta predviđenih u zakonu. Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.), no ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10.           Slijedom svega izloženoga, zahtjev osuđenog A. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 512. u vezi s člankom 519. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. listopada 2021.

                            Predsjednica vijeća:

              Vesna Vrbetić, v. r.