1

                                                                                        Poslovni broj: 2 P-88/2019-24

 

 

 

 

 

      REPUBLIKA HRVATSKA

    OPĆINSKI U BJELOVARU

        J. Jelačića 3, Bjelovar

 

Posl.br.: 2 P-88/2019-24

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Nedi Šoli, u pravnoj stvari tužitelja A. B., O.: …, B., S.. Ć. i M. 24, zastupanog po punomoćniku L. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. d.o.o., O.: …, B., M. K. 1, zastupanog po punomoćnici J. T. Š., odvjetnici u B., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave 24. rujna 2021. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tuženika, 6. listopada 2021.

 

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja A. B., O.: …, B., S.. Ć. i M. 24, koji glasi:

'' Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, posl.br. Ovr-598/2017, određena temeljem Rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-598/2017 od 23. veljače 2017.

  Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak."

II.   Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 7.900,00 kuna u roku od 15 dana.

III.   Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 625,00 kuna.

                                                              Obrazloženje

 

 

1.              Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. veljače 2019., te dopunjenoj 19. veljače 2019., kao i tijekom postupka navodi da je kod ovoga suda pod posl.br. Ovr-598/2017 u tijeku postupak ovrhe između tuženika kao ovrhovoditelja i tužitelja kao ovršenika, a u kojem postupku je izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi 11. travnja 2017. iz razloga što su potraživanja ovrhovoditelja u cijelosti ili djelomično podmirena.

 

1.2.              S tim u vezi, tužitelj ističe da se svi računi tuženika odnose na pružanje usluge točenja goriva, a da je tuženik oštetio tužitelja na način da je na benzinskoj crpki u svojem vlasništvu „K.“ točio gorivo loše i sumnjive kvalitete koje je nanijelo nepopravljivu štetu svim vozilima u vlasništvu tužitelja pa da iz navedenog razloga predlaže da sud donese presudu kojom će se proglasiti nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu ovoga suda posl.br. Ovr-598/2017 određena Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-598/2017 od 23. veljače 201. (list 1-2 spisa).

 

2.              U odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 6. ožujka 2019. i tijekom postupka, tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Pri tome ističe da tužitelj nije priložio uz tužbu nikakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je tražbina tuženika podmirena, dok uplatnica koja je priložena uz žalbu na rješenje o ovrsi u postupku Ovr-598/2017 se odnosi na plaćanje računa u 2010. i nije predmet toga ovršnog postupka.

 

2.1.              Nadalje, tuženik navodi da njegova tražbina povodom koje se vodi ovršni postupak pred ovim sudom pod posl.br. Ovr-598/2017 nije namirena, a njegova tražbina se temelji na ovršnim ispravama i to rješenju o ovrsi javnog bilježnika broj Ovr-52/2008 i rješenju o ovrsi ovoga suda broj Ovr-1884/2008-2 od 9. rujna 2008.

 

2.2.              U odnosu na prigovor loše kvalitete goriva, opisanog u točki 1.2. ovog obrazloženja presude, tuženik ističe da navedeno nije predmet ovoga postupka niti je navedeni prigovor istaknut u žalbi povodom koje je upućen na pokretanje ovoga postupka, pa se u skladu s navedenim protivi raspravljanju o navedenom prigovoru te predlaže da sud tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku (list 10-11 spisa).

 

3.              Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: rješenje ovoga suda posl.br. Ovr-598/2017-13 od 4. siječnja 2019. (list 8 spisa), prijedloge višestruke kompenzacije od 1. lipnja 2004., 31. kolovoza 2006., 3. kolovoza 2006., 12. siječnja 2007., 19. prosinca 2006., 14. studenog 2006., 13. listopada 2006., 10. kolovoza 2006., 17. siječnja 2006., 10. veljače 2006. (2x), 15. ožujka 2006., 13. travnja 2006., 16. svibnja 2006., 14. svibnja 2007., 10. travnja 2007., 13. veljače 2007., 13. lipnja 2006., 11. srpnja 2006. (listovi 14-33 spisa), izvod iz otvorenih stavki tuženika (list 35 i 52 spisa), rješenje o ovrsi doneseno po javnom bilježniku N. O., posl.br. Ovrv-52/08-2 od 10. travnja 2008. (list 38-42 spisa), dopis tuženika od 16. siječnja 2008. (list 43 spisa), rješenje o ovrsi ovoga suda posl.br. Ovr-1884/08-2 od 9. rujna 2008. (list 44-47 spisa), zapisnik o saslušanju tužitelja od 6. prosinca 2019. (list 76-77 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka I. Š. od 19. ožujka 2021. (list 87 – 99 spisa), spise ovog suda posl.br. Ovr-598/2017 i Ovr-1434/11 (ranije Ovr-17/11, Ovr-3641/09 i Ovr-1946/08) te spis javnog bilježnika M. D. posl.br. Ovrv-52/08 i ostalu dokumentaciju koja prileži u spisu.

 

3.1.              Sud nije izveo dokaz vještačenja kvalitete goriva, a koji dokaz je predložen od strane tužitelja jer navedeni dokaz nije od utjecaja na ovaj predmet spora već za eventualno drugi predmet spora, a i sam tužitelj je na ročištu održanom 24. rujna 2021. (list 105-108 spisa) naveo da ne predlaže izvođenje daljnjih dokaza.

 

3.2.              U odnosu na predloženi dokaz saslušanja direktora tuženika, ističe se da je punomoćnik tuženika na ročištu održanom 6. prosinca 2019. (list 76-77 spisa) odrekao se predloženog dokaza.

 

4.              Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) u vezi s člankom 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

5.              Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik imali poslovni odnos u kojem je nastalo potraživanje tuženika prema tužitelju kao i da su postigli dogovor da se nastalo dugovanje podmiruje kompenzacijama koje je pripremao tuženik.

 

5.2.              Isto tako, među strankama nije sporno da je zbog nepodmirenog dugovanja tuženik pokrenuo ovršne postupke u kojima je djelomično podmireno dugovanje tužitelja, između ostalog, ovršni postupak koji se vodi pred ovim sudom pod posl.br. Ovr-598/2017.

 

5.3.              Isto tako među strankama nije sporno da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

5.3.              Među strankama je sporno postoji li dugovanje koje je tužitelj dužan podmiriti tuženiku.

 

6.              Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr-598/2017 od 23. veljače 2017. na novčanim sredstvima ovršenika, koji tužitelj temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da je tražbina, radi koje je ovrha određena, podmirena.

 

7.              Uvidom u priklopljeni spis ovoga suda posl.br. Ovr-598/2017 utvrđeno je da je protiv rješenja o ovrsi opisanog u točki 7.1. ovoga obrazloženja presude tužitelj izjavio pravovremenu žalbu povodom koje je rješenjem ovoga suda posl.br. Ovr-598/2017 od 4. siječnja 2019., koje je postalo pravomoćno 17. siječnja 2019., upućen da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe opisane u točki 7. ovoga obrazloženja presude nedopuštenom. S tim u vezi, utvrđeno je u obrazloženju navedenog rješenja da je tužitelj kao ovršenik izjavio 11. travnja 2017. žalbu iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1 toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14) odnosno da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik (ovdje tužitelj) više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

 

7.1.              Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-598/2017 doneseno je na temelju ovršne isprave i to rješenja o ovrsi ovoga suda posl.br. Ovr-1884/08-2 od 9. rujna 2008., a koje je doneseno na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika N. O. posl.br. Ovrv-52/08.

 

7.2.              Nadalje, o žalbi tužitelja protiv rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-598/2017 od 23. veljače 2017. odlučivao je Ž. sud u S. posl.br. G. O.-822/2018-2 koji je Rješenjem od 28. studenog 2018. odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio rješenje o ovrsi te uputio ovaj sud da donese rješenje kojim će uputiti tužitelja u parnicu kako je i navedeno u točki 7. ovoga obrazloženja presude.

 

8.              Uvidom u spis javnog bilježnika M. D. (ranije javnog bilježnika N. O.) posl.br. O.-52/08 utvrđeno je da je rješenje o ovrsi posl.br. O.-52/08 doneseno 10. travnja 2008. na temelju vjerodostojne isprave i to izvoda iz poslovnih knjiga tuženika koji prileži u ovome spisu na listu 42, te da je postalo pravomoćno 16. svibnja 2008.

 

9.              Uvidom u spis ovoga suda posl.br. Ovr-1434/11 utvrđeno je, u bitnome, da je temeljem pravomoćnog Rješenja o dosudi od 26. veljače 2016., nekretnina koja je bila u vlasništvu tužitelja dosuđena ovdje tuženiku za iznos kupovnine od 47.000,00 kn (slovima: četrdeesetsedamtisuća kuna), te da je pravomoćnim rješenjem o namirenju od 1. prosinca 2016. djelomično namirena tražbina tuženika, a koji postupak se vodio temeljem rješenja o ovrsi ovoga suda posl.br. Ovr-1884/08 od 9. rujna 2008. određenog na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika opisanog u točki 7.1. ovog obrazloženja presude.

 

10.              Nadalje, temeljem ovosudnog Rješenja od 14. prosinca 2020. (list 84-86 spisa) kojim je određeno provođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom financijsko – knjigovodstvenom vještaku I. Š., zadatak vještaka bio je utvrditi visinu duga tužitelja prema tuženiku tijekom trajanja ovosudnog postupka Ovr-598/2017 u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi u navedenom predmetu i u vrijeme izrade nalaza i mišljenja odnosno je li dug tužitelja prema tuženiku podmiren u cijelosti ili djelomično, te je li podmiren kompenzacijama (listovi 14-33 spisa).

 

10.1.              Za potrebe izrade nalaza i mišljenja, sudskom vještaku dostavljene su preslike ovoga predmeta, zatim preslika dijela spisa predmeta ovoga suda posl.br. Ovr-598/2017 i Ovr-1434/11 (ranije broj Ovr-17/11, Ovr-33641/09 i Ovrv-1946/08) te preslika spisa javnog bilježnika M. D. (ranije N. O.) posl.br. Ovrv-52/08.

 

10.2.              Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka I. Š. od 19. ožujka 2021. (list 87 – 99 spisa), utvrđeno je da „dugovanje tužitelja podmirivano kompenzacijama, ali je ostalo dugovanje po računima u iznosu od 46.250,14 kn (slovima: četrdesetšesttisućadvjestopedeset kuna i četrnaest lipa) koje nije plaćeno. Sve ostale kompenzacije dostavljene na spis predmeta provedene su u knjigovodstvu tuženika.“

 

10.3.              S tim u vezi, istaknuto je da tužitelj u dostavljenim kompenzacijama na spis predmeta nije dostavio kompenzaciju koju tuženik ima provedenu na iznos od 24.924,01 kn (slovima: dvadesetčetiritisućedevetstodvadesetčetiri kune i jedna lipa) od 27. ožujka 2007., dok je dostavio kompenzaciju na iznos od 5.383,01 kn (slovima: pettisućatristoosamdesettri kune i jednu lipu) od 14. svibnja 2007. (list 29 spisa) koja je smanjena u odnosu na prvobitno napisan iznos koji „nije čitljiv“. Pri tome, sudski vještak za navedenu kompenzaciju navodi sljedeće: „Obzirom da se radi o preslici prijedloga višestruke kompenzacije, koja je prvotno umanjena, a umanjenje nije potpisano od nijednog sudionika kompenzacije, vještak ne može sa sigurnošću se očitovati da li je ta kompenzacija vjerodostojan dokument koji je trebao biti proveden ili ne“. Radi navedenoga ga nije ni uvrstio u izračun dugovanja.

 

10.4.              Nakon provedenog vještačenja, sudski vještak je utvrdio da je preostalo dugovanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 51.819,25 kn (slovima: pedesetjednatisućaosamstodevetnaest kuna i dvadesetpet lipa) sa zateznim kamatama koje teku na iznose u skladu s tablicom opisanom na stranici 96 spisa.

 

11.              Iz iskaza tužitelja danog na ročištu održanom 6. prosinca 2019. (list 76-77 spisa) proizlazi da su tužitelj putem svojeg obrta i tuženik poslovali oko dvije i pol godine, ali da ne zna „na koje razdoblje se odnosi dug iz predmeta spora“. Prema tvrdnjama tužitelja, dug se podmirivao kompenzacijama, ali zbog prestanka obrta nema dokaz o podmirenju već s njime može raspolagati jedino tuženik koji je uvijek radio prijedloge kompenzacija.

 

11.1.              S tim u vezi, tužitelj je predložio izvođenje dokaza vještačenjem u svrhu utvrđivanja je li dug iz spora podmiren kompenzacijama te je pri tome istaknuo da u vrijeme donošenja spornog rješenja o ovrsi iz točke 7.1. ovog obrazloženja, nije bio u mogućnosti sudjelovati u postupcima.

 

11.2.              Na ročištu održanom 24. rujna 2021. (list 105-108 spisa) tužitelj je dodatno istaknuo da odnos s tuženikom nije bio formalno – pravno valjan jer je sve bilo prema prijedlogu tuženika, a on je bio prisiljen pristati na navedene prijedloge zbog održavanja redovnog poslovanja. Smatra da je ostalo oko 45.000,00 kn (slovima: četrdesetpettisuća kuna) te prigovara nalazu sudskog vještaka kojim je utvrđen iznos preko navedenoga kao i da se ne može očitovati na navode vještaka opisane u točki 10.3. ovog obrazloženja presude.

 

12.              Tužitelj je u ovom postupku osnovanost zahtjeva mogao temeljiti samo na dokazivanju razloga nedopuštenosti ovrhe određenim čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, a koje razloge isti činjenično tijekom postupka niti iznosi, odnosno niti tvrdi niti dokazuje. Tužitelj u svojim navodima ponavlja žalbene razloge o čijoj osnovanosti je odlučivao Ž. sud u S. rješavajući po žalbi ovršenika ovdje tužitelja na rješenje o ovrsi kako je i navedeno u točki 7.2. obrazloženja presude.

 

13.               Slijedom navedenoga, a na temelju materijalnih dokaza iznesenih tijekom ovog postupka, te uzimajući u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao i provedene ovršne postupke, ovaj sud je utvrdio da potraživanje tuženika nije podmireno te da se navedeno potraživanje odnosi na potraživanje radi kojeg se i vodi ovosudni predmet posl.br. Ovr-598/2017.

 

13.1.              Upravo iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a koji je za izradu nalaza i mišljenja uzeo u obzir svu dostavljenu dokumentaciju koja se odnosila na kompenzacije i ovršne postupke koji su se vodili i koji se još vode između stranaka, proizlazi da je preostalo potraživanje tuženika prema tužitelju kako je i opisano u točki 10.4. ovog obrazloženja presude.

 

13.2.              Nakon što je dostavljen nalaz i mišljenje na očitovanje strankama, tužitelj se očitovao na ročištu održanom 24. rujna 2021. da prema njegovu mišljenju „preostalo duga otprilike 45.000,00 kn (slovima: četrdesetpettisuća kuna)“, pa prigovara nalazu u dijelu kojem je određeno više.

 

13.3.              Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz točke 10. ovog obrazloženja presude prihvatio u cijelosti kao stručnog i objektivnog te izrađenog u skladu s pravilima struke, posebice imajući u vidu razlog kojim je utvrđena sporna visina dugovanja opisana u točki 10.4. ovog obrazloženja presude, a na koji razlog se tužitelj nije očitovao.

 

13.4.              Pritom se ističe da tužitelj tijekom postupka niti tvrdi niti dokazuje da bi u konkretnom slučaju bila i provedena ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine na račun tuženika, odnosno ovrhovoditelja što bi pak tužitelju omogućilo eventualno postupanje u skladu sa odredbom čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona.

 

14. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

 

15.              Temeljem odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. imajući u vidu odredbu čl. 160. Zakona o parničnom postupku odlučeno je o parničnim troškovima. Odlukom o troškovima postupka, koja se temelji na odredbi čl. 156. st. 1. u vezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku, troškovi postupka su odmjereni tuženiku, a sastoje se od zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora određenoj na ročištu održanom 8. svibnja 2019. (list 13 spisa) u vrijednosti od 45.000,00 kn (slovima: četrdesetpettisuća kuna) u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom trošku.

 

15.1.              Tužitelj nije zahtijevao parnične troškove, dok je tuženik na ročištu održanom 24. rujna 2021. predao troškovnik prema kojem potražuje troškove ovog postupka (list 110 spisa).

 

15.2.              Tuženik je zahtijevao parnične troškove koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu, zastupanja po punomoćniku na ročištima: 8. svibnja 2019., 23. rujna 2019., 6. prosinca 2019. i 24. rujna 2021, sastav podneska od 23. rujna 2019., i to za svaki u pojedinačnom iznosu od 1.000,00 kn (slovima: tisuću kuna), zatim za ročište za objavu ove odluke u iznosu od 500,00 kn (slovima: petsto kuna), sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost te sudske pristojbe prema odluci suda.

 

16.              Za svaku od pravnih radnji i to za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje po punomoćniku na ročištima: 8. svibnja 2019., 23. rujna 2019., 6. prosinca 2019. i 24. rujna 2021, sastav podneska od 23. rujna 2019., sud je odmjerio nagradu prema Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (N.N. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15),  u iznosu od 1.000,00 kn (slovima: tisuću kuna), te je na navedene iznose obračunat porez na dodanu vrijednost po stopi od 25%  u iznosu od 1.500,00 kn.

 

16.1.              Sudska pristojba za odgovor na tužbu iznosi 400,00 kn (slovima: četiristo kuna).

 

16.2.              Slijedom čega, sud je odmjerio parnični trošak tuženiku u skladu s vrijednosti predmeta spora, zatim troškovnika punomoćnika tuženika te primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u ukupnom iznosu od 7.900,00 kn (slovima: sedamtisućadevetstokuna).

 

17.              S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, dužan je  tuženiku naknaditi ukupno odmjerene parnične troškove kako je navedeno u točki II. izreke ove presude.

 

18.              Sud nije priznao tuženiku nagradu za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu i uručenje presude jer po ocijeni suda to nije nužan trošak, te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

             

 

U Bjelovaru, 6. listopada 2021.

                                                                                                                            Sudac

    Neda Šola, v.r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ove presude, u tri istovjetna primjerka. Smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranka je uredno obaviještena o ročištu.