- 1 -              Revt 366/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 366/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. D. Ž.-K. d.d. u stečaju, M., (O. Ž. D.), kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u D., protiv tuženika O. K., C., kojeg zastupa punomoćnica T. Đ., odvjetnica u D., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-928/16-3 od 8. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku, poslovni broj P-324/2011 od 5. lipnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I.              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

'I/.              Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika D. Ž. K. d.d. "u stečaju" iz M., Opskrbni centar Ž.: Ugovor o ustupanju prava korištenja bez naknade sklopljen između tužitelja i tuženika dana 1. rujna 1994. godine, kojim Ugovorom tužitelj prenosi tuženiku a tuženik prima u vlasništvo nekretnine i to baš ove nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku:

 

a)               čest.zgr.438 k.o. Č., u naravi prodavaonica br.319 u prizemlju zgrade;

b)               čest.zgr.144 k.o. G., u naravi prodavaonica br.336;

c)               prodavaonica br.822 u prizemlju zgrade k.o. G.;

d)               dio čest.zgr. k.o. G. u naravi kancelarije u Z. G.;

e)               čest.zem.310/2 k.o. G. u naravi zemljište ispred bivše osnovne škole G.;

f)               čest.zgr.91 za 1/3 dijela k.o. Đ. u naravi prodavaonica br.504 u prizemlju zgrade u M.;

g)               zemljište u M.: čest.zem.89/3, 123, 140, 141, 935/3, 2320/1, 2320/4, 2320/5, 2320/8, 2320/17, za 1/9 dijela k.o. Đ., čest.zem.2315/5, 2316, 2317, 2321, 224/2016 dijela k.o. Đ., čest.zem.300 za 1/17dijela k.o. Đ., čest.zem.2259/8 za 1/3 dijela k.o. Đ., čest.zem.21,22, 23, 66, 67, 68, 108, 113, 158, 160, 173, 174, 228/1, 228/2, 403, 405, 437, 439, 450, 451, 507/1, 507/2, 508, 519, 538, 550, 569, 920, 021, 929, 930, 2330/28 za 1/24 dijela k.o. Đ.

h)              čest.zgr.115, čest.zem.364/2 k.o. P. u naravi skladište u K.,

i)              čest.zgr.494 k.o. C. u naravi prodavaonica br.813 u prizemlju zgrade;

j)               čest.zgr.132 k.o. C. u naravi prodavaonica 802 u prizemlju zgrade;

k)               čest.zgr.452 k.o. C., u naravi prodavaonica br.803 u prizemlju zgrade;

l)               čest.zgr.450 k.o. C. u naravi prodavaonica br.501 u prizemlju zgrade.

 

II/.              Dužan je tuženik vratiti u stečajnu masu tužitelja nekretnine navedene pod točkom I/. izreke ove presude.9

 

II.              Dužan je tužitelj u roku 8 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 571.894,00 kuna."

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude drugostupanjskog suda tužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

8. U odnosu na činjenične prigovore iznesene u reviziji, kojima revident osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u ocjenjivanje odlučnih činjenica za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga ovaj sud činjenične navode tužitelja iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje njihove osnovanosti.

 

9. Predmet spora u ovom postupku jest pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika i to Ugovora o ustupanju prava korištenja bez naknade sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 1. rujna 1994. odnosno vraćanja u stečajnu masu nekretnina koje su stečene na osnovu pobijane radnje, a pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude.

 

10. Prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

- da je stečajni postupak pokrenut na prijedlog dužnika – društva D. Ž. K. d.d. dana 13. ožujka 2001.,

 

- da je stečajni postupak nad društvom D. Ž. K. d.d. otvoren dana 24. kolovoza 2001.,

 

- da je ugovor o ustupanju prava korištenja bez naknade od 1. rujna 1994., s Općinom Konavle zaključio pravni prednik stečajnog dužnika - poduzeće D. Ž. K. – poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu,

 

- da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj P-833/98 od 23. rujna 1998. odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o prijenosu prava korištenja bez naknade od 1. rujna 1994.,

 

- da je presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1302/98 od 14. rujna 2000. potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-833/98 od 23. rujna 1998.,

 

- da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske odbijena ustavna tužba podnesena protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku Gž-1302/98 od 14. rujna 2000. te presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj P-833/98 od 23. rujna 1998.,

 

- da se nekretnine koje su predmet pobijanja u knjigovodstvenoj vrijednosti Općine Konavle iskazuju u vrijednosti od 3.673.973,53 kuna,

 

- da kratkoročne i dugoročne obveze poduzeća D. Ž. K. s p.o. kao jednog od sljednika poduzeća D. na dan 15. veljače 1993.. iznose 1.854.588,00 kuna,

 

- da su kreditne obveze poduzeća D. Ž. K. s p.o. iznosile 15.077.582,40 kuna,

 

- da je poduzeće D. Ž. K. s p.o., prema izvješću revizorske tvrtke D. d.o.o. V. iz travnja 1996. na dan 31. prosinca 1994. poslovalo s gubitkom od 4.652.307,00 kuna,

 

- da se u izvješću ističe da revizija nije obavljena u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima jer poduzeće nije provelo pretvorbu društvenog vlasništva,

 

- da je Općina Konavle dana 1. prosinca 1997. podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama iz ugovora o prijenosu prava korištenja bez naknade od 1. rujna 1994., ovjerenog 25. studenog 1994. te da je prijedlog zaveden pod poslovnim brojem Z-3693/97,

 

- da je Hrvatski fond za privatizaciju kao jedini dioničar dana 22. prosinca 1995. donio statut dioničkog društva D. Ž. K.,

 

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu Tt-96/17-2 od 19. ožujka 1996. upisana pretvorba poduzeća D. Ž. K. s p.o. i usklađenje sa Zakonom o trgovačkim društvima pod nazivom D. Ž. K. d.d. za trgovinu, D.,

 

- da iz čl. 10. Statuta dioničkog društva D. Ž. K. d.d. proizlazi da je temeljni kapital društva u cijelosti uplaćen na način što je poduzeće pravni prednik Društva silom zakona pretvoreno u dioničko društvo u isključivom vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju, a prema knjigovodstvenoj vrijednosti na dan 31. prosinca 1993.,

 

- da iz čl. 2. Statuta dioničkog društva D. Ž. K. d.d. proizlazi da je društvo osnovano na način da je osnivač (H.) preuzeo sve dionice – simultano osnivanje,

 

- da je dioničko društvo D. Ž. K. nastalo tek 19. ožujka 1996. upisom u sudski registar na osnovu rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-96/17-2,

 

- da u vrijeme pretvorbe poduzeća D. Ž. K. s p.o. u dioničko društvo, to poduzeće više nije korisnik tih nekretnina jer ih je otuđilo Općini Konavle bez naknade još 1994.

 

- da je prednik tužitelja bio nositelj prava korištenja koje je u zemljišnim knjigama bilo upisano na OOUR trgovina unutarnju i vanjsku SOUR-a D.,

 

- da su za pobijanja iz čl. 132. i 136. SZ-a, protekli prekluzivni rokovi jer je pobijani ugovor sklopljen 1994., a stečaj je otvoren 24. kolovoza 2001., dok je tužba podnesena 25. veljače 2002.

 

11. Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku odluku primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a zaključivši u bitnom da tužitelj u postupku nije dokazao (čl. 221. a ZPP-a) da su sporne nekretnine koje su predmet Ugovora o ustupanju prava korištenja bez naknade unesene u društveni kapital u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, broj 19/91, 83/92 i 94/93 – dalje: ZPDP). Drugostupanjski sud je pobijanom odlukom ujedno ocijenio da sve ostale relevantne činjenice, koje su utvrđivane u ovom postupku, nisu od odlučnog značaja za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

 

11.1. Drugostupanjski sud u razlozima pobijane odluke navodi:

 

- da iz spisa proizlazi da je kod tužitelja pretvorba izvršena po knjigovodstvenoj vrijednosti, po sili zakona, jer tužitelj nije izvršio pretvorbu u zakonom određenom roku,

 

- da nije doneseno rješenje o pretvorbi, odnosno ne postoji iskaz nekretnina uz to rješenje, već su te činjenice vidljive iz Statuta dioničkog društva „D. – Ž. – K.“ (od 22. prosinca 1995.) koji je donijela glavna skupština Hrvatskog fonda za privatizaciju u skladu s čl. 173. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93 – dalje: ZTD),

 

- da prema čl. 2. Statuta proizlazi da je društvo osnovano na način da je osnivač preuzeo sve dionice – simultano osnivanje, a prema čl. 10. – da je temeljni kapital društva u cijelosti uplaćen na način da je poduzeće pravni prednik Društva silom zakona pretvoreno u dioničko društvo u isključivom vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju, a prema knjigovodstvenoj vrijednosti na dan 31. prosinca 1993.,

 

- da uz Statut, spisu prileži „Lista stanja osnovnih sredstava od 31. prosinca 1995.“.,

 

- da se prema odredbi čl. 6. ZPDP-a poduzeće može pretvoriti u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću na sljedeće načine: 1. prodajom poduzeća ili idealnog dijela poduzeća; 2. ulaganjem kapitala u poduzeće; 3. pretvaranjem ulaganja na ugovornoj osnovi u poduzeće i potraživanja prema poduzeću u ulog; i 4. prijenosom svih dionica odnosno udjela Fondovima i Hrvatskom fondu za privatizaciju bez naknade,

 

- da prema st. 2. čl. 6. ZPDP-a dioničko društvo odnosno društvo s ograničenom odgovornošću iz st. 1. ovog članka nastaje upisom u sudski registar,

 

- da je tako nastalo društvo pravni sljednik poduzeća koje je prethodno prestalo postojati,

 

- da odredbu čl. 6. ZPDP-a treba tumačiti na način da je društvo koje je nastalo pretvorbom pravni slijednik ranijeg društvenog poduzeća,

 

- da to znači da društvo preuzima imovinu, ali i obveze poduzeća koje je provelo pretvorbu; zaposleni u njemu ostaju, ali sada kao zaposleni u dioničkom društvu odnosno u društvu s ograničenom odgovornošću,

 

- da se upisom u sudski registar društva koje nastane pretvorbom, briše iz registra društveno poduzeće tako da nema razdoblja u kojem jedna pravna osoba prestaje, a da druga još nije nastala,

 

- da je usporedbom opisanih spornih nekretnina iz čl. 1. Ugovora o ustupanju prava korištenja bez naknade i Liste stanja osnovnih sredstava priložene uz Statut utvrđeno da opisane sporne nekretnine nisu identične, s time da je u Listi stanja osnovnih sredstava samo navedeno općenito zemljište M., ali bez oznake čest. zem. odnosno katastarska općina, a samo pojedine prodavaonice su navedene brojčano bez da je u listi stanja iskazano na kojim zemljišnim česticama odnosno katastarskim općinama se nalaze te prodavaonice,

 

- da stoga usporedbom Ugovora i Liste stanja nije bilo moguće utvrditi da se radi o istim nekretninama koje su eventualno unesene u temeljni kapital tužitelja; a kako u predmetnom slučaju nema rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju iz kojeg bi bilo moguće točno identificirati koje su nekretnine bile predmet pretvorbe, odnosno koje su nekretnine unesene u temeljni kapital tužitelja, nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da se radi upravo o nekretninama opisanim u čl. 1. Ugovora.

 

12. Odredbom čl. 127. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04 i 82/06 - dalje: SZ) propisano je da pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnoga postupka kojima se remeti ujednačeno namirenje vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama ovoga Zakona.

 

12.1. Postupak pretvorbe društvenih poduzeća propisan je odredbama ZPDP-a. U čl. 2. ZPDP-a definiran je pojam društvenog kapitala kao razlika između vrijednosti sredstava - ukupne aktive poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća, uključujući i obveze prema fizičkim i pravnim osobama na temelju njihovih trajnih uloga. Odredbama čl. 10., 11. i 12. tog zakona reguliran je sam postupak pretvorbe na način da organ upravljanja poduzeća donosi odluku u pretvorbi (čl. 10.). Ta odluka se sa prilozima, propisanim čl. 11. tog zakona, a među kojim prilozima je predviđen i prilog o podacima i dokazima o pravu korištenja nekretnina (st. 1. toč. 5.), kao i elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća (st. 1. toč. 7.), dostavlja Hrvatskom fondu za privatizaciju kao nadležnom za davanje suglasnosti o namjeravanoj pretvorbi (čl. 12. st. 1.), odnosno za donošenje rješenja kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u smislu čl. 42. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, broj 21/96, 71/97 i 73/00 – dalje: ZP).

 

Shodno navedenoj odredbi društveno poduzeće donosi odluku koje su nekretnine-njegova sredstva unesene u aktivu (temeljni kapital), a rješenje i suglasnost na to daje Hrvatski fond za privatizaciju ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 11. ZPDP-a.

 

Nadalje, prema odredbi čl. 42. st. 1. ZP-a Fond izdaje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju ZP-a, a to rješenje se izdaje na zahtjev stranke, za potrebe upisa nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganja u knjigu isprava.

 

12.2. Odredbom čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano je da je trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije, bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva, koje su procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

 

13. Iz utvrđenja drugostupanjskog suda (kojim je ovaj sud vezan – argument iz odredbe čl. 385. ZPP-a) proizlazi da u konkretnom slučaju nije doneseno rješenje o pretvorbi u smislu navedenih odredbi, niti postoji iskaz nekretnina uz to rješenje, već samo Statut tužitelja kojeg je donijela skupština Hrvatskog fonda za privatizaciju, a prilog tom Statutu je Lista stanja osnovnih sredstava iz koje međutim nije moguće utvrditi da su predmetne nekretnine opisane identično kao u Listi stanja osnovnih sredstava.

 

14. Budući da je drugostupanjski sud ocjenom predloženih i provedenih dokaza, a sve polazeći od odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) te odredbe čl. 221.a ZPP-a (kojom je propisano: „Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.“), utvrdio da tužitelj nije dokazao istaknute činjenice na kojima temelji svoj zahtjev odnosno da su nekretnine iz Ugovora o ustupanju prava korištenja bez naknade procijenjene i uključene u vrijednost društvenog odnosno temeljnog kapitala u postupku pretvorbe tužitelja, to je pravilno drugostupanjski sud zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i odbio.

 

Shodno navedenom, nisu od značaja preostali revizijski navodi kojima se, između ostalog, problematizira ispunjenje pretpostavki za pobijanje pravnih radnji u konkretnom slučaju.

 

15. U odnosu na revidentovo pozivanje na ranije shvaćanje istog drugostupanjskog suda u istom predmetu (izneseno u ukidnom rješenju poslovni broj Pž- 3580/08 od 4. svibnja 2010.) valja napomenuti da u smislu odredbe čl. 377. ZPP-a pravni stav izražen u ukidnom rješenju žalbenog suda ne veže žalbeni sud kad u nastavku postupka pravomoćno odlučuje u istom sporu (tako i ovaj sud u odluci Rev-x 1169/15-2 od 19. travnja 2016.).

 

16. Konačno, na pobijanu odluku nisu od utjecaja niti revizijski navodi koji se odnose na vrijednost predmetnih nekretnina odnosno kojima se problematizira tuženikovo ispunjenje ugovornih obveza iz Ugovora o ustupanju prava korištenja bez naknade – odredbe čl. 6. kojom se tuženik obvezao preuzeti u radni odnos polovinu radnika prednika tužitelja.

 

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena revizija tužitelja, to je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a istu valjalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. listopada 2021.