1

                            Broj: Ppž-10367/2021

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.P., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar od 9. rujna 2021., broj: 511-18-15/05-3-200-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.,

p r e s u d i o    j e

I. Odbija se prigovor okr. M.P. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M.P. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju tri mjeseca.

¸              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik, osobno, pravodobno je podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.             

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Okrivljenik u prigovoru detaljno opisuje okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja, priznaje svoju krivnju, ističe da do sada nikada nije bio kažnjavan, da je nezaposlen, da je završio četvrti razred Gimnazije te da mu je vozačka dozvola prijeko potrebna, jer je upisao fakultet u susjednom gradu i svaki dan mora putovati autom s obzirom da nije riješen nikakav gradski prijevoz.

6.1. U privitku prigovora, okrivljenik dostavlja potvrdu Visoke škole Ivanić-Grad, iz koje proizlazi da je okrivljenik upisan kao redovni student na Preddiplomskom stručnom studiju Fizioterapije.

7. Prije svega, irelevantni su, a time i neosnovani, navodi u prigovoru kojima okrivljenik opisuje okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja, jer te okolnosti nemaju utjecaja na odabir vrste i visine prekršajnopravne sankcije. Nadalje, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

7.1. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu veliku protupravnu količinu za koju je okrivljenik proglašen krivim (u naseljenom mjestu, gdje je dozvoljena brzina kretanja vozila 50 km/h, upravljao je brzinom od 103 km/h), okolnosti da je okrivljenik student, po ocjeni ovog suda, također nema značaj naročito izražene olakotne okolnosti koja bi bila temelj za primjenu instituta ublažavanja kazne.

7.2. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog obveza na fakultetu, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere.

8.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle doista vrlo blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

9. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenik nesposoban za rad, niti da bi bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

Zagreb, 6. listopada 2021.

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zadarskoj, Postaji prometne policije Zadar u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.