1                                 Broj: Ppž-10269/2021

                       

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

   Zagreb

Broj: Ppž-10269/2021

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika I.H., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i dr. („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: 32 Pp P-1170/2020-11 od 14. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.,

 

r i j e š i o  j e

 

Žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom, a povodom prigovora okrivljenika protiv prekršajnog naloga, nakon provedenog prekršajnog postupka okrivljenik I.H. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kuna i zbog prekršaja iz članka 72. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.600,00 kuna, dok je oslobođen od optužbe za prekršaje iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 181. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

2.               Istom presudom, temeljem članka 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec, a temeljem članka 139. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 520,00 kuna.

 

3.               Protiv navedene presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ludbreg je podnio žalbu protiv dijela presude kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe.

 

4.               Žalba je nedopuštena.
5.               Ovlašteni tužitelj je bio dužan izdati obavezan prekršajni nalog protiv okrivljenika u skladu s odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da će ovlašteni tužitelj obavezno izdati obavezni prekršajni nalog za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu, pa se za prekršaje okrivljenika ostvario navedeni uvjeti iz članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga.

 

6.               Naime, za prekršaj iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna za vozača u iznosu od 3.000,00 do 5.000,00 kuna, za prekršaj iz članka 72. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna za vozača u iznosu od 3.000,00 kuna, za prekršaj iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna za vozača u iznosu od 2.000,00 kuna, a za prekršaj iz članka 181. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna za vozača u iznosu od 1.000,00 do 3.000,00 kuna, dakle, za fizičku osobu propisom o prekršaju propisane su novčane kazne u režimu obaveznog prekršajnog naloga s obzirom da su niže od 5.000,00 kuna.

 

7.               Kada ovlašteni tužitelj u situaciji iz članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izda prekršajni nalog koji nije nazvao obavezni prekršajni nalog, neovisno o tome, sud koji odlučuje o prigovoru na taj prekršajni nalog smatra ga obaveznim prekršajnim nalogom. S obzirom na navedeno, prigovor okrivljenika je prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga.

 

8.               Odredbom članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da protiv presude prvostupanjskog suda kojom se odlučuje o prigovoru protiv obveznog prekršajnog naloga nije dopuštena žalba. Stoga tužitelj nema pravo žalbe, unatoč pogrešnoj uputi prvostupanjskog suda o pravnom lijeku. Napominje se da ovaj Sud nije razmatrao žalbene navode, već je samo utvrđivao dopuštenost žalbe.

 

9.               Zbog navedenog ovaj sud je žalbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu.

 

U Zagrebu, 6. listopada 2021.

                                                                                              

 

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.