- 1 -              Rev 1114/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1114/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. P. iz S. K., OIB: ..., 2. D. P.1 iz S. K., OIB: ..., 3. mlt. D. P.2 iz S. K., OIB: ..., koju zastupa otac D. P.1 kao zakonski zastupnik, 4. mlt. P. P. iz S. K., OIB: ..., kojeg zastupa otac D. P.1 kao zakonski zastupnik, 5. D. P.3 iz S. K., OIB: ..., 6. D. F. iz B., OIB: ... i 7. R. F. iz B., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnici J. M. K., odvjetnici u Z. protiv 1. tuženika H. c. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., kod tuženika i 2. tuženika D. c. d.d., D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u D., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 1. tužiteljice, 1. i 2. tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2266/2017-4 od 18. travnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4566/11-75 od 8. lipnja 2017., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-1307/19-101 od 1. listopada 2019., u sjednici održanoj 6. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Odbija se revizija 1. i 2. tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2266/2017-4 od 18. travnja 2019. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4566/11-75 od 8. lipnja 2017., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-1307/19-101 od 1. listopada 2019., pod točkom I. izreke, kao neosnovana.

 

II.              Djelomično se prihvaća revizija 1. tužiteljice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2266/2017-4 od 18. travnja 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4566/11-75 od 8. lipnja 2017., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-1307/19-101 od 1. listopada 2019., u dijelu kojim je 1. tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 100.000,00 kuna s zateznim kamatama (točka VIII. izreke), te se u tom dijelu sudi:

 

1. Nalaže se 1. i 2. tuženiku solidarno isplatiti 1. tužiteljici iznos od 100.000,00 kuna s zateznim kamatama od 20. rujna 2011., i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2. U preostalom dijelu za iznos od 2.075.440,00 kuna s zateznim kamatama revizija 1. tužiteljice se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I./ Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti I. tužiteljici iznos od 354.560,00 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2011. do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje od 20. rujna 2011. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.

 

II./ Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti II. tužitelju iznos od 250.000,00 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2011. do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje od 20. rujna 2011. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.

 

III./ Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti III. tužiteljici iznos od 250.000,00 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2011. do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje od 20. rujna 2011. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.

 

IV./ Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti IV. tužitelju iznos od 250.000,00 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2011. do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje od 20. rujna 2011. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.

 

V./ Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti V. tužitelju iznos od 250.000,00 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2011. do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje od 20. rujna 2011. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.

 

VI./ Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti VI. tužitelju iznos od 230.000,00 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2011. do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje od 20. rujna 2011. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.

 

VII./ Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti VII. tužiteljici iznos od 230.000,00 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2011. do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje od 20. rujna 2011. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.

 

VIII./ Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tužiteljice da joj tuženici solidarno isplate iznos od 2.175.440,00 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2011. do isplate.

 

IX./ Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tužitelja da mu tuženici solidarno isplate iznos od 27.296,67 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2011. do isplate.

 

X./ Svaka stranka snosi svoje troškove.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

 

„Žalba I. tužiteljice M. P. djelomično se odbacuje kao nedopuštena, djelomično odbija kao neosnovana i djelomično prihvaća kao osnovana, žalba II. tužitelja D. P.1 djelomično se odbacuje kao nedopuštena, djelomično odbija kao neosnovana i djelomično prihvaća kao osnovana, a žalba III. tužiteljice mlt. D. P.2, IV. tužitelja mlt. P. P., V. tužitelja D. P.3, VI. tužitelja D. F. i VII. tužiteljice R. F. prihvaća se kao osnovana, a žalba I. tuženika H. c. d.o.o. Z. djelomično odbija kao neosnovana i djelomično prihvaća kao osnovana, dok se žalba II. tuženika D. c. d.d. D. djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično prihvaća kao osnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4566/11-75 od 8. lipnja 2017.:

 

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke,

 

b) potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. VIII. izreke,

 

c) ukida u pobijanim dosuđujućem dijelu pod toč. II., III., IV., V., VI., VII. i IX. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka pod toč. X. izreke i u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O zahtjevima I. tužiteljice M. P., II. tužitelja D. P.1, III. tužiteljice mlt. D. P.2, IV. tužitelja mlt. P. P., V. tužitelja D. P.3, VI. tužitelja D. F. i VII. tužiteljice R. F. i II. tuženika D. c. d.d. D. za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci o troškovima postupka.“

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja pod točkom I. izreke, 1. i 2. tuženik su podnijeli reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te reviziju iz odredbe članka 382. stavak 2. ZPP, ističući da je riječ o materijalnopravnim pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presude sudova nižeg stupnja u smislu revizijskih navoda, podredno ukine presude sudova nižeg stupnja.

 

3.1. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja pod točkom VIII. izreke, 1. tužiteljica je podnijela reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presude sudova nižeg stupnja i prihvati zahtjev 1. tužiteljice u cijelosti.

 

4. Odgovor na revizije nije podnesen.

 

5. Revizija 1. tužiteljice je djelomično osnovana, a revizija 1. i 2. tuženika nije osnovana.

 

6. Vijeće revizijskog suda je prije odluke o osnovanosti revizije, ispitalo dopuštenost revizije, imajući na umu da su 1. i 2. tuženik podnijeli i redovnu reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP i izvanrednu reviziju iz odredbe članka 382. stavak 2. ZPP.

 

7. Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP stranke mogu podnijeti redovnu reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (članak 382. stavak 1. točka 1. ZPP), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (članak 382. stavak 1. točka 2. ZPP), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a. i 373.b toga zakona (članak 382. stavak 1. točka 3. ZPP).

 

8. U smislu prethodno navedenih odredaba ZPP, revizija je u konkretnom slučaju dopuštena već po vrijednosnom kriteriju, dakle kao redovna revizija, a sve budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela presude je 350.000,00 kuna), pa se kao takva, redovna ima i razmotriti.

 

9. U takvoj situaciji, kada postoje pretpostavke za podnošenje revizije iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP nema pretpostavki za podnošenje revizije iz stavka 2. članka 382. ZPP (izvanredne revizije).

 

10. Stoga je zakonitost presude ispitana po redovnoj reviziji, prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

11. Predmet revizijskog stadija postupka je zahtjev 1. tužiteljice za naknadu štete (imovinske i neimovinske štete) prema tuženicima H. c. d.o.o. i D. c. d.d., a koju trpi u svezi prometne nezgode koja se dogodila 25. studenoga 2008. na državnoj cesti ... u mjestu B. na otoku K. Tužiteljica drži da je nezgoda uzrokovana propustom 1. i 2. tuženika da kolnik održavaju sigurnim za promet - za koje su održavanje bili zaduženi.

 

12. Suprotno revizijskim navodima 1. i 2. tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, te imaju podlogu u izvedenim dokazima, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

12.1. Sud drugog stupnja je u obrazloženju presude odgovorio na žalbene navode odlučne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s odredbom članka 375. stavak 1. ZPP na koju 2. tuženik sadržajno ukazuje u reviziji.

 

13. Štoviše, dio revizijskih navoda 1. i 2. tuženika svodi se na ocjenu izvedenih dokaza i iznošenje vlastitih zaključaka, suprotno onima sudova nižeg stupnja, dakle, u suštini je riječ o prigovorima činjenične naravi. Međutim, u smislu odredbe članka 385. ZPP takvi prigovori u reviziji nisu dopušteni pa stoga nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

14. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da se 25. studenoga 2008. oko 11:15 sati, na zaobilaznici kroz mjesto B. na ..., dogodila prometna nezgoda, na način da je došlo do slijetanja vozila kojim je upravljala 1. tužiteljica, s kojom se u vozilu nalazila i 3. tužiteljica,

 

- da je do nezgode došlo na način da je 1. tužiteljica ulaskom u oštri, desni, nepregledni zavoj, naišla na naftnu mrlju dužine preko 5,5 m, zbog čega da je došlo do destabilizacije vozila i izlijetanja istoga ispod razine kolnika za oko 10 m, te njegovog prevrtanja na krov,

 

- da je protiv 1. tužiteljice vođen kazneni postupak, da je u tom postupku utvrđeno da nema njezine kaznene odgovornosti za prometnu nezgodu, jer nisu utvrđeni propusti u vožnji, već da je isključivi uzrok prometne nezgode onečišćenje odnosno neodržavanje kolnika namijenjenog odvijanju prometa nakon što je došlo do ispuštanja nafte na kolnik od strane nepoznatog vozila,

 

- da je 1. tuženik temeljem Ugovora o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009. radove održavanja i zaštite predmetne državne ceste ustupio 2. tuženiku,

 

- da iz nalaza i mišljenja fakulteta u Z. proizlazi da je 1. tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede više tjelesnih sustava, potres i nagnječenje mozga, nakupinu krvi iznad tvrde mozgovne ovojnice sljepoočno desno, prijelom kostiju baze lubanje, prijelom orbite i jagodične kosti desno, nakupine krvi u sinusu klinaste kosti i sinusima obje gornje čeljusti, krvave podljeve oko oba oka, minimalnu prisutnost zraka u desnom prsištu, nakupinu krvi u trbušnoj šupljini, slabost sva četiri ekstremiteta i psihoorganski sindrom, da je uslijed pretrpljenih ozljeda pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabog intenziteta 2 mjeseca, dok povremene bolove slabog do srednjeg intenziteta može imati i ubuduće, no ti bolovi ulaze u ocjenu smanjenja opće životne aktivnosti. Nije pretrpjela primarni strah zbog gubitka svijesti, a sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja imala je jakog intenziteta kumulativno u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 4 tjedna i slabog intenziteta u trajanju od 4 mjeseca, dok povremene strahove slabog do srednjeg intenziteta može imati i u budućnosti, ali oni ulaze u ocjenu smanjenje opće životne aktivnosti. Zbog progresivnog posttraumatskog psihoorganskog sindroma da se nalazi u kontinuiranom ambulantnom i bolničkom psihijatrijskom liječenju što jako otežava njezino svakodnevno funkcioniranje i narušava kvalitetu njezinog života. Naime, da je otežano pokretna uz pomoć druge osobe, teža desnostrana i srednja ljevostrana hemipareza, usporenost, otežana vremenska orijentacija, otežan kontakt, usporen misaoni tijek, inkoherentan duktus, sumanute ideje besperspektivnosti, suicidalne nakane, oštećene kognitivne, mnestičke i intelektualne funkcije, kočeni afekt, amimija, lediran voljnonagonski dinamizam, pojačani tenacitet pažnje, oslabljeni vigilitet, u držanju upadna s obzirom na dojam naruženosti i nekritičnost prema autodestruktivnim mislima. Ukupno smanjenje životne aktivnosti da bi kod 1. tužiteljice iznosilo 67%, te da ima naruženje u srednjem stupnju koje se očituje u otežanoj pokretljivosti, otežanom stajanju i hodu zbog hemipareze teškog stupnja desno i srednje teškog stupnja lijevo. Naruženje da je vidljivo trećim osobama pri hodanju dok pri stajanju, sjedenju i ležanju nije vidljivo,

 

- da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon hospitalizacije u KBC S. do hospitalizacije u K. V. L. u trajanju od 8 dana po 8 sati dnevno, a nakon toga u trajanju od 2 mjeseca po 4 sata dnevno, da joj je potrebna trajna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno za održavanje osobne higijene i higijene stanovanja, nabavu i pripremanje hrane, te odlazak na ambulantne preglede i liječenje, te nabavu lijekova.

 

15. Odlučujući o zahtjevu 1. tužiteljice za naknadu štete u odnosu na 1. i 2. tuženika, sudovi nižeg stupnja su prihvatili zahtjev 1. tužiteljice i zaključili da navedenom cestom upravlja 1. tuženik, koji je Ugovorom o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009., održavanje navedene ceste povjerio D. c. d.d.

 

15.1. Međutim, zaključuju sudovi nižeg stupnja, sklapanje Ugovora o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta, ne oslobađa odgovornosti 1. tuženika za naknadu štete 1. tužiteljici, jer odgovornost H. c. d.o.o. proizlazi iz odredbe članka 32. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10, 91/10, 84/11) kojom odredbom je propisano da su pravne i fizičke osobe u obavljanju čije djelatnosti dolazi do oštećenja javne ceste dužne naknaditi štetu, prema općim pravilima obveznog prava.

 

15.2. U smislu članka 24. Zakona o javnim cestama, tuženik H. c. d.o.o., ne izvodi izravno radove održavanja javnih cesta, već te poslove, kao i poslove građenja i rekonstrukcije javnih cesta, ustupa sukladno propisima o javnoj nabavi, pravnim ili fizičkim osobama koje su registrirane, specijalizirane i opremljene za te poslove, te koje raspolažu osposobljenim kadrom za izvođenje radova održavanja pod prometom, štiteći sigurnost prometa.

 

15.3. Stoga je 1. tuženik s tuženikom D. c. d.d., na temelju zakonskog ovlaštenja (članak 24. Zakona o javnim cestama) sklopio Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009., kojim ugovorom su na 2. tuženika preneseni poslovi održavanja državne ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda, pa je zaključuju sudovi nižeg stupnja 2. tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

 

15.4. Pozivajući se na praksu revizijskog suda (broj Rev x 797/2015-2 od 29. ožujka 2017., broj Rev 851/07 od 19. studenog 2008., broj Gzz-9/07 od 23. siječnja 2008., broj Rev-1052/05 od 17. svibnja 2006. i dr.), sudovi nižeg stupnja navode da je u navedenim odlukama zauzeto pravno shvaćanje da pravna osoba koja izvodi radove redovnog održavanja i zaštite javnih cesta, a u konkretnom slučaju to je upravo 2. tuženik, te zakonski ovlaštenik održavanja javnih cesta, a to je u konkretnom slučaju 1. tuženik, solidarno odgovaraju za štetu koja je nastala sudioniku u prometu radi stanja ceste, te da ugovorna odgovornost pravne osobe koja izvodi radove redovnog održavanja i zaštite javnih cesta prema zakonskom ovlašteniku održavanja cesta povlači za sobom i odgovornost prema trećim osobama.

 

15.5. Sudovi nižeg stupnja, su nadalje zaključili, da tuženici odgovaraju po načelu presumirane krivnje u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO). U konkretnom slučaju 1. tužiteljica je dokazala sve pretpostavke za postojanje odštetne odgovornosti tuženika (članak 1045. stavak 1. ZOO). Naime, zaključuju sudovi nižeg stupnja, uzročno posljedična veza između stanja kolnika i izlijetanja vozila kojim je upravljala 1. tužiteljica, je utvrđena na temelju cjelokupne dokumentacije u spisu (Zapisnika policije s očevida, Skice s mjesta događaja, preslike dokumentacije kaznenog spisa K-7/09 i K-60/09, Izvješće o vatrogasnoj intervenciji, potvrde R. B.), a ne samo potvrde R. B., kako su to tuženici tvrdili tijekom postupka.

 

16. Odlučujući o pravičnoj novčanoj naknadi, sudovi nižeg stupnja su utvrdili da je kod 1. tužiteljice u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, pravo na tjelesno i duševno zdravlje sukladno članku 19. stavak 2. ZOO, čime je 1. tužiteljici prouzročena neimovinska šteta iz članka 1046. ZOO, a da težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 350.000,00 kuna s zateznim kamatama od 20. rujna 2011. do isplate (članak 1100. stavak 1. ZOO), zaključuju sudovi nižeg stupnja, pri tom, vodeći računa o cilju kojem ta naknada služi i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

16.1. Kako je u postupku utvrđeno da je 1. tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom u ukupnom trajanju od 304 sata, sudovi nižeg stupnja su 1. tužiteljici temeljem odredbe članka 1089. stavak 2. ZOO dosudili naknadu u iznosu od 4.560,00 kuna s zateznim kamatama od 20. rujna 2011. do isplate.

 

17. U preostalom dijelu zahtjev 1. tužiteljice, sudovi nižeg stupnja su odbili (za iznos od 2.175.440,00 kuna s zateznim kamatama).

 

18. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, neosnovan je revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pitanje odgovornosti za štetni događaj.

 

19. Naime, prema odredbi članka 23. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 180/04, 82/06, 138/06 – dalje: ZJC) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, H. c. d.o.o. dužne su na temelju ovoga Zakona i drugih propisa, između ostaloga osigurati neometan i siguran promet na javnim cestama za koji su te ceste građene.

 

20. Prema odredbi članka 24. ZJC, H. a. d.o.o., H. c. d.o.o., županijska uprava za ceste odnosno Upravno tijelo Grada Z. izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta (stavak 1.). Izvođenje radova građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta smije se ustupiti samo pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove (stavak 3.). Radovi održavanja javnih cesta ustupaju se pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrom za izvođenje radova održavanja pod prometom, štiteći sigurnost prometa (stavak 4.)

 

21. U vrijeme predmetne prometne nezgode na snazi je bio Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009., sklopljen 20. travnja 2005. između H. c. d.o.o. kao naručitelja i D. c. d.d. kao izvoditelja, kojim su H. c. d.o.o. sukladno odredbi članka 24. ZJC ustupile poslove redovnog održavanja i zaštite državnih cesta na području Dubrovačke-neretvanske županije prema popisu državnih cesta koje su sastavni dio ovog Ugovora (članak 2.).

 

22. S ocjenom sudova nižeg stupnja da je 1. tuženik dužan 1. tužiteljici naknaditi štetu koju je pretrpjela u ovom štetnom događaju, slaže se i ovaj sud. H. c. d.o.o. su propustile otkloniti nedostatak na kolniku, iako su sukladno citiranim odredbama ZJC bili dužni poduzeti sve mjere za održavanje sigurnosti prometa na cestama.

 

23. Odgovornost 1. tuženika za nastalu štetu 1. tužiteljici, ovaj sud nalazi u propustu u održavanju predmetne državne ceste što je obveza 1. tuženika prema odredbi članka 23. ZJC, prema kojem su H. c. d.o.o. dužne osigurati nesmetan i siguran promet na javnim cestama za koji su te ceste građene, kao i obavijestiti javnost o stanju prohodnosti javnih cesta, te izvanrednim događajima.

 

24. No, u svakom slučaju, ceste u Republici Hrvatskoj su opće dobro, izgrađene s ciljem da služe svrsi kojima su namijenjene (odvijanju sigurnog prometa) i da je njihovo održavanje obveza onih kojima su stavljene u nadležnost, u ovom slučaju 1. tuženiku.

 

25. Pravilan je zaključak sudova nižeg stupnja da je neosnovan prigovor 2. tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji, a sve polazeći od sadržaja odredbe članka 25. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj 25/98, 162/98, 180/04 – dalje: Pravilnik), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, a kojom odredbom je propisano da redovno održavanje kolnika i prometnih površina izvan kolnika, koje čine cestu, podrazumijeva sve radove na čišćenju površina i otklanjanju oštećenja tih dijelova ceste. Nadalje, polazeći i od odredbe članka 15. Ugovora, izvoditelj se obvezao obaviti poslove na otklanjanju posljedica izvanrednih događaja koji ugrožavaju sigurnost prometa ili bi mogli prouzročiti veća oštećenja ceste, odmah po saznanju i bez posebnog naloga naručitelja, a prema članku 16. istog Ugovora mora uspostaviti organizaciju koja jamči obavljanje svih poslova odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu cesta koje su predmet ugovora, a u slučaju da ne uspostavi djelotvornu organizaciju izvoditelj snosi odgovornost za štetu prouzročenu trećim osobama i naručitelju.

 

26. Odredbom članka 26. Pravilnika je propisana dužnost čišćenja kolnika, koje podrazumijeva uklanjanje materijala osulina, odrona, pojedinačnog kamenja, masnih mrlja, blata, smeća i drugih materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa.

 

27. Na temelju citiranih ugovornih odredbi i Pravilnika proizlazi odgovornost 2. tuženika u ovom sporu, budući da se 2. tuženik ugovorom obvezao održavati ceste u stanju podobnom za siguran promet. Stoga, revizijski navodi 2. tuženika kojima načelno otklanja svoju odgovornost pozivajući se na zakonom utvrđenu odgovornost H. c. d.o.o., nisu osnovani.

 

28. Održavanje ceste ne predstavlja opasnu djelatnost, a cesta ne predstavlja opasnu stvar, pa tuženici u granicama svoje ugovorne obveze odgovaraju za štetu po principu pretpostavljene krivnje iz odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO, kojom odredbom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

29. Na strani tuženika je teret dokaza da je šteta nastala bez njihove krivnje.

 

30. Dakle, radi se o izravnoj odštetnoj odgovornosti tuženika u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO jer redovno održavanje kolnika i prometnih površina izvan kolnika, koje čine cestu prema odredbi članka 25. Pravilnika podrazumijeva sve radove na čišćenju površina i otklanjanju oštećenja tih dijelova ceste, a čišćenje kolnika u smislu odredbe članka 26. stavak 1. Pravilnika podrazumijeva uklanjanje, među ostalima i masnih mrlja (i drugih materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa) koja je u konkretnom slučaju isključivi razlog destabilizacije vozila 1. tužiteljice i nastanka prometne nezgode. Dakle, propust tuženika u održavanju ceste u direktnoj je uzročnoj vezi s nastalom prometnom nezgodom.

 

31. Kako su tuženici propustili svoju dužnost čišćenja kolnika, to odgovaraju 1. tužiteljici za štetu koja joj je nastala kada je ulaskom u oštri, desni, nepregledni zavoj, naišla na naftnu mrlju dužine preko 5,5 m, zbog čega da je došlo do destabilizacije vozila i izlijetanja istoga ispod razine kolnika za oko 10 m, te njegovog prevrtanja na krov.

 

32. Prema stajalištu revizijskog suda, izložena činjenična utvrđenja glede dinamike i nastanka štetnog događaja (koja ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom postupku - članak 385. ZPP) opravdavaju zaključak sudova nižeg stupnja da je uzrok prometne nezgode naftna mrlja na kolniku, pa je utoliko potpuno prihvatljiva ocjena sudova nižeg stupnja da su za predmetnu prometnu nezgodu isključivo odgovorni tuženici, te da 1. tužiteljica svojim ponašanjem niti djelomično nije pridonijela nastanku štete, slijedom čega nema razloga za oslobođenje tuženika od odgovornosti.

 

33. Prema tome, tuženici se ne mogu osloboditi obveze da naknade štetu 1. tužiteljici koju u ovom postupku traži, jer je njihova obveza solidarna (članak 1107. ZOO), jer svaki solidarni dužnik odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-511/15 od 15. srpnja 2020. i dr.).

 

34. Slijedom navedenoga, istaknuti revizijski prigovori u odnosu na odgovornost za nastalu štetu nisu osnovani, zbog čega nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 385. stavak 1. točka 3. ZPP).

 

35. Nadalje, neosnovani su revizijski prigovori tuženika u odnosu na visinu dosuđene naknade neimovinske štete 1. tužiteljici.

 

36. Odredbom članka 1100. stavak 2. ZOO propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade u slučaju povrede prava osobnosti (kao neimovinske štete, članak 19. ZOO) sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

37. Obzirom na vrstu i prirodu zadobivenih ozljeda, jačinu i trajanje pretrpljenih bolova i straha, zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti 1. tužiteljice (67%), činjenicu da je 1. tužiteljica zbog teškog ozljeđivanja oboljela od progresivnog posttraumatskog psihoorganskog sindroma i da se nalazi u kontinuiranom ambulantnom i bolničkom psihijatrijskom liječenju, što jako otežava njezino svakodnevno funkcioniranje i narušava kvalitetu njezinog života, a posebice respektirajući činjenicu da je 1. tužiteljica stradala u dobi od 39 godina, a vodeći pritom računa i o dugotrajnosti ovoga postupka, ovaj revizijski su nalazi, suprotno shvaćanju tuženika, da pobijanom presudom suda drugog stupnja ukupno dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 350.000,00 kuna, u okolnostima konkretnog slučaja je sve, ne samo previsok- slijedom čega prigovor tuženika nije osnovan, a što će biti nastavno obrazloženo povodom revizije 1. tužiteljice.

 

38. Slijedom svega navedenoga, a budući da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, valjalo je reviziju 1. i 2. tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

 

39. U odnosu na reviziju 1. tužiteljice, osnovano 1. tužiteljica navodi da joj je naknada neimovinske štete dosuđena u preniskom iznosu.

 

40. Naime, kao što je već naprijed istaknuto, ovaj sud smatra da kvalifikatorna okolnost duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti zajedno s svim ostalim okolnostima iz članka 1100. stavak 2. ZOO (imajući na umu da je 1. tužiteljici zbog posljedica štetnog događaja bitno promijenjen sadržaj životnih aktivnosti, kako u profesionalnom smislu, tako i u provođenju slobodnog vremena), u potpunosti opravdava utvrđenje i daljnjeg iznosa od 100.000,00 kuna, odnosno sveukupno naknade s osnova neimovinske štete 1. tužiteljici u iznosu od 450.000,00 kuna, jer taj iznos, po ocjeni revizijskog suda, može se smatrati pravičnom novčanom naknadom 1. tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu, dok je u preostalom zatraženom iznosu zahtjev 1. tužiteljice neosnovan.

 

41. Stoga je prihvaćanjem revizije 1. tužiteljice u tom dijelu valjalo primjenom odredbe članka 395. stavak 1. ZPP preinačiti presude sudova nižeg stupnja i 1. tužiteljici dosuditi daljnji iznos od 100.000,00 kuna s zateznim kamatama na ime neimovinske štete (točka II. izreke presude).

 

Zagreb, 6. listopada 2021.

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.