- 1 -              Rev 1077/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1077/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. V. iz S., A.G. M. 3, zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u S. protiv I. tuženika A. n. d.o.o. iz S., I. 3, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u S. i II. tuženika I. d.o.o. S., K. 5, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji I. tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-568/2010 od 15. veljače 2012. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-271/06 od  23. srpnja 2010., u sjednici održanoj 6. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

 

              I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-568/2010 od 15. veljače 2012. u dijelu pod stavkom II. i stavkom III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o zahtjevu I. tuženika za naknadu troška podnošenja revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

              "I. Obvezuje se tuženik pod 1. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 25.564,59 EUR s kamatom koja teče na taj iznos od 28. travnja do 31. prosinca 2005. godine po stopi koju su banke u mjestu ispunjenja plaćale na devizne štedne uloge po viđenju u valuti glavnog duga, a od 1. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine zateznu kamatu u visini određenoj člankom 2. Zakona o kamatama i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine do isplate zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za 5 %-tnih poena, dok se za više zatraženih 3,01 EUR tužbeni zahtjev tužitelja naspram tuženika pod 1. odbija kao neosnovan, dok se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja ukoliko je istim tražio da se tuženik pod 2 solidarno obveže s tuženikom pod 1. na isplatu gore navedenog iznosa s kamatom kako je gore navedeno.

 

              II. Obvezuje se tuženik pod 1. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 21.778,37 kn s zateznom kamatom koja teče od 26. travnja 2000. godine do 31. prosinca 2007. godine a od 2. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % tnih poena, dok se kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja ukoliko je istim tražio da se tuženik pod 2. obveže solidarno s tuženikom pod 1. na isplatu gornjeg iznosa sa traženom kamatom.

 

              III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

 

              "1. Utvrđuje se da je raskinut Predugovor o prodaji nekretnina broj 108 "U S. 25. ožujka 2000. godine" i Aneks broj 1. Predugovora o prodaji nekretnina broj 108 "U S., 20. travnja 2000. godine" sklopljen između C. B. M. d.o.o. S. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca nekretnine.

              2. Obvezuju se tuženici A. n. d.o.o. S. i I. d.o.o. u roku od 15 dana solidarno platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 321.917,35 kn sa zateznom  kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za 5 % -tnih poena."

 

              IV. Dužan je tuženik pod 1. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 51.512,00 kuna.".

 

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

              "I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dijelu kojim je pod točkom I. i II. izreke odbijen tužbeni zahtjev za isplatu u odnosu na tuženika pod 2 I. d.o.o. S..

 

              II. Odbija se žalba tuženika pod 1. A. n. d.o.o. S. kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dijelu kojim je pod točkom I. i II. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na istog.

 

              III. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, preinačuje pobijana presuda u dijelu pod točkom III/1 i sudi:

 

              Utvrđuje se da je raskinut Predugovor o prodaji nekretnina broj 108 "U S., 25. ožujka 2000. godine" i Aneks broj I predugovora o prodaji nekretnina broj 108 " U S., 20. travnja 2000. godine" sklopljen između C. B. – M. d.o.o. S. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca nekretnine.".

 

1.2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

              "Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, ukida pobijana presuda u dijelu pod točkom III/2 izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete i u odluci o troškovima postupka (točka IV. izreke), te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.".

 

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom II. i stavkom III. izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio I. tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

2.1. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju I. tuženika.

 

3. Revizija I. tuženika je osnovana.

 

4. U postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP. Ovo stoga što je drugostupanjski sud propustio ocijene sve žalbene navode I. tuženika koji su od odlučnog značaja, a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude.

 

4.1. Tako je I. tuženik žalbom pobijao prvostupanjsku presudu navodeći i obrazlažući da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i o prigovoru promašene pasivne legitimacije I. tuženika. No, drugostupanjsku sud gotovo o potpunosti ispušta iz vida ove žalbene navode I. tuženika te tek ukazuje da je u konkretnom slučaju došlo do prijenosa (lančanog) predmetnog predugovora o prodaji nekretnine na I. tuženika, odnosno da je u konačnici I. tuženik postao nositeljem svih prava i obveza iz tog pravnog posla. Takvi razlozi pobijane drugostupanjske presude su nejasni i nepotpuni. Naime, I. tuženik je u žalbi ukazivao da je izostalo pravilno utvrđenje i ocjena prvostupanjskog suda o pravnoj prirodi predmetnih pravnih poslova.  Tako je I. tuženik u žalbi ukazivao da je bilo potrebno razlučiti ugovor o preuzimanju duga (čl. 448. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), ugovor o pristupanju dugu (čl. 451. ZOO) i ugovor o preuzimanju ispunjenja (čl. 453. ZOO). I tuženik smatra da je u konkretnom slučaju riječ o ugovoru o preuzimanju ispunjenja (gdje tužitelj ne bi imao pravo od I. tuženika zahtijevati ispunjenje). No, drugostupanjski sud propušta ocijeniti ove žalbene navode od odlučnog značaja.

 

4.2. Nadalje, I. tuženik je žalbom pobijao prvostupanjsku presudu i iz razloga da je pogrešna i nepravilna odluka prvostupanjskog suda o pravu tužitelja na dosuđene kamate. I. tuženik tvrdi da je u konkretnom slučaju došlo do odricanja od prava na kamate, a k tome je ukazivao da i u slučaju kada bi se radilo o preuzimanju duga, da tužitelj tada od njega ne bi imao pravo zahtijevati kamate (sve sukladno čl. 449. st. 2. ZOO). No, drugostupanjski sud je propustio ocijeniti i ove žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

 

4.3. Konačno, I. tuženik je u žalbi naveo (i obrazložio) da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o prigovoru zastare (zastare svih zahtjeva tužitelja). No drugostupanjski sud propušta u potpuno ocijeniti ove žalbene navode od odlučnog značaja (drugostupanjski sud se osvrće tek na zastaru vezano za zahtjev tužitelja za naknadu štete - što nije predmet ispitivanja po reviziji I. tuženika protiv pobijane drugostupanjske presude).

 

5. Kako I. tuženik revizijom pobija drugostupanjsku presudu i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovdje je za ukazati na slijedeće. Revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP). Stoga, takvi revizijski navodi nisu uzeti u razmatranje.

 

6. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

7. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o žalbi I. tuženika protiv prvostupanjske presude, a u kojoj odluci će iznijeti jasne i potpune ocijene svih žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja.

 

8. Odluka o zahtjevu I. tuženika za naknadu troška podnošenja revizije osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 6. listopada 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Katarina Buljan, v.r.