- 1 -              Rev 3616/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3616/2019-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ć. iz B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. & p. j.t.d. Z., protiv tuženika H. L. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Š. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & Č. d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-282/19-2 od 9. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1636/17-41 od 21. prosinca 2018., na sjednici održanoj 6. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-282/19-2 od 9. travnja 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1636/17-41 od 21. prosinca 2018. u točkama II. – IV. izreke te predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-282/19-2 od 9. travnja 2019., potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1636/17-41 od 21. prosinca 2018. u točkama II. – IV. izreke. Tom je presudom naloženo tuženiku da tužitelju isplati neisplaćeni iznos otpremnine u iznosu od 8.554,05 kn neto sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2018. do isplate te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.887,50 kn sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2018. do isplate, sve po kamatnoj stopi pobliže navedenoj u izreci presude (točka I. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu broj … od 12. srpnja 2017. te da slijedom istoga radni odnos tužitelja nije prestao, kao i da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao na radno mjesto viši specijalist za javnu nabavu ili na drugo odgovarajuće radno mjesto (točka II. izreke). Nadalje, odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu potraživanja otpremnine preko 8.554,05 kn neto do 8.554,05 bruto (točka III. izreke) te je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 kn (točka IV. izreke).

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), navodeći revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu u skladu sa navodima revizije ili istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

 

3. Na reviziju tuženik nije odgovorio.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 392. a ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je odluka o otkazu ugovora o radu od 12. srpnja 2017. nedopuštena, da radni odnos tužitelja nije prestao te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad, kao i eventualno kumulirani zahtjev za isplatu razlike neisplaćene otpremnine.

 

7. S pravom u reviziji ističe tuženik da su razlozi drugostupanjske presude o njegovim žalbenim razlozima nedostatni, odnosno da su i razlozi prvostupanjske presude na koje se poziva drugostupanjski sud u proturječnosti s utvrđenim činjenicama, a i da su izostali razlozi o svim odlučnim činjenicama važnima za rješenje ovog spora pa da je pri donošenju drugostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8. Naime, drugostupanjski sud, otklanjajući žalbene navode tužitelja da je tuženik trebao primijeniti zakonom propisane kriterije i u odnosu na bivše izvršitelje radnog mjesta Viši specijalist za javnu nabavu koji su premješteni na druga radna mjesta neposredno prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, T. R. i A. R., čijim premještajem da je zlorabio pravo da svim radnicima u odnosu na čije poslove se organizacijske promjene odnose, otkaže ugovor o radu pod jednakim, zakonom propisanim uvjetima, ističe da oni predstavljaju iznošenje novih činjenica koje se na temelju odredbe čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi ne mogu iznositi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što ovdje nije slučaj. Uz navedeno, drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj u tijeku postupka nije dokazao, odnosno predlagao dokaze na okolnost da bi usporedbom s premještenim radnicima došlo do povoljnije situacija za tužitelja, kao osnova za tvrdnju da je premještanjem drugih izvršitelja tuženik zlouporabio pravo da svim radnicima u odnosu na čije poslove se organizacijske promjene odnose, otkaže ugovor o radu pod jednakim, zakonom propisanim uvjetima.

 

9. Međutim, iz sadržaja zahtjeva za zaštitu prava i tužbe, kao i navoda tužitelja i tuženika tijekom postupka, razvidno je da je bilo sporno je li pravilno primijenjena odredba čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 53/14 – dalje: ZR) prilikom otkazivanja tužitelju koji je tijekom prvostupanjskog postupka isticao prigovor zlouporabe prava i to prava poslodavca da na temelju odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR otkaže onim radnicima koji prema kriterijima propisanim u st. 2. imaju kraći radni staž, manje godina života i manje obveza uzdržavanja. Iako nije strogo artikulirao s kojim ga je točno radnicima tuženik trebao usporediti (T. R. i A. R.) već je naveo da ga je tuženik trebao usporediti sa radnicima koji su radili iste poslove u Odsjeku javne nabave, što nedvojbeno uključuje naprijed navedene radnike koji su prije premještaja obavljali poslove radnog mjesta višeg specijalista za javnu nabavu u Odsjeku javne nabave tuženika. Da je među strankama bilo nesporno o kojim se radnicima radi proizlazi i iz činjenice da je tuženik sudu tijekom postupka dostavio Ugovore o radu upravo za te radnike (R.1, R.2). Stoga se ne može prihvatiti zaključak drugostupanjskog suda da bi istaknuti prigovor bio nova činjenica koju tužitelj ne može isticati u žalbi. Iz navedenog su razloga u presudi suda drugog stupnja izostali razlozi o ovoj odlučnoj činjenici pa ju u tom dijelu nije moguće ispitati, a razlozi koje u svojoj presudi o tom prigovoru navodi prvostupanjski sud, a koje je prihvatio sud drugog stupnja, ne mogu se, barem za sada prihvatiti pravilnima.

 

10. Naime, nižestupanjske se presude temelje na sljedećim činjenicama i zaključcima:

 

- da je tuženik donio Odluku o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta od 19. lipnja 2017. koja se primjenjuje od 1. srpnja 2017.,

- da je istom tuženik kao poslodavac reorganizirao svoje poslovanje na način da je ukinuo neka radna mjesta pa tako i radno mjesto na kojem je radio tužitelj,

- da je po ranijoj sistematizaciji u Službi za javnu nabavu bilo sistematizirano radno mjesto voditelja te službe, višeg specijalista za javnu nabavu, specijalista za javnu nabavu, mlađeg specijalista za javnu nabavu i samostalnog referenta za javnu nabavu, dok je po novoj sistematizaciji ukinuto radno mjesto višeg specijalista za javnu nabavu (broj izvršitelja 3) s time da se povećao broj izvršitelja za radno mjesto mlađeg specijalista za javnu nabavu (2 izvršitelja),

- da je tužitelju odlukom od 12. srpnja 2017. otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto višeg specijalista za javnu nabavu,

- da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužitelju ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR odnosno dokazao da je prestala potreba za obavljanje poslova koje je tužitelj obavlja s obzirom da je radno mjesto tužitelja ukinuto, a poslovi tog radnog mjesta raspoređeni na druge zaposlenike,

- da, s obzirom da su radnici T. R. i A. R. koji su zajedno s tužiteljem kod tuženik obavljali poslove radnog mjesta višeg specijalista za javnu nabavu prije donošenja Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta od 19. lipnja 2017. (u daljnjem tekstu Odluka od 19. lipnja 2017.) ponuđena druga radna mjesta, koju ponudu su prihvatili, tuženik nije imao obvezu prilikom otkazivanja tužitelju faktično primjenjivati kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR jer u trenutku otkazivanja tužitelju na radnom mjestu višeg specijalista za javnu nabavu nije bilo više izvršitelja.

 

11. Tužitelj u reviziji ističe da tuženik prilikom odlučivanja o njegovom otkazivanju nije poštovao zakonske kriterije te da je radi izigravanja tih kriterija radnike T. R. i A. R., koji su radili u Odsjeku za javnu nabavu, prije donošenja Odluke od 19. srpnja 2017. prebacio na druga radna mjesta, a sve kako ne bi dobili otkaz odnosno da je na taj način zloupotrijebio pravo da svim radnicima u odnosu na čije poslove se odnose organizacijske promjene otkaže ugovor o radu pod jednakim uvjetima.

 

12. Pravo poslodavca iz čl. 115. st. toč. 1. ZR da zbog organizacijskih razloga otkaže ugovor o radu uz poštovanje zakonskih kriterija iz st. 2. ima za cilj da svi radnici koji obavljaju poslove za koje se organizacijske promjene odnose budu u jednakom položaju te da se ugovor otkaže onima koji imaju kraći radni staž, manje godina života odnosno manje obveze uzdržavanja. U slučaju kada poslodavac prije izvršene reorganizacije poslovanja odnosno u konkretnom slučaju prije donošenje Odluke od 19. lipnja 2017., određeni broj radnika koji obavljaju poslove na koje se organizacijske promjene odnose (radnike T. R. i A. R.) prebaci na druge poslove koji nisu zahvaćeni organizacijskim promjenama i zato da im ne bi morao otkazati ugovor o radu, moglo bi se zaključiti da je na taj način zlorabio pravo da svim radnicima u odnosu na čije poslove se organizacijske promjene odnose otkaže ugovor o radu pod jednakim zakonom propisanim uvjetima izbjegavajući na taj način cilj odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. i st. 2. ZR. (tako i ovaj sud u odlukama Revr-597/09 i Revr-160/14). Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja, činjenica da je u trenutku otkazivanja ugovora o radu tužitelju, tužitelj bio jedini izvršitelj na radnom mjestu višeg specijalista za javnu nabavu, na kojem su prethodno (prije premještaja), radila tri izvršitelja, nije jedina odlučna za ocjenu naprijed navedenog prigovora tužitelja.

 

13. Budući zbog pogrešnog pravnog stava nižestupanjski sudovi nisu raspravili prigovor tužitelja imaju li radnici T. R. i A. R., koji su zadržani u radnom odnosu, prednost u smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZR ili ne, nisu ispunjeni uvjeti za preinaku presude, pa je valjalo u pobijanom dijelu ukinuti nižestupanjske presude i odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju  odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će raspraviti sve odlučne činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem, pri tom imajući na umu da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu zbog organizacijskih razloga jer se, prema navodima tuženika iz otkaza ugovora o radu, izmijenila organizacijska struktura kod tuženika te radno mjesto višeg specijalista za javnu nabavu kod tuženika više ne postoji, pa se kao odlučna činjenica u ovom postupku ukazuje je li radno mjesto tužitelja (višeg specijalista za javnu nabavu) doista ukinuto te je li prestala potreba za obavljanje poslova tog radnog mjesta zbog u ovom slučaju, organizacijskih razloga, a u kojem kontekstu su u obrazloženju nižestupanjskih odluka izostali razlozi na temelju kojih bi se sadržajno mogli usporediti poslovi i zadaci na radnim mjestima u Odsjeku javne nabave prema novoj sistematizaciji s poslovima radnih mjesta u tom Odsjeku prema ranijoj sistematizaciji, a kako bi se sa sigurnošću moglo utvrditi je li riječ samo o formalnoj podjeli radnih mjesta kojim je radna mjesta samo drukčije nazvana, kako tvrdi revident ili se ipak radi o bitno drugačijim poslovima te formalnom i stvarnom ukidanju ranijeg radnog mjesta zbog organizacijskih razloga odnosno o raspoređivanju poslova radnog mjesta tužitelja na više drugih radnih mjesta. Pri tome valja naglasiti kako sama (formalna) podjela, pa čak i ukidanje radnog mjesta samo po sebi ne predstavljaju opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu. Navedeno iz razloga što prema odredbi čl. 115. st. 1. ZR poslodavac može radniku redovno otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga odnosno jer bi tek u slučaju da je za radom koji je tužitelj obavljao kod tuženika prije otkazivanja, prestala potreba, što je pretpostavka iz čl. 115. st. 1. ZR, postojao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju.

 

15. Zbog ukidanja presude u pogledu zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu za sada nije moguće ispitati pravilnost presude u pogledu odluke o vraćanju tužitelja na rad odnosno osnovanosti zahtjeva za isplatu, a ujedno je ostao neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, a o kojem ovisi odluka o troškovima postupka, pa je i u tom dijelu valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu pravna shvaćanja izražena u ovom rješenju, raspraviti sve odlučne činjenice za rješenje spornog odnosa među strankama i potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

17. Odluka o parničnim troškovima nastalima u povodu revizije donesena je na osnovi čl. 166. st. 4. ZPP.

 

Zagreb, 6. listopada 2021.