- 1 -              Revd 3989/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3989/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Đ. iz B. B., R. 57, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u O., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: …, M. u. p. OIB: … kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-350/2021-2 od 2. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-266/2019-17 od 29. prosinca 2020., u sjednici održanoj 6. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

              I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

 

2. Tužitelj je podnio odgovor na taj prijedlog, predlažući ga odbaciti te je zahtijevao trošak sastava toga odgovora.

 

3. Ovaj se sud razmotrio taj prijedlog, postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

 

4. Prvo postavljeno pravno pitanjem pitanje se temelji na premisi da je tužitelj u svakom danu, u svakom turnusu, u kraćim vremenskim periodima (10 do 15 minuta) koristio stanku, što, međutim, ne odgovara činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova.

 

5. Osim toga, u odluci na koje se, kao na razlog važnosti tužena poziva u pogledu toga pitanja, nije bilo izraženo pravno shvaćanje u okviru tako koncipiranog pitanja, nego u okviru utvrđenja da „tuženik kao poslodavac nije onemogućio tužitelja u korištenju dnevne stanke u trajanju od pola sata jer tužitelj koristi dnevnu stanku i korištenje dnevne stanke mu je omogućeno iako zbog prirode posla kojeg obavlja (liječnik u djelatnosti Hitne medicinske pomoći) ne u točno određeno vrijeme to jest od 10,00 do 10,30 sati ili od 17,00 do 17,30 sati u popodnevnoj smijeni već u vrijeme kada je to moguće s obzirom na prirodu posla.“, što nisu činjenične pretpostavke na kojima se temelji prvo pravno pitanje (o  „rascjepkanosti“ korištenja stanke).

 

6. U pogledu drugog  pravnog pitanja je za navesti da se u odluci na koje se, kao na razlog važnosti tužena poziva izražava pravno shvaćanje (koliko ga se može bar na prvi pogled povezati s tim pitanjem) da „ne bi se moglo zaključiti da tužena nije omogućila sad pok. M. P. da koristi dnevni odmor, a niti se može zaključiti da mu je tužena uskratila to pravo, kao i da je on tražio da mu se omogući to pravo“.

 

6.1. Dakle, u toj se odluci, u smislu navedenog pitanja, ne izražava shvaćanje o korištenju slobodnih dana na ime navodnog nekorištenja dnevne stanke ako tužitelj nije niti zahtijevao nadoknadu korištenjem slobodnih dana u smislu odredbi čl. 42. KU/17, pa se tom odlukom ne dokazuju razlozi važnosti toga pitanja u smilu čl. 385.a ZPP-a.

 

7. Slijedom svega navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

8. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije.

 

Zagreb, 6. listopada 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.