Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 1103/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lovačko društvo S., OIB …, H., kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u R., protiv tuženika C. o. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. i J. d.o.o., R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-944/2019-3 od 17. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-412/2018-13 od 14. prosinca 2018., u sjednici održanoj 6. listopada 2021.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja Lovačkog društva S. iz H. i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-944/2019-3 od 17. rujna 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Odluka o trošku sastava revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.000,00 (dvijetisuće) kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. ožujka 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do isplate po stopi od 6,82% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO, Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11), sve u roku od 8 (osam) dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u kojem zahtijeva isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.000,00 kn od 4. lipnja 2015. do 19. ožujka 2018., kao i u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.000,00 kn od 20. ožujka 2018. do isplate višoj od kamatne stope određene u točki I. izreke.
III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.270,00 kn (tisućudvijestosedamdeset kuna) na ime prouzročenog parničnog troška u roku od 8 (osam) dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška koji se odnosi na naknadu troška s osnova zahtjeva za mirno rješenje spora u ukupnom iznosu od 312,50 kn i sudskih pristojbi.“
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-412/2018-13 od 14. prosinca 2018. u točkama I. i III. njezine izreke i sudi:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Lovačko društvo S. H. kojim se nalaže tuženiku C. o. d.d. Z. isplata naknade štete u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisuće kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. ožujka 2018. do isplate.
II. Odbija se zahtjev tužitelja Lovačko društvo S. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.270,00 kn (tisućudvjestosedamdeset kuna).
III. Nalaže se tužitelju Lovačko društvo S. H. isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 859,37 kn (osamstopedesetdevet kuna i tridesetsedam lipa) u roku od 8 dana.“
3. Protiv presude suda drugog stupnja dopuštenu reviziju podnosi tužitelj zbog materijalnopravnog pitanja koje glasi:
„Koji se kriteriji odgovornosti primjenjuju na štete nastale od motornog vozila u pogonu na divljači u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 75/09), dakle nakon 8. srpnja 2009.?“
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. U ovom postupku predmet spora je odštetni zahtjev tužitelja radi naknade štete koja je nastala tako da je osiguranik tužene motornim vozilom - motociklom naletio na srnu koja je prelazila kolnik, da je od naleta srna uginula te da se štetni događaj dogodio 4. lipnja 2015.
7. Sud drugog stupnja svoju odluku temelji na pravnom shvaćanju da je teret dokaza na tužitelju jer da osiguranik tuženika nije prilagodio brzinu stanju i uvjetima na cesti, ili da nije vozio primjerenom brzinom, drugim riječima zauzima pravno shvaćanje da u ovakvim činjeničnim okolnostima kada oštećenom nastane šteta zbog naleta vozila na divljač štetnik odgovara po načelu krivnje i na tužitelju je teret dokazivanja da je štetnik postupao protupravno.
8. Svoj zaključak sud temelji na odredbi čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05, 75/09 i 14/14 - dalje: ZL) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja jer je čl. 37. Zakona o izmjenama i dopunama ZL-a izmijenjena odredba čl. 86. („Narodne novine“, broj 75/09) u kojoj stoji:
„Odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala. Iznimno od ove odredbe štetu snosi ovlaštenik prava lova, ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova.“
9. Prema tome, odredba na koju se poziva sud drugog stupnja uopće se ne može primijeniti na situaciju u kojoj je štetnik vozač, a šteta je nastala zbog naleta vozila na divljač, jer ona regulira samo pitanje odgovornosti za štetu na vozilu.
10. Odredbe čl. 86. st. 1. i 2. glase:
„(1) Osoba koja nanese štetu divljači u lovištu bespravnim lovom ili na drugi način obvezatna je nadoknaditi štetu.
(2) Naknada štete iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se u postupku pred redovnim sudom prema mjestu nastanka štete, ako se u roku od mjesec dana od dana nastale štete ne postigne sporazum o visini naknade sa štetnikom i ako naknada u tom roku ne bude isplaćena.“
11. Potrebno je reći da doslovnim tumačenjem stavka 1. citiranog članka ne bi se uopće moglo govoriti o odgovornosti za štetu jer divljač ne može trpjeti štetu jer još uvijek životnije nisu entiteti kojima bi se priznala prava na naknadu štete. Ako je tome tako onda niti ne može postojati situacija kako je zakon opisuje „nanese štetu divljači“ već se tu odredbu može jedino smisleno tumačiti da pravo na naknadu štete ima ona osoba koja trpi neku štetu kada je došlo do naleta vozila na divljač pa uslijed toga neka osoba fizička ili pravna zbog toga trpi neku štetu.
12. Kako nema posebnih odredbi o odgovornosti za štetu koju trpi tužitelj kao lovačko društvo koje upravlja lovištem gdje je došlo do štetnog događaja, o odgovornosti treba odlučivati po općim odredbama obveznog prava.
13. Prema već ustaljenoj sudskoj praksi divljač se smatra opasnom stvari, a tako i vozilo u pokretu.
14. Stoga imalac opasne stvari koji je eventualno počinio štetu, štetnom radnjom, naletom vozila na divljač odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1064. do čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) i može se osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 1067. ZOO-a.
15. To je ujedno i odgovor na materijalno pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.
16. Kako je zbog pogrešnog pravnog pitanja sud drugog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i nije ocijenio žalbene razloge od odlučnog značenja, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. st. 2. i 3. ZPP-a.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.
Mirjana Magud, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.