1

Gž-595/2021-2

 

     Republika Hrvatska                                                                                    

Županijski sud u Karlovcu

            Karlovac                                                                                                                Gž-595/2021-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Michala Danečeka, člana vijeća,  u pravnoj stvari tužitelja L.1 d.o.o. OIB …, iz R. Slovenije, L.2, zastupane po punomoćnici I. O., odvjetnici iz U., protiv I. tuženika P. L., OIB …, iz R. Slovenije, L.2,  zastupana po punomoćniku mr.sc. S. P., odvjetniku u Lj., sa sjedištem ureda u Z. i O. P., odvjetnici iz U. i II. tuženika Grad N., OIB …, N.,  zastupan po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Ž. i S. Ž. P., iz N., radi utvrđenja, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie broj P-115/2020-17 od 3. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 6. listopada 2021.

 

 

r i j e š i o  j e

 

Prihvaćanjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie broj P-115/2020-17 od 3. ožujka 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi provođenja nove glavne rasprave.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je  tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se kako tužitelj L. d.o.o. OIB … iz R. Slovenije, L.2,  polaže vlasnička prava na imovinu procijenjenu u postupku pretvorbe i privatizacije prednika 1. tuženog P. L. d.o.o. OIB …, iz R. Slovenije, L.2,  sastojeću od objekata sagrađenih na zemljištu k.č.br. 1538, 1539, obje k.o. N., u naravi restorana i 56 smještajnih objekata.“

Pod točkom II. izreke tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju da I. tuženiku isplati parnični trošak u ukupnom iznosu od 15. 625,00 kuna , u roku od 15 dana.

Pod točkom IV. izreke naloženo je tužitelju da II tuženiku isplati parnični trošak u ukupnom iznosu od 15.656,25 kuna, u roku od 15 dana.

 

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.U žalbi se poziva na pravo na pravično suđenje i citira dijelove odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-952/2017, broj U-III-2422/2017, broj U-III-3035/2015, kojima je utvrđena povreda tog prava.Smatra da prvostupanjska presuda ne sadrži navode iz kojih proizlazi da je sud pažljivo ispitao navode tužitelja.Izlaže da je vlasnik spornih objekata sagrađenih kčbr. 1538 i kčbr. 1539, da P. L. ne polaže vlasnička prava na ovim objektima, pa nije materijalno pravno ovlaštena tražiti isplatu njihove vrijednosti, jer su vlasništvo tužitelja.Ukazuje da sud odlučivanje o tužbenom zahtjevu vezuje uz pravomoćnost presude donesene u sporu koji se vodi između I. i II. tuženika.Izlaže da se svrha tužbe glavnog miješanja ogleda u zasnivanju posebnog suparničarstva, da je tužba glavnog miješanja samostalna tužba, pa da je stoga sud odvojeno za svakog tuženika bio dužan ispitati osnovanost tužbe.Smatra da pravomoćna presuda kojom je utvrđeno vlasništvo II. tuženika na kčbr. 1538 i kčbr. 1539 nema pravnog učinka na tužitelja, a ako je sud smatrao da se radi o presuđenoj stvari trebao je tužbu odbaciti.Prigovara stavu suda da je uslijed statusne promjene tužitelj stekao titulu za stjecanje derivativnog vlasništva, i tvrdi da je riječ o stjecanju temeljem zakona statusnom promjenom u sudskom registru.Ukazuje da se provedena zabilježba spora po tužbi II. tuženika odnosi na tužbeni zahtjev kojim je II. tuženik tražio utvrđenje suvlasništva u omjeru koji odgovora vrijednosti zemljišta, ali ne i sagrađenih objekata.Smatra da se tužitelju koji polaže vlasnička prava na sve nekretnine ( zemljište i zgrade ), i stoga nema interes za uspjeh bilo koje od stranaka u sporu P-578/2015, nije trebalo dopustiti da sudjeluje kao umješač, već je u parnicu mogao stupiti po uvjetima iz članka 195 ZPP.Prigovara da u presudi nedostaju razlozi odbijanja tužbenog zahtjeva, jer se sud nije izjašnjavao o Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, koji bi trebao primijeniti u ovom sporu.Citira odredbe članka 20  Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, izlaže cilj i svrhu tog Zakona, te primjenu u ovom predmetu.Smatra da je na štetu tužitelja došlo do povrede članka 6 Konvencije u odnosu na uvjet nepristranosti suda, te opširno izlaže procesne radnje koje je ista sutkinja poduzimala u predmetu P-578/2015 i ovršnom postupku u predmetu Ovr-620/2019.Smatra da postoji sumnja u pristranost sutkinje koja je postupala u više predmeta i koja se trebala izuzeti, pa da je tim propustom ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1 ZPP.Predlaže da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu ukine u i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca.Traži trošak žalbe.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba je osnovana.    

 

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2 Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08,  57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 70/19  – dalje: ZPP ),  na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2  tog Zakona.Nije ostvarena bitna povreda iz članka iz članka 354. stavka 2. točke 1 ZPP, na koju se poziva žalitelj iznošenjem proizvoljnih tvrdnji o postojanju okolnosti koje dovode u sumnju pristranost sutkinje koja je postupala u ovom predmetu.Iz stanja predmeta ne proizlazi da je iz zakonskog razloga iz članka 71 stavak 1 točka 7 ZPP, zatraženo izuzeće sutkinje koja je postupala u ovom predmetu.Činjenica da  je ista sutkinja postupala u ovršnom postupku koji se vodio nakon parnice u kojoj je  donesena pravomoćna presuda koja predstavlja ovršnu ispravu, nije okolnost koja dovodi u sumnju njezinu pristranost.Postojanje sumnje u pristranost sutkinje ne može se temeljiti na potpuno neargumentiranim, a time i promašenim žalbenim tvrdnjama o navodnim namjerama sutkinje apliciranja na mjesto pročelnika kod II. tuženika.Presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11 ZPP, na koju se određeno poziva žalba.U presudi su izneseni razlozi o svim odlučnim činjenicama utvrđeni provedenim dokazima koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i  samih tih isprava ili zapisnika.

 

6. Tužbom glavnog miješanja tužitelj traži da se utvrdi da polaže vlasnička prava na restoran i 56 bungalova sagrađenih kčbr. 1538 i kčbr. 1539 k.o. N., kao imovinu procijenjenu u postupku privatizacije i pretvorbe P. L. iz R. Slovenije.Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj buduća vlasnička prava zasniva na Ugovoru o podjeli i preuzimanju kapitala i imovine između P. L. d.o.o. i L.1 d.o.o. od 10. srpnja 2007.

 

7. Iz stanja predmeta proizlazi:

 

- da se u predmetu broj P-578/2015 vodio postupak po tužbi Grada N. ( u ovom postupku II. tuženik ) protiv P. L. d.d. ( u ovom postupku I. tuženik ) radi utvrđenja prava vlasništva  i predaje u posjed nekretnina kčbr. 1538 i kčbr. 1539,

 

- da je u predmetu broj P-578/2015, P. L. d.d., kao pravi slijednik bivšeg društvenog poduzeća P. –. L. kojem su 1959. godine sporne nekretnine dodijeljene na korištenje odlukom tadašnjeg nadležnog tijela, podnijela protutužbu radi povrata ulaganja po osnovi izgradnje objekata ( restoran i 56 bungalova ) sagrađenih na kčbr. 1538 i kčbr. 1539

 

- da je u predmetu broj P-578/2015, tužitelj L.1 d.o.o. sudjelovao kao umješač na strani tuženika P. L. d.d. od koje  stekao  kčbr. 1538 i kčbr. 1539 sa izgrađenim objektima“Ugovorom o podjeli i preuzimanju kapitala i imovine između P. L. d.o.o. i L.1 d.o.o." od 10. srpnja 2007.,

 

- da je postupak po tužbi Grada N. u predmetu broj P-578/2015 okončan pravomoćnom presudom broj P-578/2015-127 od 14. svibnja 2015.,  kojom je utvrđeno vlasništvo Grada N. nekretnina kčbr. 1538 i kčbr. 1539, te pravomoćnom dopunskom presudom broj P-578/2015-131 od 10. prosinca 2015. kojom je naloženo P. L. d.d. da iste nekretnine preda u posjed Gradu N.,

 

- da je u predmetu broj P-1450/2019, nastavljen  postupak po protutužbi P. L. d.d. radi isplate po osnovi ulaganja,

 

- da je u predmetu broj P-1450/2019, tužba glavnog mješanja podnesena 16. listopada 2019.,

 

- da je pravomoćnim rješenjem broj  P-1450/2019-190 od 6. prosinca 2019., određen prekid postupka u predmetu broj P-1450/2019 do donošenja odluke u povodu revizije podnesene protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-905/16-2, Gž-906/16-2 od 29. svibnja 2017., kojom su potvrđene presude broj P-578/2015-127 od 14. svibnja 2015. i broj P-578/2015-131 od 10. prosinca 2015.,

 

- da je 10. veljače 2020. postupak po tužbi  glavnog miješanja razdvojen i nastavljen u ovom postupku.

 

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbu glavnog mješanja, temeljem  stava da se po toj tužbi ne može ponovo raspravljati o vlasništvu restorana i 56 bungalova sagrađenih na kčbr. 1538 i kčbr. 1539, kada je pravomoćnim presudama utvrđeno da je vlasnik ovih nekretnina Grad N..

 

9. Tužbenim zahtjevom kako je postavljen traži se utvrđenje  da tužitelj polaže vlasnička prava na objekte sagrađene na kčbr. 1538 i kčbr. 1539. Prema odredbi članka 187 stavak 1 ZPP, deklaratornom tužbom tužitelj može tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, no takvom tužbom ne može se tražiti utvrđenje činjenice koja će nastati u budućnosti.U smislu članka 187 stavak 1 ZPP,  predmet utvrđenja može biti samo postojeće pravo ili pravni odnos, dok buduće pravo vlasništva tužitelja ne može biti predmet izreke.

 

10. Međutim, u činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da je pravni temelj njegovog vlasništva Ugovor od 10. srpnja 2007. sklopljen sa P. L. d.o.o., čime zapravo tvrdi da je predmnijevani vlasnik objekata sagrađenih na kčbr. 1538 i kčbr.1539.Temeljna pretpostavka sjecanja vlasništva na temelju pravnog posla je vlasništvo prednika.U tom smislu, predmnijevano vlasništvo tužitelja izravno ovisi o pitanju je li P. L. d.o.o., otuđivatelj iz Ugovora od 10. srpnja 2007, u vrijeme sklapanja tog ugovora bio vlasnik.Zahtjev po tužbi glavnog miješanja faktično je  identičan interesu P. L. d.o.o. u nastavljenom sporu po protutužbi u predmetu broj P-1450/2019.Kada je u predmetu broj P-1450/2019, prvostupanjski sud prekinuo postupak do okončanja postupka u povodu revizija protiv presuda iz kojih proizlazi da neposredni pravni prednik tužitelja iz Ugovora od 10. srpnja 2007. nije vlasnik spornih nekretnina, nije bilo mjesta odlučivanju o tužbi glavnog miješanja.

 

11. Iz ovih razloga je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe tužitelja, temeljem članka 370 ZPP, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu radi provođenja nove glavne rasprave tijekom koje će prvostupanjski sud utvrditi ishod postupka po reviziji podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-905/16-2 od 29. svibnja 2017.Temeljem članka 166 stavak 3 ZPP, o troškovima u povodu žalbe odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

U Karlovcu, 6. listopada 2021.

                                                                     

                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                    Vesna Stokrp, v.r.