1              Poslovni broj: Gž Ovr-448/2021-2

 

Poslovni broj: Gž Ovr-448/2021-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu,na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. B. Z. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa Odvjetničko društvo P., S. F., K. P. iz R., protiv ovršenika Z. Š. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3380/13-75 od 17. svibnja 2021., 6. listopada 2021., 

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3380/13-75 od 17. svibnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj P-7653/19 pokrenutog 12. lipnja 2019. pred prvostupanjskim sudom, tužbom ovdje ovršenika protiv ovdje ovrhovoditelja radi, između ostaloga, poništenja predmetne ovršne isprave.

 

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), u vezi s člankom 381. ZPP, a koji zakon se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje: OZ), predlažući žalbu usvojiti te pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za odgodu ovrhe. 

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga koji su navedeni žalbom ovrhovoditelja, i onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti u pogledu zakonom propisanih bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pravilne primjene materijalnog prava kako je to propisano člankom 365. stavak 2. ZPP, u vezi članka 21. stavak 1. OZ te je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. U ovom ovršnom postupku odgođena je predmetna ovrha uz obrazloženje kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe sukladno članku 65. stavak 1. OZ i pravnom shvaćanju izraženom u presudi Suda Europske unije poslovni broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019.

7. Sukladno odredbi članka 65. OZ sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ili da je odgoda ovrhe potrebita da bi se spriječilo nasilje uz kumulativno ispunjenje i neke od ostalih pretpostavki iz točke 1.-10. stavka 1. navedenog članka.

 

8. Obzirom da je ovršenik protiv ovršne isprave (javnobilježničkog akta ugovora o kreditu) na temelju kojeg je određena ovrha u ovom predmetu podnio tužbu za utvrđenje ništetnosti, time je ispunjena prva pretpostavka za odgodu ovrhe iz članka 65. stavak 1. točka 4. OZ.

 

9. Obrazlažući drugu pretpostavku iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a (nastanak nenadoknadive štete) prvostupanjski sud je nacionalni propis (Ovršni zakon) tumačio u duhu prava europske Unije, konkretno, presude Europskog suda u predmetu C-407/18 od 26. lipnja 2019.

 

10. U navedenom predmetu sud Europske Unije je, u bitnom, zauzeo shvaćanje prema kojem Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) s gledišta djelotvornosti treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onog iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

 

11. Nastavno na stav prvostupanjskog suda da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu valja kazati kako je i navedeno u skladu sa utvrđenjima Suda Europske unije u presudama poslovni broj C-537/12, C-116/13, C-200/13 u kojim se ističe da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku u kojoj se eventualno utvrđuje ništetnost odredbe s obzirom na njenu nepoštenost. U tim uvjetima, čak i kada bi ta odluka o meritumu bila donesena u korist potrošača, on bi time ostvarivao samo zaštitu "a posteriori" u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna. Takva zaštita stoga ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine sa korištenjem nepoštene odredbe, suprotne cilju iz članka 7. stavak 1. Direktive 93/13 EEZ.

 

12. Potrebno je navesti kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj U-III-4507/2020, U-III-4508/2020. od 8. lipnja 2021. izrazio stajalište prema kojem je i u ovršnom postupku potrebno u ovakvim situacijama ocjenjivati sadržaj predmetnih ovršnih isprava u okolnostima kada ovršenik ističe prigovore koji se odnose na njihov sadržaj pa je tim prije pravilno prvostupanjski sud pobijanim rješenjem  odgodio ovrhu jer je pokrenuta parnica radi utvrđenja ništetnosti ovršnih isprava temeljem kojih se vodi ovaj ovršni postupak

 

13. Stoga je, sud prvog stupnja je u odluci o prijedlogu ovršenika za odgodom ovrhe pravilno primijenio propise nacionalnog zakonodavstva iz članka 65. stavak 1. OZ kao i citiranu Direktivu EEZ te u vezi s tim i donesenu presudu Suda Europske unije poslovni broj C-407/18, te pravilno utvrdio da bi prijedlog za odgodu ovrhe bio osnovan.

 

14. Obzirom da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, žalba ovrhovoditelja je neosnovana, pa ju je valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, u vezi članka 21. stavak 1. OZ.

 

U Splitu, 6. listopada 2021.