Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 10 Povrv-557/2021-8
|
REPUBLIKA HRVATSKA Trgovački sud u Splitu Split, Sukoišanska 6 |
|
|
Poslovni broj: 10 Povrv-557/2021-8
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Trgovački sudu Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o., Š., OIB: …, kojeg zastupaju M. B. i G. L., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz S., protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: …, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate (v.p.s. 5.508,00 kuna), nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. rujna 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i ZZ tuženika, objavljene 6. listopada 2021.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika D. M. iz S., poslovni broj Ovrv-506/2020 od 2. ožujka 2021. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja sada tužitelja u iznosu od 5.355,00 kuna uvećanog za zakonsku zateznu kamatu koja se obračunava sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava, a koja kamata teče:
- na iznos od 153,00 kuna od 16. prosinca 2017. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. siječnja 2018. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. veljače 2018. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. ožujka 2018. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. travnja 2018. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. svibnja 2018. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. lipnja 2018. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. srpnja 2018. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. kolovoza 2018. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. rujna 2018. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. listopada 2018. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. studenog 2018. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. prosinca 2018. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. siječnja 2019. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. veljače 2019. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. ožujka 2019. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. travnja 2019. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. svibnja 2019. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. lipnja 2019. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. srpnja 2019. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. kolovoza 2019. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. rujna 2019. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. listopada 2019. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. studenog 2019. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. prosinca 2019. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. siječnja 2020. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. veljače 2020. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. ožujka 2020. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. travnja 2020. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. svibnja 2020. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. lipnja 2020. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. srpnja 2020. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. kolovoza 2020. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. rujna 2020. pa do isplate;
- na iznos od 153,00 kuna od 16. listopada 2020. pa do isplate;
kao i nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 1.212,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava a koja kamata koja na taj iznos teče od 2. ožujka 2021. pa do isplate.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika D. M. iz S., poslovni broj Ovrv-506/2020 od 2. ožujka 2021. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja sada tužitelja u iznosu od 153,00 kuna uvećanog za zakonsku zateznu kamatu koja se obračunava sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata teče na taj iznos od 16. studenog 2017. pa do isplate, te se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija.
III Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.543,75 kuna, dok se zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.613,50 kuna odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenom javnom bilježniku D. M. iz S.
2. Ovršenik sada tuženik je pravovremeno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane javnog bilježnika D. M. iz S. poslovni broj Ovrv-506/2020 od 2. ožujka 2021., pobijajući isto u cijelosti, nakon čega je ovaj sud rješenjem poslovni broj Povrv-557/2021-2 od 8. srpnja 2021. predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha stavio izvan snage, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Ovršenik sada tuženik u svom prigovoru iz dosadašnjeg ovršnog postupka osporava predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti, osporava pasivnu legitimaciju, kao i osnovu i visinu predmetnog potraživanja budući da u svojim evidencijama nema isto evidentirano, a iz dokumentacije koja priliježi prijedlogu za ovrhu da nije razvidno koji su to posebni dijelovi navedene zgrade u vlasništvu tuženika u odnosu na koju ovrhovoditelj potražuje predmetni iznos s osnova sredstava zajedničke pričuve. Izvod iz poslovnih knjiga da nisu dokaz ni osnove ni visine eventualne tražbine tužitelja, a tuženiku da nisu ispostavljeni računi na koje se poziva tužitelj u svom prijedlogu, a niti da su dostavljeni uz prijedlog za ovrhu. Ističe prigovor zastare za sva potraživanja dospjela do 2. ožujka 2018.
4. U očitovanju na tuženikov prigovor iz dosadašnjeg ovršnog postupka, a u podnesku zaprimljenom kod suda 15. srpnja 2021. tužitelj navodi kako je upravitelj nekretnine označene kao čest. zgr. 579, k.o. S. na temelju međuvlasničkog ugovora od 13. kolovoza 2015. Predmetna zgrada da nosi anagrafsku oznaku P. J. i da nije uredno upisana u zemljišne knjige. Tužitelj da je u više navrata pokušavao postići uspostavu etažnog vlasništva, provesti postupak "povezivanja zemljišnih knjiga" no do danas da nije usklađeno zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem. Tražbina tužitelja da se odnosi na pričuvu za poslovni prostoru prizemlju, označen kao poslovni prostor 1, površine 100 m2 na čest.zgr. k.o.S. Tužitelj da raspolaže temeljima o stjecanju prava vlasništva (ugovorima u kupoprodaji) za sve samostalne uporabne cjeline koje su u vlasništvu raznih osoba, no nitko od suvlasnika da ne polaže pravo na poslovni prostor u prizemlju koji je predmetom ovog postupka, a u svim suvlasničkim ispravama isti da je evidentiran kao vlasništvo tuženika. Nadalje se tužitelj poziva na odredbu članka 133. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i navodi da je presumpcija kako se radi o nekretninama koji su u vlasništvu RH. Što se tiče visine potraživanja pričuva da je obračunata prema međuvlasničkom ugovoru koji određuje visinu pričuve po kvadratnom metru. Međuvlasničkim ugovorom i to člankom 7. istoga da je definiran iznos mjesečne pričuve od 1,53 kn po m2 korisne površine, a kako predmetni poslovni prostor ima površinu od 100 m2 to da je jasna visina iznosa mjesečne pričuve. Pred ovim sudom da je završen parnični postupak jednake činjenične i parnične osnove pod poslovnim brojem Povrv-349/18 upravo za isti poslovni prostor.
5. Tuženik je u podnesku zaprimljenom kod suda 12. kolovoza 2021. istakao kako ne postoji osnova po kojoj bi bio zadužen za obvezu sredstava zajedničke pričuve, uz obrazloženje kako tuženik odnosno druge osobe koje se navode u međuvlasničkom ugovoru nisu upisani u zemljišnoj knjizi za k.o. S. u ZK ulošku 549, pa da nema suvlasništva ni potrebe osnivanja zajedničke pričuve, a samim time ni tražbine tužitelja prema tuženiku. Navodi kako ukoliko tužitelj smatra da postoji valjani osnov stjecanja prava vlasništva tuženika na ovom prostoru to da bi trebao dokazati i isto da predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj da nije dokazao da je tuženik vlasnik/suvlasnik posebnog dijela, odnosno da je pasivno legitimiran za potraživanje predmetne tražbine. Ističe da je sporno da li predmnijeva iz članka 362. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima može biti osnov za zaduženje pričuve. Tuženik da nije tražio upis prava vlasništva a pogotovo ne temeljem predmnijeve, a i da je to da je pitanje je li obveza nastala od podnošenja prijedloga radi upisa ili od samog upisa. U ZK ulošku 549 k.o. S. da nema vidljivih upisa pa tužitelj da nije ničim dokazao svoje tvrdnje da bi tuženica bila u obvezi plaćanja pričuve za predmetnu obvezu. Ističe prigovor zastare za tražbine dospjele do 16. veljače 2018.
6. Na ročištu održanom dana 22. rujna 2021. tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u svim do tada istaknutim prigovorima.
7. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu, te je izvršio uvid u spis pod poslovnim brojem Povrv-349/18, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime neplaćene zajedničke pričuve isplati iznos od 5.508,00 kuna za razdoblje od studenog 2017. do listopada 2020. za poslovni prostor površine 100 m2 položen u zgradi označenoj kao čest. zgr. 579 za k.o. S.
9. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na izvodu otvorenih stavki od 9. listopada 2020. i međuvlasničkom ugovoru od 13. kolovoza 2015. (list 7-11 spisa).
10. Odredbom članka 378. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12., dalje ZV-a) je propisano da je upravitelj zgrade pored ostalog ovlašten da zastupa suvlasnika u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima radi naplate sredstava zajedničke pričuve.
11. Prema ZV-u suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravljanja i osnovati zajedničku pričuvu (članak 85. stavak 2.), a troškove za održavanje i za poboljšanje nekretnine i doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića takvih troškova snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima ako nije drukčije određeno (članak 89. stavak 1.), dok zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene visinom suvlasničkih dijelova, i njom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelji nekretnine, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donese plodove (članak 90. stavak 2. i 3.).
12. Prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika sud je našao djelomično osnovanim.
13. Kako je prema članku 228. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO-a) propisano da međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u svezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, pa je osnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare u dijelu tražbine koja se odnosi na iznos od 153,00 kuna koji dospijeva na plaćanje 16. studenog 2017., budući je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku dana 4. prosinca 2020., stoga je za navedeni iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valjalo ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika D. M. iz S. poslovni broj Ovrv-506/2020 od 2. ožujka 2021. i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu, te pozivom na odredbu članka 451. ZPP-a odlučiti kao u točci II izreke presude.
14. U odnosu na preostali dio potraživanja tužitelja u iznosu od 5.355,00 kuna sud je isti našao osnovanim, te neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, a iz slijedećih razloga:
15. Nije sporno da predmetna zgrada koja nosi anagrafsku oznaku P. J. nije upisana u zemljišne knjige, kao niti da vlasništvo posebnih dijelova predmetne nekretnine nije upisano u zemljišne knjige.
16. Nije sporno ni to da je na temelju presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-5051/18 od 20. travnja 2020. u pravnoj stvari između ovih stranaka kao tužitelja i tuženika održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. M. iz S. poslovni broj Ovrv-101/18 od 7. veljače 2018., a koji se odnosi na tražbinu s osnova sredstava zajedničke pričuve za razdoblje od 16. veljače 2017. do 16. listopada 2017., a za isti poslovni prostor, te da je u ovom postupku utužen daljnji period na ime zajedničke pričuve i to za razdoblje od 16. studenog 2017. pa do 16. listopada 2020.
17. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev prema tuženiku temelji na činjenici da u predmetnoj pravnoj stvari vrijedi presumpcija da se radi o nekretnini koja je vlasništvo tuženika iz razloga što nitko ne polaže pravo na predmetnom poslovnom prostoru, a sukladno članku 133. ZV-a i osnovnim pravnim načelima prema kojima nekretnina ne može biti ničija. Tuženik pak s druge strane osporava tužitelju prava iz tužbe uz obrazloženje kako nije dokazao da je tuženik vlasnik/suvlasnik posebnog dijela odnosno da je pasivno legitimiran, kao i da predmnjeva iz članka 362. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima može biti osnova za zaduženje pričuve, a koje bi davalo tužitelju prava iz tužbe.
18. Prema navodima tužitelja isti je za predmetnu zgradu pokušao postići uspostavu etažnog vlasništva, provesti postupak "povezivanja zemljišnih knjiga", ali zemljišno knjižno stanje da do danas nije usklađeno sa stvarnim stanjem. Za navesti je kako je opće poznato da zemljišno knjižno stanje u Republici Hrvatskoj još uvijek nije u potpunosti uređeno. Iz isprava (iz spisa poslovni broj Povrv-349/18, koje su uz suglasnost parničnih stranaka priložene ovom spisu i za koje je odlučeno da će činiti sastavni dio ovoga spisa) proizlazi kako u zemljišnim knjigama predmetna zgrada odista nije uredno upisana, no tuženik ne spori da je zgrada upisana kao čest. zgr. 579 kuća-zemljište sa zgradom (list A), kao društveno vlasništvo s izdvojenim pravom vlasništva na pojedinim stanovima (list 49-54 spisa). Takvi upis odista, u smislu odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 107/17., dalje ZZK) nije uredan, budući nije naveden broj katastarske čestice niti površina zemljišta, ali isto ne mijenja činjenicu da takav upis postoji. Nije sporno da predmetni dio zgrade nema posebno navedenog privatnog vlasnika, a niti da nije upisano u čiju bi se korist zasnovalo društveno vlasništvo. Iz stanja spisa, dakle, proizlazi kako je predmetna zgrada upisana kao društveno vlasništvo s odvojenim vlasništvom stanova, a tuženik nije osporio činjenicu da se u zgradi nalazi poslovni prostor površine 100 m2 koji predstavlja suvlasnički omjer od 100/563 dijela. Kako iz stanja spisa proizlazi da nije sporno, niti to da samo taj dio zgrade nema posebno navedenog privatnog vlasnika niti je upisano u čiju bi se korist zasnovalo društveno vlasništvo, ocjena je suda kako se tužitelj pravilno poziva na primjenu odredbe članka 362. stavak 3. ZV-a, dok tuženik nije dokazao suprotno, posljedično čemu je on dužan platiti pričuvu sukladno suvlasničkom omjeru (članak 89. stavak 1. ZV-a).
19. Visina pričuve određena je međuvlasničkim ugovorom (list 8-11 spisa). Člankom 7. istoga, proizlazi da je definiran iznos mjesečne pričuve od 1,63 kn po m2, a kako predmetni poslovni prostor ima površinu od 100 m2, to daje iznos mjesečne pričuve u iznosu od 153,00 kuna, a koliko tužitelj i potražuje u ovom postupku.
20. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 5.355,00 kuna i primjenom odredbe članka 451. ZPP-a u tom dijelu održati na snazi platni nalog, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja teče sukladno odredbi članka 29. st. 1. ZOO-a od dospijeća na plaćanje svakog pojedinog utuženog računa pa do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i za nastali trošak ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 1.212,50 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa to isplate, a sve sukladno odredbi članka 14. stavak 4. i 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17., dalje OZ-a), radi čega je odlučeno kao u točci I izreke presude.
21. Na kraju je za navesti kako za donošenje drukčije odluke u ovoj pravnoj stvari nije od značaja prigovor tuženika kako nikada nije zaprimio utužene račune, a sve uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj ima saznanja o predmetnoj obvezi, a temeljem naprijed citirane presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 78 Pž-5051/2018-2 od 20. travnja 2020., te je tuženik predmetnu obvezu a po predmetnom međuvlasničkom ugovoru od 13. kolovoza 2015. trebao ispuniti u roku koji je predviđen ugovorom (članak 6. međuvlasničkog ugovora).
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te važećoj Tarifi sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.). Tužitelju je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava podneska od 15. srpnja 2021. (TBR 8. toč. 1. OT-a) u iznosu od 750,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 187,50 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 22. rujna 2021. (TBR 9. toč. 1. OT-a) u iznosu od 750,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 187,50 kuna, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude (TBR 9. toč. 3. OT-a) u iznosu od 375,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 93,75 kuna, te trošak pristojbe presude u iznosu od 200,00 kn, odnosno ukupno 2.543,75 kuna.
Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije odmjerio trošak prema rješenju o ovrsi u iznosu od 1.212,50 kuna, budući je o tom trošku odlučeno zajedno s odlukom o održavanju na snazi platnog naloga i kao takvi navedeni trošak je unijet u izreku presude, kao niti više zatraženi trošak za pristojbu presude od 100,00 kuna, budući isti nije u skladu s Tarifom sudskih pristojbi, kao niti trošak pristojbe tužbe, budući da u predmetnoj pravnoj stvari nije podnesena tužba sudu već prijedlog za ovrhu javnom bilježniku pa takav trošak nije ni nastao, odnosno sud je odbio zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.613,50 kuna. Radi navedenog o troškovima postupka odlučeno je kao u točki III izreke presude.
U Splitu 6. listopada 2021.
Sudac
Ivana Madunić,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka. Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.