Broj: Revr 2226/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. L. iz Š., OIB: …, koju zastupaju punomoćnice N. M. i S. M., odvjetnice u Š., protiv tuženika L. Š. d.o.o. iz Š., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Lj. Č. C., dip. iur u Š., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2267/2014-2 od 31. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-790/14 od 17. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2017.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"1. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj I-1025/14 od 7. travnja 2014.

2. Utvrđuje se da radni odnos između tužiteljice i tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku tužiteljicu vratiti na posao na poslove kurira i poslove računalnog vođenja poslova parkirališta te naplatu mjesečnih pretplatnih parkirnih karata te joj isplatiti naknadu plaće za vrijeme od prestanka radnog odnosa tužiteljice pa do njenog povratka na posao, sve u roku od 8 dana."“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji preinače na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se iste ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija tužiteljice odbije kao neosnovana.

              Revizija tužiteljice nije osnovana.

              Ovaj sud je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, ima jasne razloge, te razlozi presude nisu u protivnosti s provedenim dokazima niti postoji kontradiktornost između izreke i obrazloženja pobijane presude.

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 7. travnja 2014., zatim utvrđenje da radni odnos između tužiteljice i tuženika nije prestao, vraćanje tužiteljice na rad i isplata naknade plaće od prestanka radnog odnosa do povratka na posao.

              U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika od 1976. na neodređeno vrijeme,

- da je tužiteljica na temelju Ugovora o radu od 15. travnja 1996. i Aneksa ugovora o radu od 7. veljače 2008. kod tuženika obavljala poslove kurira i poslove računalnog vođenja poslova parkirališta te naplate mjesečnih parkirnih karata,

- da iz odluke o otkazu ugovora o radu od 7. travnja 2014. proizlazi da se tužiteljici koja je obavljala poslove kurira i i poslove računalnog vođenja poslova parkirališta i naplate mjesečnih parkirnih kartica otkazuje ugovor o radu uz istovremenu ponudu za sklapanje ugovora o radu, prema kojem bi uz postojeće poslove tužiteljica obavljala po potrebi i poslove čistačice. To sve uz obrazloženje da je kod tuženika zbog naglog i nepredviđenog smanjenja prekrcaja tereta došlo do poteškoća u poslovanju što je rezultiralo negativnim poslovanjem, a kako bi zbog smanjenja obima posla i nedovoljne iskorištenosti radnika na radnim mjestima na koja su raspoređeni učinkovitije i racionalnije organizirao rad, tuženik da je, u cilju očuvanja postojećih zaposlenika u radnom odnosu, većini radnika uz poslove koje su obavljali ponudio i obavljanje dodatnih poslova, pa tako da je i tužiteljici, koja je na svojim poslovima vođenja poslova parkirališta i naplate mjesečnih pretplatnih parkirnih kartica bila intenzivnije angažirana svega nekoliko dana u mjesecu (za koje vrijeme je mijenjaju druge radnice) i koja poslove kurira obavi u znatno kraćem roku od trajanja radnog vremena, ponudio da pored tih poslova po potrebi obavlja i poslove čistačice, jer je za to radno mjesto nedostajalo izvršitelja,

- da je kod tuženika zbog gospodarskih razloga, naglog i nepredviđenog smanjenja prekrcaja tereta došlo do poteškoća u poslovanju što je rezultiralo negativnim poslovanjem,

- da je radi smanjenog obima posla i nedovoljne iskorištenosti radnika na radnim mjestima na koje su raspoređeni, a radi učinkovitijeg i racionalnijeg organiziranja rada tuženik izvršio pripajanje radnih mjesta na način da je većini radnika uz poslove koje su obavljali ponudio i obavljanje dodatnih poslova,

- da radni zadaci tužiteljice ne ispunjavaju njeno cjelokupno osmosatno radno vrijeme,

- da je kod tuženika nedostajalo izvršitelja na poslovima čistačice,

- da je tuženik zbog naprijed navedenih razloga tužiteljici, uz poslove koje je obavljala kroz otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora ponudio da ista povremeno, kad se za to ukaže potreba obavlja i poslove čistačice, bez umanjenja plaće,

- da tužiteljica nije pristala na takvu ponudu,

- da se tuženik o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici savjetovao s Radničkim vijećem, koje se suglasilo s tom odlukom,

- da je poslodavac prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici vodio računa o trajanju radnog odnosa, stručnosti i obvezama uzdržavanja, kao i o stručnoj spremi tužiteljice.

              Na temelju utvrđenih činjenica sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su odbili tužbeni zahtjev, zaključujući da je postupak otkazivanja proveden sukladno odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR), te da je tuženik imao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici u smislu odredbe čl. 107. st. 1. t. 1. i čl. 115. st. 1. ZR.

              Neosnovano tužiteljica ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

              Naime, prema odredbi čl. 107. st. 1. t. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, između ostalog, ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

              Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZR odredbe ovog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

              Naime, odnos između poslodavca i radnika je građanskopravni odnos, u kojem je poslodavac ovlašten ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje postoji potreba, a pravo je radnika da navedenu ponudu prihvati ili ne.

              Nadalje, autonomno je pravo poslodavca provoditi reorganizaciju unutar društva radi ostvarivanja određenih gospodarskih učinaka te odrediti novi ustroj radnih mjesta, što uključuje mogućnost ukidanja radnog mjesta, premještaja na drugo radno mjesto ili pripajanje radnih mjesta.

              Ostvarujući svoje pravo da zbog ekonomskih poteškoća reorganizira proces rada, tuženik je u konkretnom slučaju poštovao zakonsku proceduru (što tužiteljica ne osporava), pa je tužiteljici otkazao postojeći ugovor o radu i istodobno joj ponudio sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto za koje tužiteljica ispunjava formalne uvjete.

Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da je zbog smanjenja prekrcaja tereta došlo do poteškoća u poslovanju tuženika, što je rezultiralo negativnim poslovanjem, zbog čega je tuženik u cilju zadržavanja postojećih radnika, radi učinkovitijeg i racionalnijeg organiziranja rada izvršio pripajanje radnih mjesta. U konkretnom slučaju tuženik je navedeno vršio na način da je većini radnika, pa tako i tužiteljici uz poslove koje su obavljali ponudio obavljanje i dodatnih poslova. Tako je i tužiteljici uz poslove koje je obavljala, a koji nisu ispunjavali cijelo njeno radno vrijeme (što tužiteljica potvrđuje u svom iskazu) tuženik ponudio da povremeno obavlja i poslove čistačice, s obzirom da je kod tuženika nedostajalo izvršitelja na tim poslovima, a ti poslovi su odgovarali njenoj stručnoj spremi (osnovna škola).

Zbog navedenog, a imajući na umu ekonomske poteškoće tuženika, zbog kojih je isti kao poslodavac u dotadašnjem obimu obavljanja poslova tužiteljice imao potrebu za tim poslovima samo u okviru novog radnog mjesta u kojem bi tužiteljica pored postojećih poslova obavljala po potrebi i poslove čistačice, a u situaciji kada tužiteljica nije prihvatila takvu ponudu, to je i prema ocjeni ovog suda, tuženik imao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog organizacijskih razloga (čl. 107. st. 1. t. 1. i čl. 115. st. 1. ZR).

Revizijski navodi tužiteljice su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka – suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima sudova u postupku koji je prethodio reviziji. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi tužiteljice u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

              Na osnovu svega izloženog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizije tužiteljice odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. ožujka 2017.