1

                            Broj: Jž-2290/2018

                                

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J. J., zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 17. i članka 93. stavka 1. točke 2. Zakona o oružju („Narodne novine“ broj 63/07., 148/06., 59/12. i 70/17.), odlučujući o žalbi okr. J. J., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu od 21. rujna 2018., broj: Pp 33. J-1256/18-5, u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o     j e

 

I.              U povodu žalbe okr. J. J., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki II izreke pobijane presude, na način da se izriče:

 

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj

107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. J. J.(osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),

 

 

OSLOBAĐA  SE OD OPTUŽBE

 

              da bi:

              dana 15. svibnja 2018. godine u 17,10 sati, držao plinski pištolj marke „Smith Wesson“ cal. 177 14,5 mm, tvorničkog broja xxxx s pripadajućim spremnikom i zračnu pušku sa optikom marke „Eatio silent cat vetooity 1250“ call. 4,5 mm (177), tvorničkog broja xxxx, u obiteljskoj kući u V., A. M. xx, na način dostupan osobi neovlaštenoj posjedovati ga, odnosno sinu D. J. koji je uzeo zračnu pušku i prijetio da će se njome ubiti,

 

              - pa da bi time počinio prekršaj iz članka 92. stavak 1. točke 17. Zakona o oružju.

 

II.              Uslijed odluke pod točkom I., žalba okr. J. J. je bespredmetna, u dijelu koji se odnosi na odluku o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju.

 

r i j e š i o    j e

 

U ostalom dijelu prihvaća se žalba okr. J. J. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na odlučivanje o privremeno oduzetom predmetu sukladno odredbi članka 76.a Prekršajnog zakona.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalna

služba u Valpovu od 21. rujna 2018., broj: Pp 33. J-1256/18-5, okr. J. J. proglašen je krivim da bi na način činjenično opisan u točki II. izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 92. stavak 1. točke 17. Zakona o oružju, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine novčane kazne te mu je na temelju članka 92. stavak 2. Zakona o oružju i članka 76.a stavak 1. Prekršajnog zakona, izrečena mjera oduzimanja predmeta i to: plinski pištolj marke „Smith Wesson“ call. 177 14,5 mm, tvorničkog broja xxxx s pripadajućim spremnikom i zračnu pušku sa optikom marke „Eatio silent cat vetooity 1250“ call. 4,5 mm (177), tvorničkog broja xxxxx.

 

1.1.           U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom

presudom okr. J. J. obvezan je naknadu istih u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

1.2.           Istom presudom, protiv okr. J. J., na temelju članka 181. točke 5.

Prekršajnog zakona, odbijena je optužba na bi na način činjenično opisan u točki I. izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 93. stavak 1. točke 2. Zakona o oružju.

 

2. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom osnovana.

 

 

U odnosu na presudu.

 

3.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

 

3.1.              Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u točki II. izreke pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj.

 

3.2.              Naime, pobijanom presudom okrivljenik proglašen krivim da je na način činjenično opisan u točki II. izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju, a kojom zakonskom odredbom je propisano je da će se novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit za prekršaj fizička osoba ako oružje i streljivo ne čuva u skladu s odredbom članka 30. ovoga Zakona.“

 

3.3.              Odredbom članka 30. stavak 1. Zakona o oružju, propisano je: „Oružje i streljivo moraju se čuvati tako da nisu dostupni osobi koja nije ovlaštena posjedovati ga, a osobito djeci, zaključani i odvojeni u metalnom ormaru ili sličnom spremištu koje se ne može otvoriti alatom uobičajene uporabe.“

 

3.4.              Iz naprijed citirane zakonske odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o oružju, jasno proizlazi da se za predmetni prekršaj može proglasiti krivim fizička osoba koja oružje i streljivo ne čuva na način koji nije dostupan osobi neovlaštenoj posjedovati ga, zaključano i odvojeno u metalnom ormaru, sefu ili sličnom spremištu koje se ne može otvoriti alatom uobičajene uporabe, pa su dakle, način i mjesto odnosno kako i gdje je okrivljenik predmetno oružje držao, odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret činjenično opisano u izreci pobijane presude.

 

3.5. Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude, u činjeničnom opisu je naznačeno da je okr. J. J. „…držao plinski pištolj…i zračnu pušku…u obiteljskoj kući u V., A. M. xx, na način dostupan osobi neovlaštenoj posjedovati ga…“, a iz čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja, kako je on naznačen u izreci pobijane presude nedostaju odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret i to gdje je i kako je oružje čuvano odnosno navođenje činjenica koje ukazuju da predmetno oružje nije čuvano na način kako je to propisano citiranom zakonskom odredbom, a time nedostaju i konstitutivni elementi prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim, radi čega opisano ponašanje okrivljenika u izreci pobijane presude, ne ispunjava zakonsko biće predmetnog prekršaja.

 

3.6. Posebno se napominje da odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bića odgovarajućeg prekršaja moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja te navođenje odlučnih činjenica u zakonskom opisu prekršaja, kao što je to učinio prvostupanjski sud navodeći pod „dakle, okrivljeni oružje nije čuvao na način da isto nije dostupno osobama koje nisu ovlaštene posjedovati ga, zaključano i odvojeno u metalnom ormaru, sefu ili sličnom, da se ne može otvoriti alatom uobičajene uporabe“, ne može se smatrati podvođenjem odlučnih činjenica u činjenični opis, već isto se ima smatrati samo zakonskim opisom prekršaja.

 

3.6.              Slijedom navedenog, djelo za koje je okr. J. J. nepravomoćno proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenika za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, kako je to i navedeno u izreci ove drugostupanjske presude,

 

4.              Slijedom navedenog, u povodu žalbe okr. J. J., a po službenoj dužnosti odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U odnosu na rješenje:

 

5.              Osnovani su žalbeni navodi okr. J. J. u dijelu koji se odnose na odluku prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta.

 

5.1.              Naime, prvostupanjski sud odluku o oduzimanju predmeta temelji na odredbi članka 92. stavka 2. Zakona o oružju, kojom je za prekršaj iz članka 92. stavka 1. točke 17. propisano obavezno izricanje zaštitne mjere oduzimanja oružja i streljiva, te članka 76. a PZ-a, kojim je propisano oduzimanje predmeta kao mjera sui generis, s paušalnim obrazloženjem da postoji opasnost da će navedeno oružje biti ponovno upotrijebljeno za počinjenje prekršaja, a bez navođenja činjenica na kojima se takav zaključak temelji pa je u tom dijelu prihvaćena žalba okrivljenika te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i donošenje posebnog rješenja sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona, a u svezi s člankom 96. Zakona o oružju.

 

5.2.              Pri donošenju posebnog rješenja, prvostupanjski sud će utvrditi postojanje nekog od razloga navedenih u članku 76.a stavak 1. Prekršajnog zakona (postojanje opasnosti da će se predmeti ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, zaštita opće sigurnosti, javnog poretka, zaštita zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga) te sve bitne okolnosti za eventualno oduzimanje predmeta prekršaja, za koju odluku će dati jasne i konkretne razloge, nakon što utvrdi sve okolnosti od kojih ovisi eventualno izricanje mjere oduzimanja predmeta i to one okolnosti koje se odnose na osobne prilike i sklonosti okrivljenika koje bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne ili opće sigurnosti – npr. često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu, pravomoćna prekršajna ili kaznena osuđivanost, vođenje prekršajnog ili kaznenog postupka za djela koja su u neposrednoj ili posrednoj vezi s oružjem i slične okolnosti.

 

5.3.              Isto tako, prvostupanjski sud će prilikom odlučivanja o mjeri oduzimanja predmeta voditi uzeti u obzir i recentnu praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojom se ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 133/03., 9/05., 1/06. i 2/10; u daljnjem tekstu: Konvencija). Konvencija je dio hrvatskog pravnog poretka još od 1997. i sva tijela državne vlasti su je dužna primjenjivati u svom postupanju.

 

5.4.              Radi se o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Navedenim presudama utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva.

 

5.5.              Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito.  Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

 

5.6.              Upravo u navedenom smislu postizanja pravičnog odnosa ravnoteže je i suština prethodno navedenih presuda ESLJP - da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti. ESLJP je u navedenim presudama smatrao da miješanje u pravo vlasništva, da bi bilo razmjerno, treba odgovarati ozbiljnosti povrede, a sankcija težini djela za čije kažnjavanje je predviđena.

 

5.7.              Ovakvo stajalište ESLJP izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018., donesenoj u povodu ustavne tužbe u kojoj podnositelj navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo vlasništva izricanjem mjere oduzimanja oružja, kao posljedice sudske odluke kojom ga se proglašava krivim za počinjeni prekršaj iz članka 92. stavak 1. točke 3. Zakona o oružju.

 

5.8.              Prema pravnim stajalištima izraženim u gore navedenim presudama ESLJP-a i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, uvjet za oduzimanje predmeta, u konkretnom slučaju oružja, nije dovoljno da je ista mjera zakonom propisana kao obavezna, već se prilikom donošenja odluke, iako se više i ne radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče, već o posebnoj mjeri propisanoj člankom 76. a PZ-a, prvostupanjski sud mora rukovoditi načelom razmjernosti određeno članka 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje:" Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju" i sukladno tome članka 51.a Prekršajnog zakona, koji propisuje: "Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti." 

 

5.9.              S obzirom na sve gore navedeno, obveza je prvostupanjskog suda da u ovom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okr. J. J. razmatra u svjetlu standarda postavljenih navedenim odlukama ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pazeći da bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu članka 50. stavak 2. Ustava i članka 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati ako okrivljenik snosi pojedinačni i prekomjerni teret.

 

6.              Iz navedenih razloga trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika i prvostupanjsku presudu ukinuti u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri oduzimanja predmeta, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

7.              Slijedom svega navedenog, na temelju članka 207. (točka I. izreke presude) Prekršajnog zakona i članka 206. stavka 1. i 3. (izreka rješenja), odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

 

U Zagrebu 6. listopada 2021.

 

 

 

 

 

 

 

              Presuda i Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.