1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz G., OIB: …, protiv tuženika Ž. V. iz G., OIB: …, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj 7 Psp-31/2018-7 od 6. prosinca 2019., 6. listopada 2021.,   

 

 

r i j e š i o   j e

 

Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj 7 Psp-31/2018-7 od 6. prosinca 2019. na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da je tuženik Ž. V. iz G., OIB: …, smetao tužitelja M. M. iz G., OIB:…, u posljednjem mirnom posjedu nekretnina upisanih u zk.ul.br. …K.O. G. označenih kao kč.br. … vrta u G. b. površine 365 m2, te nekretnina upisanih u zk.ul.br. …K.O. G., kč.br…. vrt kod kuće u G. b. površine 51 čhv i kč.br. …oranica kod kuće u G. b. površine 397 čhv, time što je u vremenskom razdoblju od 30. srpnja 2018. do 3. kolovoza 2018., a što je tužitelj saznao 3. kolovoza 2018. na ovim nekretninama posjekao i uništio oko 80 metara živice, prisvojivši sebi pravo na tu živicu i time oduzeo tužitelju posjed ove nekretnine, pa mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja vraćanjem tužitelju u posjed navedenu nekretninu sa živicom i zabranjuje svako takvo ili slično smetanja ubuduće, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđeno da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnina upisanih u zk. ul. …, k.o. G. i to kč.br. …te zk. ul. …, k.o. G. i to kč.br. …i …, time što je u vremenskom razdoblju od 30. srpnja do 3. kolovoza 2018. na tim nekretninama posjekao i uništio oko 80 m živice i time oduzeo tužitelju posjed nekretnine pa mu je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja vraćanjem tužitelju u posjed navedene nekretnine sa živicom i zabranjeno svako takvo ili slično smetanje ubuduće, sve u roku od osam dana.

 

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tuženik. U žalbi navodi da je on vlasnik i posjednik nekretnina upisanih u zk. ul. …, k.o. G. i to kč.br. …, …i …, da između nekretnina stranaka postoji živica kao ograda između posjeda tužitelja i tuženika. Ističe da svoje nekretnine drži u mirnom posjedu, a živicu održava redovitim obrezivanjem. Naglašava da je u prijepornom razdoblju sjekao živicu na jednak način kao što je to činio svih ranijih godina, dok s druge strane tužitelj neredovito koristi svoje nekretnine i ne sječe živicu od 2017.

 

3. Predlaže stoga ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak. 

 

4. Žalba tuženika je osnovana.

 

5. Sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim, pogrešno je primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je pružio tužitelju posjedovnu zaštitu u ovom postupku.

 

6. Naime, na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da su stranke vlasnici susjednih nekretnina te da se između tužiteljeve i tuženikove okućnice nalazi živica visine 1,5 metara, a širine oko 60 – 70 centimetara. Iz iskaza tužitelja utvrđuje da je tuženik u prijepornom razdoblju posjekao živicu sa svoje strane nekretnine u dužini od oko 80 metara u polovici širine živice, dok iz iskaza tuženika utvrđuje da on živicu redovito obrezuje svake godine te da ni na koji način ne svojata vlasništvo nekretnine tužitelja. Također utvrđuje da je tuženik u prijepornom vremenu obrezivao živicu u širini od 30 centimetara jer smatra da ima pravo posjeći raslinje koje prelazi na njegovu nekretninu, te da je u postupku koji je kod istog suda vođen pod brojem P-478/2010 pravomoćno utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine kč.br. …, k.o. G..

 

7. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da između stranaka nije sporan posljednji mirni posjed prijeporne živice te nije sporno da je tuženik u kolovozu 2018. obrezivao živicu, odnosno polovinu širine živice gledajući s njegove strane pa zaključuje da se tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu predmetne živice te da ga je tuženik samovlasno smetao u posjedu budući da je bez suglasnosti i dopuštenja obrezivao živicu do polovice njezine širine. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

 

8. Pravilno sud prvog stupnja interpretira mjerodavne odredbe čl. 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj  (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje ZV), ali pogrešno zaključuje da tužitelju pripada pravo na posjedovnu zaštitu. Naime, tužitelj je u ovom postupku trebao dokazati da je posljednji mirni posjednik prijepora te da ga je tuženik poduzetim radnjama smetao u posjedu, odnosno da mu je posjed oduzeo.

 

9. Kako je već navedeno, prijeporna živica se nalazi između susjednih nekretnina stranaka i dijeli posjed stranaka na tim nekretninama. Tuženik tvrdi da kontinuirano više godina uređuje živicu sa svoje strane međe, što tužitelj nije uspio osporiti, štoviše, tužitelj nije ni tvrdio da je živicu uređivao s obje strane međe pa je zaključak suda prvog stupnja o tome  da je bio posljednji mirni posjednik živice u dijelu u kojemu je od strane tuženika posječena, bez osnove u provedenim dokazima. Pritom sud prvog stupnja pogrešno izvodi zaključak o posljednjem mirnom posjedu tužitelja iz izjave tuženika da tu živicu ne svojata. Naime, iz takve izjave valja zaključiti da se tuženik ne smatra vlasnikom tog dijela nekretnine, što ne znači da se ne smatra i posjednikom prijepora jer upravo to tvrdi i u odgovoru na tužbu i tijekom cijelog postupka. Konačno, proizlazilo bi da je tuženik posjekao živicu u polovici njezine širine, dakle, u dijelu koji je okrenut tuženikovim nekretninama, a koji dio nije bio u posljednjem mirnom posjedu tužitelja, odnosno, bolje rečeno, tu činjenicu tužitelj u postupku nije uspio dokazati.

 

10. Iako se u posjedovnim parnicama ne raspravlja o pravu na posjed, valja ukazati na odredbu čl. 101. ZV-a, kojom je propisano da su ograde između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice) kao i stvari koje služe kao međni znakovi, zajedničke ograde u suvlasništvu susjeda s obje strane međe, osim ako se dokaže da su vlasništvo jednog susjeda (stavak 1.). Zajedničku ogradu može svaki od susjeda upotrebljavati sa svoje strane do polovine njezine širine, ali ne smije činiti ništa što bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi njegova susjeda sprječavalo da ju on upotrebljava sa svoje strane do polovine (stavak 3.).

 

11.Tuženik u osnovi tvrdi da održava dio živice do polovine njezine širine što tužitelj nije ni osporio pa valja zaključiti da je posjed stranaka na prijeporu istovjetan ovlaštenjima susjeda glede održavanja ograde (živice) između njihovih nekretnina. Stoga je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je poduzetim radnjama tuženik oduzeo tužitelju posjed narečenih nekretnina te kada je naložio uspostavu ranijeg posjedovnog stanja vraćanjem u posjed nekretnine sa živicom.

 

12. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika uvažiti i rješenje suda prvog stupnja preinačiti te odbiti takav tužbeni zahtjev tužitelja, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.   

 

 

U Rijeci 6. listopada 2021.

 

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan