Broj: Revr 982/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz Š., koju zastupaju punomoćnici Ž. Č. i D. Č. iz Š., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Č. i D. Č. u Š., protiv tuženika A. P. d.o.o. Š., kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu „R. i p.“ j.t.d. u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1411/13-2 od 26. kolovoza 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2987/12 od 31. svibnja 2013., u sjednici održanoj 5. travnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1411/13-2 od 26. kolovoza 2013., te se sudi:

 

Odbija se žalba tužiteljice S. B. iz Š. kao neosnovana te se presuda suda prvog stupnja potvrđuje.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se dopuna revizije tuženika od 4. prosinca 2013. kao nepravovremena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica od tuženika tražila isplatu preostalog dijela otpremnine u iznosu 52.500,00 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2010. do konačne isplate, kao i zahtjev za isplatu parničnog troška.

 

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužiteljice i preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 25/13 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti u smislu revizijskih navoda podredno istu presudu ukinuti, te predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

 

Tuženik je 4. prosinca 2013. podnio i dopunu revizije.

 

Na reviziju kao i na dopunu revizije nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Dopuna revizije nije pravovremena.

 

Predmet konkretnog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćenog dijela otpremnine u iznosu od 52.500,00 kn.

 

U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili slijedeće:

 

-       da su stranke 12. studenoga 2009. sklopile Sporazum kojim su se suglasile da je radni odnos tužiteljice prestao 10. studenoga 2009. i to na temelju Odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 29. listopada 2009.,

 

-       da se tužiteljica navedenim Sporazumom odrekla korištenja otkaznog roka i osporavanja dopuštenosti navedenog otkaza, a da se tuženik obvezao na isplatu otpremnine tužiteljici u iznosu 122.500,00 kn kao i da tuženik prema tužiteljici nema daljnjih obveza, osim onih navedenih u Sporazumu.

 

Slijedom navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključio je da se tužiteljica navedenim Sporazumom sklopljenim nakon otkaza ugovora o radu odrekla prava na utuženi dio otpremnine koja joj je pripadala po Kolektivnom ugovoru, pa je ocijenio da takovo odricanje proizvodi sve pravne učinke slijedom čega je tužbeni zahtjev odbio.

 

Dakle, sud prvog stupnja zauzeo je shvaćanje da tužiteljici pravo koje potražuje više ne pripada, jer se odrekla prava na dio otpremnine nakon dospijeća iste.

 

Drugostupanjski sud, naprotiv, preinačio je prvostupanjsku odluku i prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da se pravilnom primjenom materijalnog prava ima primijeniti odredba čl. 12. ZR, odnosno da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni instituta najpovoljnijeg prava za radnika.

 

Iz navoda revizije proizlazi da revident u bitnom postavlja pitanje: „Može li se radnik odreći prava na otpremninu, a nakon dospijeća iste te ima li u tom slučaju mjesta primjeni instituta najpovoljnijeg prava iz čl. 12. ZR-a?“

 

O postavljenim materijalnopravnim pitanjima ovaj revizijski sud već je zauzeo shvaćanje u svojim odlukama, a na koje se poziva i revident, pa tako broj Revr -1921/09-2 od 12. svibnja 2010., Revr-406/06 od 6. veljače 2008., Rev-2702 /1998 od 7. lipnja 2001., kao i u nizu drugih odluka.

 

Naime, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-46/2007 od 28. svibnja 2007. obveza poslodavca na isplatu otpremnine dospijeva s danom prestanka radnog odnosa, tj. istekom otkaznog roka ako stranke nisu ugovorile kasniji datum dospijeća obveze.

 

Isto tako, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda ako su se poslodavac i radnik nakon otkaza ugovora o radu (nakon što je radnik bio upoznat s otkazom) sporazumjeli o učincima tog otkaza i dogovorili o otkaznim rokovima i visini otpremnine tada u takvoj situaciji više nema mjesta primjeni instituta najpovoljnijeg prava iz čl. 12. ZR (tako i Revr 1921/09 od 12. svibnja 2010.).

 

Dakle odgovor na postavljeno materijalnopravno pitanje jest da se radnik može odreći prava na otpremninu nakon dospjelosti iste, tj. nakon prestanka radnog odnosa te da u tom slučaju nema mjesta primjeni instituta najpovoljnijeg prava.

 

Slijedom iznesenog, s obzirom da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo izrazivši pogrešno pravno shvaćanje zbog čega je neosnovano preinačio prvostupanjsku presudu, to je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

 

U odnosu na dopunu revizije:

 

Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi dopuna revizije bila pravovremena dopuna revizije mora biti podnesena u roku za podnošenje revizije.

 

Iz spisa proizlazi da je tuženik drugostupanjsku presudu primio 6. rujna 2013., a da je dopunu revizije prvostupanjskom sudu podnio 4. prosinca 2013., a sukladno citiranoj odredbi čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tuženika bio je 7. listopada 2013. (ponedjeljak).

 

Budući da je tuženik dopunu revizije sudu podnio protekom zakonskog roka iz čl. 382. st. 4. ZPP dopuna revizije je nepravovremena (čl. 389. st. 1. ZPP).

 

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 5. travnja 2017.