Poslovni broj: 78 Pž-3627/2020-2

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 78 Pž-3627/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja H. – T. d.o.o., B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u V., protiv tuženika H. O. K. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O., P. & P. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1615/18-34 od 23. srpnja 2020., 5. listopada 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1615/18-34 od 23. srpnja 2020. u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj P-1615/2018-34 od 23. srpnja 2020. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev (točka I. izreke), naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 49.791,25 kn (točka II. izreke), dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od

11.905,00 kn (točka III. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio kako tuženik, primjenom čl. 937. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), te čl. 2. st. 1. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila nije dužan naknaditi štetu tužitelju, te obrazlaže razloge zbog kojih takav stav nije suprotan odredbi čl. 926. st.

5. ZOO-a. Naime, prema zakonskim odredbama na koje se poziva sud obveza osiguravatelja počinje nakon isteka 24. sata onog dana koji je naveden kao početak osiguranja, ako je tog dana plaćena premija, odnosno, ako tada premija nije plaćena, po isteku 24. sata onog dana kada je premija plaćena. Kako je tužitelj platio premiju tek 2. veljače 2009., a štetni se događaj dogodio 13. siječnja 2009., isti nije pokriven kasko osiguranjem.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako je sud trebao primijeniti odredbu čl. 926. st. 5. ZOO-a, jer smatra kako postoji nesuglasje između police osiguranja, po kojoj je početak jednogodišnjeg osiguranja 25. studeni 2008., te čl. 2. st. 1. Uvjeta kasko osiguranja, zbog čega smatra da bi se trebala primijeniti odredba čl. 926. st. 5. ZOO-a, koja u takvim situacijama predviđa primjenu odredaba police. Nadaje, prema mišljenju tužitelja, potpisom ponude on je ostvario sva prava iz ugovora o osiguranju sukladno čl. 10. st. 2. Uvjeta, pri čemu bi eventualno nejasne odredbe trebalo tumačiti u korist tužitelja, primjenom čl. 320. ZOO-a. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj navodi kako se žali protiv presude, no iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da se ista odnosi na točke I. i II. izreke presude, odnosno na onaj dio u kojemu tužitelj nije uspio u sporu.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode tužitelja, te ukazuje na odredbu čl. 946. st. 1. ZOO-a prema kojoj stranke mogu ugovoriti dan početka trajanja osiguranja različit od onoga navedenog u polici. Predlaže odbiti žalbu uz naknadu troška odgovora.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 44. st. 2. i čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

7. Prvostupanjski je sud pravilno tumačio odredbe Zakona o obveznim odnosima i Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, posebno imajući u vidu odredbu čl. 937. st. 1. ZOO-a, Naime, iz same je police (str. 4. spisa) jasno vidljivo da premija u iznosu od 2.258,88 kn dospijeva 25. studenog 2008., a upravo je to bio dan izdavanja police. Dakle, nije se radilo o slučaju iz čl. 937. st. 2. ZOO-a, prema kojemu obveza osiguravatelja nastaje počinje od dana određenog u ugovoru, jer u ovom konkretnom slučaju nije ugovoreno da se premija plaća nakon sklapanja ugovora.

 

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno otklonio primjenu čl.

926. st. 5. ZOO-a, jer se ne radi o neslaganju općih ili posebnih uvjeta s odredbama police (konkretno, čl. 2. st. 1. Uvjeta), već je početak osiguravateljeve obveze određen zakonom. Dakle, u konkretnom je slučaju, po samom zakonu, tuženik u obvezi naknaditi štetu koja je nastala tek nakon plaćanja premije (2. veljače 2009.), dok je štetni događaj nastao ranije.

 

9. No, ovaj sud ukazuje kako bi tužbeni zahtjev trebalo odbiti čak i u slučaju da je štetni događaj pokriven policom osiguranja. Naime, iz isprava u spisu proizlazi kako je šteta nastala 13. siječnja 2009. dok je izvid štete sačinjen 26. siječnja 2009.

Tužitelj je tek 23. kolovoza 2010. pokrenuo postupak osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u V., Stalne službe u I. poslovni broj R2-1009/2010.

 

10. Prilikom provođenja postupka osiguranja tužitelj, vještak je utvrdio da su s donje stražnje strane vozila uočene strugotine na pomičnim letvama, jer je prema iskazu predlagatelja osiguranja vozilo radilo (str. 9. spisa).

 

11. Dakle, tužitelj se koristio svojim vozilom od dana nastanka šetnog događaja 13. siječnja 2009. pa sve do pokretanja postupka osiguranja 23. kolovoza

2010. Prema iskazu stalnog sudskog vještaka D. Š. na ročištu 29. siječnja 2020., vozilo, s obzirom na oštećenja koja je on utvrdio u ovom postupku i neposrednim pregledom predmetne poluprikolice, nije imalo uvjete za prolaz tehničkog pregleda.

 

12. Kako je sam tužitelj izjavio da je koristio vozilo i nakon štetnog događaja, prema mišljenju ovog suda nije dokazana niti uzročno posljedična veza između štetnog događaja i današnje štete na vozilu, zbog čega bi tužbeni zahtjev trebalo odbiti čak i da je u trenutku štetnog događaja postojala obveza tuženika da naknadi štetu nastalu 13. siječnja 2009.

 

13. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj :142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

 

14. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

 

15. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljeva je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu.

 

16. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer bi odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen pa taj trošak nije bio neophodan za vođenje parnice.

 

Zagreb, 5. listopada 2021.

 

Sudac

Mladen Šimundić, v.r.