Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac Povrv-1651/2018-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja pod 1. J. A., pod 2. I. i Z. Č., pod 3.
I. Č., pod 4. V. D., pod 5. B. D., pod 6. L.
J., pod 7. J. K., pod 8. M. P., pod 9. A. i Ž.
R., pod 10. N. S., pod 11. A. Š., pod 12. M. Š., pod
13. M. V. i pod 14. N. V., suvlasnika stambene zgrade u S.
zastupanih po upravitelj S.U. d.o.o. iz S.
O.:…, a ovaj po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., protiv
tuženika G. d.o.o. S., O.: …,
zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetnici u O. M., B. i V.
d.o.o. S., zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17.
rujna 2021., u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o
parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 05. listopada 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB u S.
B. J. poslovni broj Ovrv-3801/12 od 31. srpnja 2012. te se odbija tužbeni
zahtjev tužitelja u cijelosti.
II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu
od 25.125,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče
od presuđenja pa do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji (kao ovrhovoditelji) su JB u S. B. J.
podnijeli ovršni prijedlog u kojem navode da im tuženik (kao ovršenik) duguje iznos
od 11.405,12 kuna na ime neplaćene pričuve sa zakonskim zateznim kamatama
tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te troškove pokrenutog
ovršnog postupka.
2. JB u S. B. J. donio je rješenje o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-3801/12 od 31. srpnja 2012. kojim
je prihvatio predloženu ovrhu.
3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor ističući prigovor
promašene pasivne legitimacije te je nadalje naveo da je vlasnik poslovnog prostora
na adresi … te da plaća pričuvu upravitelju D. za stanovanje
d.o.o. slijedom čega da ne postoji ni zakonska ni ugovorna obveza tuženika na
plaćanje pričuve za zgradu ….
4. Sud je stoga temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona („N. N.“
broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13 i
93/14; dalje OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3801/12 od
31. srpnja 2012. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te
je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u
povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavaka za razdoblje
od 01.01.2011-31.12.2011., izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu,
izvadak iz zemljišne knjige za ZU 15050 KO S., U. o upravljanju zgradom i
međuvlasnički ugovor, uvjerenje G. S., S. za imovinskopravne poslove,
izgradnju i geodeziju od 9.12.2015. potvrdu upravnog odjela za prostorno uređenje i
graditeljstvo, O. za graditeljstvo od 13. siječnja 2016., obavijest Z. za
izgradnju S. od 25. rujna 1981., O. o kućnim brojevima Z. za izgradnju
S. od 05. kolovoza 1981., odluke Općinskog suda u Splitu IP-1116/04, Povrv-
512/11, Povrv-975/19, Povrv-345/2019 i Povrv-1635/17, Trgovačkog suda u Splitu 25
Povrv-366/2019 te Županijskog suda u Splitu Gžp-377/13 i Županijskog suda u
Bjelovaru Gž-311/2020-2 i Gž-318/2020-2. Izveden je dokaz očevidom na licu mjesta
te je pribavljen nalaz i mišljenje sudskog vještaka za geodeziju P. V..
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je potraživanje tužitelja, suvlasnika stambene zgrade, prema
tuženiku, kao vlasniku posebnog dijela zgrade i to poslovnog prostora koji se nalazi u
istoj stamenoj zgradi. Obveza plaćanja zajedničke pričuve propisana je za suvlasnike
nekretnina odredbom čl.90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,
38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 nadalje u tekstu: ZV). Zajednička pričuva predstavlja
zajedničku imovinu svih suvlasnika nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova
održavanja i poboljšavanja nekretnine
8. Prvenstveno valja ukazati na odredbu čl.375.st.1. ZV-a kojom je određeno
da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine
utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor)
koji, između ostalog, sadrži i uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima
zajedničke pričuve. Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve
suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više
od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, sukladno odredbi čl.375
st.3 ZV, a odredbe međuvlasničkog ugovora, prema st.4. iste odredbe, imaju učinak i
prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora.
9. U prilogu međuvlasničkog ugovora nalazi se popis suvlasnika sa
suvlasničkim udjelima (površinama stanova i prostora čiji su vlasnici) i udjelima u
troškovima održavanja i popis zajedničkih dijelova i uređaja zgrade.
10. Iz dostavljenog međuvlasničkog ugovora proizlazi da je isti sklopljen
između predstavnika suvlasnika SZ … i SU
d.o.o. S.
11. Izbor upravitelja spada u poslove redovne uprave nekretninom o kojoj
odlučuju svi suvlasnici većinom glasova (po suvlasničkim dijelovima) međuvlasničkim
ugovorom koji mora biti potpisan od strane suvlasničke većine, a u konkretnom
slučaju u spis je dostavljen Međuvlasnički ugovor kojim je u čl.6. određeno da
suvlasnici nekretnine povjeravaju upravljanje nekretnine tužitelju, a čl.7. određeno je
da suvlasnici ovlašćuju suvlasnika u zgradi Z. Č. za predstavnika svih
suvlasnik zgrade te ga ujedno ovlašćuju da sklopi ugovor s upraviteljem o upravljanju
zgradom, da zastupa suvlasnike pred upraviteljem i drugim osobama i dr. Međutim u
konkretnom slučaju nije vidljivo tko je potpisao predmetni međuvlasnički ugovor, niti
da li potpisani suvlasnici imaju potrebnu većinu, suvlasničkih dijelova odnosno popis
suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima koji bi trebao biti prilog ugovora, a
nije dostavljen u sudski spis, slijedom čega nije utvrđeno niti ima li tužitelj potrebnu
aktivnu legitimaciju.
12. Nadalje, u ovom postupku tužitelj nije priložio niti međuvlasnički ugovor iz
kojeg bi proizlazilo da je tuženik kao suvlasnik na popisu suvlasnika predmetne
zgrade, niti je poznata veličina suvlasničkog dijela kako tuženika tako niti ostalih
suvlasnika niti je na drugi način tužitelj dokazao obvezu tuženika kao vlasnika
posebnog (etažnog) dijela nekretnine na sudjelovanje u sredstvima pričuve sukladno
veličini suvlasničkog dijela, pa tako niti visina utvrđene pričuve ničim nije dokazana,
iako je sukladno odredbi čl. 221.a ZPP tužitelj to bio dužan dokazati, dakle, da je
tuženik pasivno legitimiran što u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio, dok nije na
strani tuženika da dokazuje negativne činjenice (tako i ŽsSt Gž- 953/2016 od
31.siječnja 2017.).
13. I na kraju, ali ništa manjeg značaja, nije niti utvrđenje do kojeg je sud
došao nakon provođenja dokaza očevidom na licu mjesta prigodom kojeg očevida je
utvrđeno da se doista radi, u konkretnom slučaju, o stambeno-poslovnoj zgradi, s tim
da tuženik ima ulaz s južne strane pročelja dok stanari predmetne zgrade imaju četiri
odvojena ulaza sa sjeverne strane. Između korisnika poslovnih prostora u vlasništvu
tuženika te stanara odnosno suvlasnika, iz navedena četiri ulaza, nema međusobne
komunikacije odnosno, iz prostora tuženika nije moguće pristupiti u prostore
suvlasničkih stambenih dijelova vlasnika, odnosno stanara,u ulazima 35,37,39 i 41 u
u S.. Prema zaključku stalnog sudskog vještaka P.
V. doista se radi o jednoj zgradi s pet ulaza, od čega jedan s južne strane i to
za poslovne prostore, a četiri sa sjeverne strane za stanove kao stambene cjeline.
14. Slijedom svega iznijetoga, sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije
osnovan odnosno da tužitelji nisu dokazali osnov potraživanja spram tuženika, a
glede izdvajanja u sredstva zajedničke pričuve. Radi navedenog odlučeno je kao pod
točkom I. izreke ove odluke s tim da je posljedično u cijelosti ukinut platni nalog kojeg
je sadržavalo Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave što ga je 31. srpnja
2012. donio JB u S., B. J. pod poslovnim brojem Ovrv-
3801/2012.
15. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl.154.st.3. ZPP-
a u svezi sa odredbom čl.155.st.1. ZPP-a i odnosi se na trošak zastupanja tuženika
po punomoćniku - odvjetniku, koji je pak odmjeren prema odredbama Tarife o
nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94,
11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), prema
vrijednosti predmeta spora od 11.405,12 kn. Slijedom navedenog tuženiku je priznat
trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi, sastav obrazloženih podneska od 19.
kolovoza 2013., 3. rujna 2014., 19. lipnja 2015. te konačno 24. lipnja 2021., pristupe i
zastupanja na ročištima od 10. rujna i 17. listopada 2013., 20. siječnja i 12. prosinca
2014., 4. ožujka i 12. lipnja 2015., 6. travnja 2016., 16. travnja 2018., 5. lipnja 2019.
te 1. srpnja i 17. rujna 2021. – svaka radnja po 100 bodova kao i za pristupe i
zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 4.
srpnja i 7. listopada 2016. te 14. studenog 2017. – svaka radnja po 50 bodova,
odnosno sveukupno 1750 bodova. Ukupni zbir bodova pomnožen je sa iznosom od
10,00 kuna koliko iznosi vrijednost jednoga boda te je tako dobiven iznos od
17.500,00 kuna. Taj iznos potom je uvećan za PDV od 25% ili iznos od 4.375,00
kuna kao i trošak očevida u iznosu od 2.000,00 kuna. Zbrajanjem navedenih iznosa
dobiven je ukupan iznos od 23.875,00 kuna koliko će na ime prouzročenog
parničnog troška tužitelji morati platiti tuženiku, obzirom da je upravo on stranka koja
je u postupku uspjela u cijelosti.
Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
U S., 05. listopada 2021.
SUDAC
Dunja Ljubičić v.r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, županijskom
sudu. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjeraka putem ovog suda u roku od 15
dana od dana objave ove presude.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis