1                             Poslovni broj: I Kž-277/2021-9

 

Poslovni broj: I Kž-277/2021-9

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. i 6. i članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-188/2021 i optuženika, podnijetim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2021., broj K-48/19, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2021. u prisutnosti braniteljice optuženika odvjetnice K. M.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom optuženi D. B. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv spolne slobode - silovanje iz članaka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. i 6. i članka 153. stavka 1. KZ/11. i spolni odnošaj bez pristanka iz članka 154. stavka 1. točke 1. u svezi članka 152. stavka 1. KZ/11. te mu je za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. točke 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. ožujka 2019. do 17. srpnja 2019.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. toče. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., !52/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), optuženik je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 3.344,00 kune i paušalni trošak u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

4. Protiv ove presude žalbe su pravodobno podnijeli državni odvjetnik i optuženi D. B..

 

5. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izreče stroža kazna zatvora.

 

6. Optuženi D. B., u žalbi koju je podnio po branitelju Lj. P. V., odvjetniku u Z., žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da mu se za svako od počinjenih kaznenih djela utvrde blaža kazna i da mu se izrekne blaža jedinstvena kazna.

 

7. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

 

8. Spis je, u skladu s odredbom člankom 474. stavka 1. ZKP/08., prije sjednice vijeća bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. Na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08. o sjednici vijeća izvješteni su optuženik i njegov branitelj Lj. P. V., koji su to zahtijevali u žalbi, kao i državni odvjetnik, a sjednica je održana u prisutnosti braniteljice optuženika K. M., odvjetnice u Z., koja je na temelju punomoći sjednici prisustvovala u zamjeni za odvjetnika Lj. P. V., a na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08. sjednica je održana u odsutnosti optuženog D. B. za koga je dostava poziva vraćena s naznakom "obaviješten nije tražio", što se smatra urednom dostavom, i državnog odvjetnika, koji je također uredno izviješten.

 

10. Žalbe nisu osnovane.

 

U odnosu na žalbu optuženika, osim na žalbu zbog odluke o kazni

 

11. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik u bitnom nalazi u tome što je prvostupanjski sud nekritički kao vjerodostojan cijenio iskaz žrtve I. T. B., iako njezin iskaz, kako tvrdi, sadrži bitna odstupanja i nelogičnosti te je dat pod utjecajem D. G. s kojim je žrtva u inkriminiranom razdoblju bila u ljubavnoj vezi i koji je njome manipulirao.

 

12. Nije sporno da su optuženi D. B. i njegova žena - žrtva I. T. B. 14. ožujka 2019. najprije oko 01,00 sati, a potom istog dana oko 13,00 sati, u stanu na adresi Ulica hrvatskih iseljenika 5 u Zagrebu, imali dva spolna odnosa. Sporna je činjenica je li optuženik prvi spolni odnos s žrtvom obavio bez njezinog pristanka, uporabom sile i prijetnje, i je li drugi spolni odnos obavio bez njezinog pristanka.

 

13. U svezi onog što se dogodilo 14. ožujka 2019. žrtva I. T. B. u svom svjedočkom iskazu je navela da je optuženi D. B., s kojim u braku ima troje djece, nakon što mu je rekla da se želi razvesti od njega, prema dogovoru došao kod nje u stan oko ponoći kako bi uzeo svoje stvari. Tijekom razgovora u stanu tražio je od nje da zbog djece pokušaju ponovno živjeti zajedno, međutim, kad je shvatio da ona stvarno želi razvod, uzeo je kuhinjski nož te joj je naredio da se skine, što je u strahu učinila te se gola morala prošetati do ulaznih vrata stana i natrag, a nakon toga optuženik joj je naredio da sjedne na stolicu i da raširi noge i stavi ruku između nogu, a potom ga je morala i oralno zadovoljavati. Za cijelo to vrijeme nož koji je optuženik imao u ruci je bio usmjeren prema njoj, dok je u drugoj ruci držao mobitel i kamerom ju je snimao. Nakon toga optuženik joj je rekao da odu u kupaonicu gdje ga je ponovno morala oralno zadovoljavati, a zatim joj je rekao da se nasloni na ormar iza vrata gdje je počeo sa seksualnim odnosom te je tom prilikom svršio u nju a nakon toga je ponovno molio da pokušaju još jednom, radi djece. Sutradan je ponovila da se želi rastati, međutim, optuženik joj je rekao ako ne pristane ostati s njim u u braku, da će objaviti snimke njihova seksualnog odnosa na Internetu te ih poslati na njezin posao te svim njezinim poznanicima, zbog čega mu je rekla da odustaje od rastave, što su onda rekli njezinom bratu i mami, a ona se pravila kao da je sve u redu. U drugom navratu s optuženikom je pristala na spolni odnos jer ga se bojala, ali mu je tada rekla da to ne želi. Kad joj je predočeno da prilikom prvog ispitivanja tijekom istrage nije navela da je optuženiku rekla da ne želi spolni odnos s njim, žrtva I. T. B. je iskazala da je to možda zaboravila reći, navodeći da joj je optuženik i prijetio da će ubiti njezina brata, mamu i dečka s kojim se družila.

 

14. Optuženi D. B. je porekao počinjenje inkriminiranih kaznenih djela. U svojoj obrani je naveo da mu je žrtva I. T. B. 13. ožujka 2019. poslala poruku da se želi razvesti, zbog čega je oko pola dvanaest došao kod nje u stan kako bi uzeo svoje stvari. Tom prilikom u stanu su normalno razgovarali a on joj je tada rekao da zna za njezinu vezu s D. G.. Navodi da je žrtva na oba spolna odnosa, onaj koji su u stanu imali 14. ožujka 2019. oko 01,00 sati, kao i onaj drugi koji su imali istog dana oko 13,00 sati, dobrovoljno pristala te poriče da joj je kritične zgode prijetio nožem i objavljivanjem snimki. Nakon prvog seksualnog odnosa s mobitela žrtve je nazvao D. G. te mu je poslao glasovnu poruku i rekao mu da su imali seksualni odnos, a to je učinio jer je bio ljubomoran na njega. Smatra da je G. prisilio žrtvu da ga prijavi policiji.

 

14. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud svjedočki iskaz žrtve I. T. B. cijenio kao vjerodostojan budući da je u svim bitnim okolnostima djela u pogledu načina na koji je s optuženikom imala oba spolna odnosa, dosljedno i uvjerljivo iskazivala.

 

15. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod optuženika da ga je žrtva prijavila isključivo zbog utjecaja i pritiska koji je na nju vršio njezin tadašnji partner D. G., što je ista pristala učiniti radi toga da spasi svoju vezu s G..

 

15.1. Naprijed iznesenu tvrdnju optuženik temelji u sadržaju poruka koje su dan prije inkriminiranog događaja, 13. ožujka 2019., u vremenu od 9.28,40 sati do 10.36,15 sati razmijenili žrtva i D. G..

 

15.2. Isčitavanjem teksta naprijed navedenih poruka, čiji je sadržaj pretragom mobitela utvrdio vještak za informatiku, elektrotehniku i telekomunikacije dipl. ing. el. K. H. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 13. veljače 2021. (stranica 351. do 385. spisa) i usmenoj dopuni tog nalaza na raspravi od 24. veljače 2021., može se jedino zaključiti da u intimnoj vezi žrtve i D. G. postoje određeni problemi na koje jedno drugome ukazuju, a nema govora da bi te poruke sadržavale nekakve navodne manipulacije D. G. i pritiske prema žrtvi na koje žalitelj u žalbi ukazuje.

 

16. U odnosu na navodne nedosljednosti u iskazu žrtve kao i nedosljednosti u njezinom postupanju na koje optuženika upire u žalbi, te nedosljednosti, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nemaju onaj značaj koji im pridaje žalitelj i očito su, kako je to prvostupanjski sud ispravno utvrdio, rezultat okolnosti djela i teškog psihičkog stanja u kojem se žrtva nalazila.

 

16.1. U kontekstu naprijed navedenog, u odnosu na činjenicu da žrtva kaznenu prijavu protiv optuženika nije podnijela istog dana kad su djela i počinjena već idućeg dana, 15. ožujka 2019., koju okolnost optuženik u žalbi problematizira, s tim u vezi je prvostupanjski sud ispravno prihvatio svjedočki iskaz žrtve koja je navela da je kaznenu prijavu protiv optuženika podnijela drugi dan od događaja zbog toga jer je bila u strahu, a osim toga je optuženik cijelo vrijeme bio uz nju te je prijetio njoj i članovima njezine obitelji.

 

16.2. Nadalje, za ocjenu postojanja kaznenih djela nije bitno je li D. G. za inkriminirana kaznena djela, kako je to naveo u svom svjedočkom iskazu, prvi put saznao od optuženika, ili je to saznao od žrtve, kako je to ista iskazala, s obzirom da razlike u njihovim iskazima glede ove okolnosti ne dovodi u pitanje vjerodostojnost svjedočkog iskaza žrtve I. T. B..

 

16.3. Također, za ocjenu jesu li inkriminirana kaznena djela počinjena i vjerodostojnosti iskaza žrtve nije bitno je li intimna veza žrtve i D. G., nakon što je žrtva prijavila počinjenje djela, trajala još jednu godinu, kako to proizlazi iz njezina iskaza, ili je ta veza prestala nakon inkriminiranih događaja, kako je to iskazao svjedok D. G..

 

16.4. Prema tome, prvostupanjski sud nije nekritički cijenio iskaz žrtve kao vjerodostojan, kako to u žalbi navodi optuženik, već je, a nakon što je ga je doveo u vezu s personalnim i materijalnim dokazima koje je izveo na raspravi, ispravno zaključio da je iskaz žrtve, s obzirom na to da je u pogledu tijeka inkriminiranih događaja i postupanja optuženika u bitnom suglasan sadržaju poruka koje je 14. ožujka 2019. žrtva razmijenila s D. G., kao i onome što su u svezi inkriminiranih kaznenih djela iskazali svjedoci D. G., A. T. i N. T., dosljedan i uvjerljiv, za što je sud u točki 8.1., odlomci 7. i 8. u presudi naveo uvjerljive i argumentirane razloge. Prema tome, i u pogledu drugog spolnog odnošaja za koji je žrtva na raspravi iskazala da je optuženiku tom prilikom rekla da ne želi imati spolni odnos, što nije navela u svom prvom iskazu u istrazi, sud je njezin iskaz na raspravi s pravom cijenio kao istinit jer je utvrdio da nije imala razloga neosnovano teretiti optuženika. Pritom i ovaj drugostupanjski sud nalazi neživotnim da je žrtva, nakon prvog nasilnog spolnog odnosa, tek par sati kasnije dobrovoljno sudjelovala u novom spolnom odnosu s osobom koja ju je samo malo ranije prisilila na ponižavajući intimni odnos i time povrijedio ne samo njezinu spolnu slobodu nego i ljudsko dostojanstvo.

 

16.5 Zbog svih naprijed iznesenih razloga, prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sva sporna pitanja i odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio te je ispravno zaključio da se u ponašanju optuženog D. B. stječu sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. i 6. i članka 153. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 152. toče 1. KZ/11., za koja djela ga je proglasio krivim, pa je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, neosnovana.

 

U odnosu na žalbe stranaka zbog odluke o kazni

 

17. Nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi zbog odluke o kazni ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih pa nakon što je optuženom D. B. za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke. 1. i 6. i članka 153. stavka 1. KZ/11. (djelo pod točkom 1.), utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a za kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11. (djelo pod točkom 2.), kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, i na temelju članka 51. KZ/11. osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca, mu izrekao preblagu kaznu, a također nije u pravu ni optuženik koji u žalbi zbog odluke o kazni ističe da je sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti te mu je izrekao prestroge i pojedinačne i jedinstvenu kaznu zatvora.

 

17.1. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je ispravno ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Kao otegotno  sud je optuženiku cijenio stupanj povrede zaštićenog dobra, s obzirom na to da oba kaznena djela za koja je proglašen krivim sadrže kvalifikatorne elemente tih kaznenih djela koja je počinio na štetu bliske osobe i pri tome je uporabio opasno oruđe, kao i činjenicu da je prema podacima iz kaznene evidencije ranije osuđivan zbog kaznenog djela teške krađe, dok mu je kao olakotno cijenio činjenicu da je otac četvero djece s kojima ostvaruje uredne kontakte.

 

17.2. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prilikom utvrđenja kazni za svako pojedino kazneno djelo i izricanja jedinstvene kazne zatvora prvostupanjski sud je ispravno vrednovao sve utvrđene otegotne i olakotne okolnosti na strani optuženika te je, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika im dao primjeren značaj. Stoga su kazne zatvora koje je prvostupanjski sud izrekao optuženiku za svako pojedino kazneno djelo, kao i jedinstvena kazna zatvora, polazeći od načela individualizacije kazne te stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, adekvatne težini počinjenih kaznenih djela, ličnosti optuženika i okolnostima djela. Stoga će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca ostvariti sve one svrhe kažnjavanja koje su predviđene u članku 41. KZ/11., a koje se sastoje u tome da ta kazna u dovoljnoj mjeri utječe na optuženika, ali i na sve ostale, kroz jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i da se tom kaznom izrazi jasna društvena osuda za činjenje kaznenih djela protiv spolne slobode, na koji način će se jačati i povjerenja građana u pravni sustav i pravednost kažnjavanja.

 

17.3. Prema tome, žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni, nisu osnovane.

 

18. Zbog razloga koji su izneseni u prethodnim točkama, a kako ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje onih povreda kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 5. listopada 2021.