- 1 -              Rev-x 999/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 999/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M., P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. A., odvjetnik u M., protiv I-tuženika I. M. pok. N. iz Ž., II-tuženice M. M., udove B. iz Ž., OIB: …, III-tuženika M. M. pok. N. iz Ž., IV-tuženika malodobnog I. M. pok. B. iz Ž., OIB: …, kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica M. M., i V-tuženice M. M. pok. B. iz Ž., OIB: …, koje zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u M., radi utvrđenja, uknjižbe i predaje nekretnine u suposjed, odlučujući o reviziji svih tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-331/2015 od 5. listopada 2016., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-272/14 od 23. prosinca 2014., u sjednici vijeća dana 5. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija I-V tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-331/2015 od 5. listopada 2016. u točkama II. i III. izreke se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Makarskoj presudom poslovni broj P-272/14 od 23. prosinca 2014. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja J. M. protiv tuženika, kojim je zahtijevao utvrđenje da je temeljem solemniziranog Ugovora o darovanju od 17. studenog 2010. stekao nekretnine upisane u k.o. Ž., anagrafske oznake P. br. 123. i to 1/6 idealnog dijela 96/458 upisane u poduloški 1, zk. ul. 1649, koji se sastoji od katastarske čestice 2533/2, kuća površine 247 m2, dvorište površine 158m2, s kojim suvlasničkim dijelom je uspostavljeno vlasništvo poslovnog prostora u prizemlju kuće opisane u presudi , te 1/6 idealnog dijela od 160/458  dijela nekretnine upisane u podulošku 2, zk. ul. 1649, koji se sastoji od katastarske čestice 2533/2, kuća površine 247 m2, dvorište površine 158m2, s kojim suvlasničkim dijelom je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela stana 1 na prvom katu, te 1/6 idealnog dijela 96/458 upisane u podulošku 3, zk. ul. 1649, koji se sastoji od katastarske čestice 2533/2, kuća površine 247 m2, dvorište površine 158m2, s kojim suvlasničkim dijelom je uspostavljeno vlasništvo stana 2. na drugom katu, kao i zahtjev da bi tužitelj bio ovlašten na temelju presude upisati pravo vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišne knjige i druge javne upisnike na svoje ime u odgovarajućem idealnom dijelu, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s tuženika M. M., I. M. i M. M. (toč. I.1. izreke).

 

1.2. Tom presudom je odbijen i tužbeni zahtjev kojim je traženo da sud naloži tuženicima predati tužitelju u suposjed navedene nekretnine (toč. I.2. izreke).

 

1.3. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženicima parnične troškove (toč. II. izreke).

 

2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gžp-331/2015 od 5. listopada 2016. djelomično je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu toč. I.1. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tužitelj temeljem solemniziranog Ugovora o darovanju od 17. studenog 2010. stekao nekretnine opisane u toč I.1. izreke prvostupanjske presude.

 

2.2. Drugostupanjskom presudom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda po čl. 373.a. Zakona o parničnom postupku prvostupanjska presuda te je suđeno:

„II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 5P-272/14 od 23. prosinca 2014. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na ovlaštenje na uknjižbu prva vlasništva te se u tom dijelu sudi:

 

"Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude izvršiti upis prava suvlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi za KO Ž. na kat. čest. 2533/2 ZU 1649 i to za:

 

- 1/12 idealnog dijela od 96/458 dijela nekretnine upisane u podulošku 1., zk.ul. 1649, koja se sastoji od kat.čest. 2533/2, kuća površine 247 m2, dvorište površine 158 m2, s kojim suvlasničkim dijelom je uspostavljeno vlasništvo poslovnog prostora u prizemlju kuće, a koji se sastoji od kancelarije, poslovnog prostora skladišta i WC-a ukupne površine 96,17 m2, uz brisanje tog prava s imena tuženika I. M. pok. N.,

 

- 1/12 idealnog dijela od 160/458 dijela nekretnine upisane u podulošku 2., zk.ul.1649, koja se sastoji od kat.čest.. 2533/2, kuća površine 247 m2, dvorište površine 158 m2, s kojim je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela stana 1 na 1. katu, koji se sastoji od balkona, hodnika, kuhinje, 4 WC-a, 4 predprostora, 6 soba i WC-a, ukupne površine 159,41 m2, uz brisanje tog prava s imena tuženika M. M. pok. N.,

 

- 1/12 idealnog dijela od 202/458 dijela nekretnine upisane u podulošku 3., zk.ul. 1649, koja se sastoji od kat.čest. 2533/2, kuća površine 247 m2, dvorište površine 158 m2, s kojim suvlasničkim dijelom je uspostavljeno vlasništvo stana 2 na 2. katu, a koji se sastoji od balkona, blagovaone, boravka, hola, kuhinje, wc-a, lođe, ostave i sobe, ukupne površine 202,42 m2, uz brisanje tog prava s imena tuženika M. M. udove B., I. M. pok. B. i M. M. pok. B.,

 

dok se za više zatraženi suvlasnički dio od 1/12, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan."

 

III. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 5P-272/14 od 23. prosinca 2014. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na predaju u suposjed predmetne nekretnine te se sudi:

 

"Nalaže se tuženicima, predati tužitelju u suposjed nekretnine navedene pod točkom II. izreke ove presude, u roku od 15 dana."

 

IV. Nalaže se tuženicima, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime troška postupka iznos od 2.823,75 kn, dok se za više zatraženi iznos od 6.124,00 kn zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.“

 

3. Tuženici su protiv drugostupanjske presude u toč. II. i III. izreke  kojima je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. i u toč II izreke i prihvaćen tužbeni zahtjev, podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj  70/19). U reviziji je navedeno da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja naznačenih u reviziji, koja su važna za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su da Vrhovni sud RH preinači drugostupanjsku presudu u točkama II, III. i IV. i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Drugostupanjska presuda je u pobijanom dijelu donesena  po čl. 373a. ZPP, pa je protiv tog dijela presude dopuštena redovna revizija po odredbi čl. 382. st. 1. zoč. 3. ZPP. Samim time protiv preinačujućeg dijela presude nije dopuštena izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, koju su podnijeli tuženici, jer stranke mogu  podnijeti izvanrednu reviziju samo kad protiv drugostupanjske presude nije dopuštena redovna revizija.

 

7. Stoga je presuda ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP kao u povodu redovne revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, imajući pri tome na umu ne samo naznačena pravna pitanja nego i cjelokupni sadržaj revizije.

 

8. Predmet spora je utvrđenje "stjecanja" prva vlasništva nekretnine označene kao kat. čest. 2533/2, a koja je upisanima u Z.U. 1649 K.O. Ž., anagrafske oznake P. 123, Ž., zahtjev na ovlaštenje na uknjižbu prava vlasništva temeljem presude u zemljišnoj knjizi i u drugim javnim upisnicima te zahtjev na predaju predmetne nekretnine tužitelju u suposjed.

 

9. Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu kojim je traženo utvrđenje prava vlasništva s obrazloženjem da se pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe tek upisom u zemljišne knjige, a tužitelj nije upisan u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik predmetne nekretnine.

 

9.1. U preostalom dijelu je drugostupanjski sud preinačio odbijajuću prvostupanjsku presudu jer je na temelju utvrđenja prvostupanjskog suda zaključio da je predmetna nekretnina, kat. čest. 2533/2 K.O. Ž., upisana na ime S. Š., stečena u braku između sada pokojnih supružnika S. Š. i A. Š. i ta nekretnina, pa sukladno ranije važećim propisima, predstavlja bračnu stečevinu bračnih drugova za ½ dijela, što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti pokojne A. Š. od 23. siječnja 2001. kojim je utvrđeno da je navedena nekretnina za ½ dijela suvlasništvo A. Š.. Imovina pokojne A. Š. raspoređena njezinim zakonskim nasljednicima koji su u postupku sudjelovali i prihvatili se nasljeđa. Iz navedenog rješenja o nasljeđivanju proizlazi kako su pokojnu A. Š. naslijedili suprug S. Š. za ½ dijela te braća J. M. i M. M. i sestra M. B., svaki za po 1/6 dijela. U odnosu na cjelinu nekretnine koja je predmet ovog spora, dakle, J. M. i M. M. utvrđeni su suvlasnicima za po 1/12 dijela.

 

9.2. Polazeći od utvrđenja da je tužiteljev otac M. M. stekao 1/12 suvlasničkog djela cjeline predmetne nekretnine nasljeđivanjem iza smrti svoje sestre, pokojne A. Š., on je  samo tim dijelom mogao raspolagati spomenutim ugovorom o darovanju od 17. studenoga 2010 godine, pa tužitelj ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva samo za za 1/12 dijela nekretnine. M. M. nije bio vlasnik druge 1/12 koju je nasljeđivanjem stekao njegov brat, a nije ni sklopio s bratom valjan darovni ugovor za bratov naslijeđeni dio.

 

9.3. S druge strane tuženici, na čije je ime upisano pravo vlasništva predmetne nekretnine, nisu valjano stekli pravo vlasništva  uknjižbom temeljem ugovora o darovanju kojeg su sklopili sa S. Š. dana 3. veljače 2005. pozivom na povjerenje  u zemljišne knjige jer pokojni S. Š. nakon smrti supruge A. nije bio vlasnik cijele nekretnine, nego tek 9/12 dijela. Stoga on nije mogao na tuženike prenijeti više prava nego ih sam ima pa niti ugovorom o darovanju iz 2005., a tuženici su znali da je S. Š. imao suprugu koja je umrla prije njega, da je taj brak trajao u dugom razdoblju te da su supružnici živjeli u predmetnoj kući. Stoga se tuženici ne mogu s uspjehom pozivati na to da bi pravo suvlasništva stekli zaštitom povjerenja u zemljišne knjige jer im nije moglo ostati nepoznato da bi predmetna nekretnina bila stečena u braku i to bez obzira na upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi samo na ime S. Š..

 

9.4. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelj ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva 1/12 dijela predmetne nekretnine na temelju ugovora sklopljenog s ocem koji je bio izvanknjižni suvlasnik. Tužitelj međutim nema valjanu pravnu osnovu za drugih ½ dijela jer nje dokazao da bi njegov otac sklopio s bratom valjani ugovor o darovanju, pa on taj dio nije ni mogao darovati tužitelju. Tužbeni zahtjev je stoga djelomično prihvaćen tako da je tužitelj ovlašten temeljem presude izvršiti uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine za 1/12 dijela uz brisanje tog prava s imena tuženika, i tražiti predaju u suposjed predmetne nekretnine.

 

10. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka:

 

11. Tuženici nisu u reviziji precizno naveli neku konkretnu bitnu povredu, ali bi se iz sadržaja revizije moglo zaključiti da ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 2. st. 1. ZPP, počinjenu prekoračenjem tužbenog zahtjeva. Nadalje, po shvaćanju tuženika  bitna povreda je počinjena time što drugostupanjski sud „razdvojio“ jedinstveni tužbeni zahtjev tako što je odbio  dio tužbenog zahtjeva iz točke I tužbe kojim je tužitelj tražio utvrđenje stjecanja prava vlasništva, a drugi dio prihvatio i ovlastio tužitelja temeljem ove presude izvršiti upis prava suvlasništva na svoje ime, iako zahtjev za ovlaštenje na uknjižbu prava vlasništva ne može biti samostalni tužbeni zahtjev.

 

10.3. Suprotno tvrdnji tuženika drugostupanjski sud je postupao u granicama tužbenog zahtjeva, u skladu s odredbom čl. 2. st. 1. ZPP. Naime točka I. tužbe sadržavala je dva zahtjeva: tužbeni zahtjev na utvrđenje stjecanja prava vlasništva (deklaratorni), i tužbeni zahtjev na ovlaštenje na uknjižbu prava vlasništva temeljem presude u zemljišnoj knjizi i u drugim javnim upisnicima (kondemnatorni). Svaki od ovih zahtjeva je samostalni zahtjev. Time što je sud odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje a prihvatio kondemnatorni zahtjev nije prekoračen tužbeni zahtjev, pa u donošenju presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 2. st. 1. ZPP.

 

11. Glede navoda tuženika koji se odnose na pogrešan pravni pristup i pogrešno utvrđene odlučne činjenice treba imati na umu da pogrešan pravni pristup sam po sebi, kada i postoji, ne znači postojanje neke bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP.

 

12. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava:

 

11. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

12. Sporno je i u revizijskom stupnju postupku pravo tužitelja na uknjižbu prava vlasništva i pravo tražiti predaju nekretnine u suposjed.

 

13. Pravno shvaćanje o navedenim spornim pitanjima na kojemu se temelji obrazloženje pobijana drugostupanjska presuda prihvaća i ovaj sud.

 

14. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

 

15. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

16. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP,  upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

17. Stoga je pobijana presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u postupku u kojemu nisu počinjene povrede odredaba postupka na koje je ukazano revizijom, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 5. listopada 2021.