- 1 -              Revd 4285/2021-2

Broj: Revd 4285/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz K. J., OIB ..., koju zastupa punomoćnik B. Č., odvjetnik u S., protiv tuženika: 1) C. b. d.d., Z., OIB ..., koju zastupa zakonski zastupnik, a ovog punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu A. & A., S., i 2) A. K. iz K. J., OIB ..., radi utvrđenja i proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-463/2021-2 od 1. lipnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1675/2018-33 od 29. listopada 2020., u sjednici održanoj 5. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-463/2021-2 od 1. lipnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1675/2018-33 od 29. listopada 2020.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena dva pravna pitanje koja glase:

              „1. Kada je ovrha na nekretnini pokrenuta temeljem ugovora zaključenog prije stupanja na snagu ZVDSP-a, a temeljem kojeg ugovora je ovrhovoditelj u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini upisao založno pravo mogu li se na taj pravni posao retroaktivno primjenjivati odredbe ZVDSP-a, ili se u odnosu na taj pravni posao primjenjuju odredbe ZOVO-a?

              2. Kada je ovrha na nekretnini pokrenuta temeljem Ugovora zaključenog prije stupanja na snagu ZVDSP-a, a za vrijeme važenja ZOVO-a, i temeljem kojeg Ugovora je ovrhovoditelj u zemljišnoj knjizi upisao založno pravo, ima li ovrhovoditelj kao treća osoba prednost u zaštiti svog stečenog prava zaloga pred bračnim drugom koji nije sudjelovao u pravnom poslu zasnivanja zaloga pozivom na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, obzirom da je prema odredbama ZOVO-a stjecatelj stvarnih prava morao istraživati izvanknjižno stanje da bi bio u dobroj vjeri?“

3. U svezi s tim pitanjima kao razlog njihove važnosti pozvala se na odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-2644/2015-2 od 19. travnja 2016. i broj Rev-x-555/2016-2 od 16. srpnja 2019., te odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-197/2019-2 od 3. rujna 2020.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništavim predmetnih ugovora o kreditu koji su sklopljeni između prvotuženika., kao kreditora, i T. B. K. d.o.o. S., kao korisnika kredita, i drugotuženika kao založnog dužnika, u dijelu u kojem je drugotuženik kao založni dužnik dao suglasnost da se radi osiguranja novčane tražbine prvotuženika zasnuje založno pravo na nekretnini drugotuženika i to na ½ dijela čest. z.k. oznake 5230/2, upisane kao kuća i dvor u Z.U. 1672, K.O. J., zahtjev na obvezu prvotuženiku da trpi da se tužiteljica upiše suvlasnicom u ½ dijela u zemljišnim knjigama uz istovremeni izbris toga prava s imena drugotuženika a da je prvotuženik dužan trpjeti da se s navedenih nekretnina za ½ dijela izvrši upis brisanja prava zaloga, te zahtjev da se ovlasti tužiteljica da na temelju ove presude u zemljišnim knjigama zatraži i postigne na svoje ime upis uknjižbe prava vlasništva na ½ dijela na navedenim nekretninama uz istovremeni izbris tog prava s imena drugotuženika kao i da zatraži i postigne upis brisanja prava zaloga na iznos od 700.200,00 ATS.

6. Drugostupanjski sud je ocjenjujući valjanost pravnih poslova kroz ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika tog pravnog posla, uključujući i tužiteljicu kao bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa, utvrdio da je tužiteljica znala za navedene pravne poslove vezano za koje je postavila zahtjev na utvrđenje ništavim, odnosno da nije bila savjesna, a da savjesnost i poštenje prvotuženika prilikom sklapanja ugovora kojim je zasnovano založno pravo nije dovedeno u sumnju jer prvotuženik nije znao odnosno nije imao dovoljno razloga posumnjati da drugotuženik A. K. nije jedini vlasnik nekretnine koja je predmet založnog prava.

7. Predlagateljica smatra da je izneseno shvaćanje u pobijanoj odluci protivno pravnom shvaćanju iznesenom u naprijed citiranim odlukama.

8. Odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-2644/2015-2 od 19. travnja 2016. i broj Rev-x-555/2016-2 od 16. srpnja 2019., ne predstavljaju razlog važnosti postavljenim pitanjima jer se odnose na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju. Naime te odluke se odnose na nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu, s tim se odluka broj Rev-2644/2015-2 od 19. travnja 2016., odnosi na pretvorbu društvenog vlasništva u zadružno vlasništvo, te je u svezi s tim izneseno pravno shvaćanje prema kojem „je početkom primjene ZI ZZ/01 31. srpnja 2001. imovina S. z. O., dakle i predmetna nekretnina, koja je ranije bila u društvenom vlasništvu sa upisanim pravom korištenja navedene zadruge, postala po samom zakonu (ex lege) zajedničkom imovinom zadrugara, dakle i samog tužitelja, kao jednog od zadrugara, radi čega drugostupanjski sud pogrešno zaključuje da je tužitelj pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao naknadno i to na temelju pravnog posla“.

9. U odluci Rev-x- 555/2016-2 od 16. srpnja 2019., izneseno je pravno shvaćanje prema kojem „nisu bile ispunjene pretpostavke na strani prvotuženika iz čl. 122. st. 2. ZVDSP za stjecanje ½ predmetnih nekretnina iz razloga što se u odnosu na predmetne nekretnine temeljem čl. 388. st. 5. ZVDSP nije moglo primijeniti načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, a isto tako temeljem odredbe čl. 224. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99 i 114/01 – dalje: ZZK). Naime, zaštita povjerenja u zemljišne knjige bilo je odgođeno temeljem ZZK do 2007. u odnosu na sve vrste upisanog vlasništva u zemljišnim knjigama, a nakon toga temeljem čl. 388. st. 5. samo u odnosu na one nekretnine koje su na dan stupanja na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. bile upisane kao društveno vlasništvo“.

10. U odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-197/2019-2 od 3. rujna 2020. nije se raspravljalo o retroaktivnoj primjeni odredbe ZVDSP-a, i primjeni ZOVO-a na pravni posao koji je zaključen dok je taj propis bio na snazi, niti je raspravljao o tome je li ovrha na nekretnini pokrenuta temeljem ugovora zaključenog prije stupanja na snagu ZVDSP-a, a za vrijeme važenja ZOVO-a, i temeljem kojeg ugovora je ovrhovoditelj u zemljišnoj knjizi upisao založno pravo,niti o tome ima li ovrhovoditelj kao treća osoba prednost u zaštiti svog stečenog prava zaloga pred bračnim drugom koji nije sudjelovao u pravnom poslu zasnivanja zaloga pozivom na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, već je „razmatrajući prigovor tuženika Republike Hrvatske da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan obzirom na načelo povjerenja u zemljišne knjige, utvrdio da to načelo tuženika Republiku Hrvatsku ne štiti jer prije podnošenja prijedloga za osiguranje nije provjerio i izvanknjižno stanje za predmetnu nekretninu, a da je to učinio, utvrdio bi da je tužiteljica izvanknjižna vlasnica predmetne nekretnine“.

11. Prema navedenom, u odnosu ni na jedno od postavljenih pitanja predlagateljica nije dala odgovarajuće razloge važnosti jer ni u jednoj odluci na koju se pozvala nije izneseno pravno shvaćanje koje bi davalo odgovor na postavljena pitanja, a osim toga u tim odlukama, kako je navedeno ne radi se o istoj, pa čak niti sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

12. Iz navedenih razloga u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 5. listopada 2021.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Viktorija Lovrić, v.r.