- 1 -              Rev 3413/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3413/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L., OIB: ..., iz Š., kojeg zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu L. u Š., protiv tuženika Grada Š., kojeg zastupa punomoćnik R. Š., dipl. iur., zaposlenik, radi raskida ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-785/2017-4 od 24. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1696/16 od 27. travnja 2017., u sjednici održanoj 5. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke utvrđeno je da je raskinut ugovor o kupoprodaji kojeg su sklopili tužitelj kao kupac i tuženik kako prodavatelj 17. ožujka 2008., Klasa: 944-05/08-01/4, Urbroj: 2182/01-07/1-08-2, ovjeren kod javnog bilježnika, broj ... i ... 20. ožujka 2008., a prema kojemu je tužitelj kupovao od tuženika dio čest. zem. 1833 K.O. K., predio T., površine 3446 m2, koji dio je u geodetskom snimku označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-A za iznos od 520.346,00 kuna. U stavku II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 520.346,00 kuna glavnice na ime plaćene kupoprodajne cijene, te iznos od 26.46.465,14 kuna plaćenog poreza na promet nekretnine, sve sa zateznom kamatom koja teče na isplatu kupoprodajne cijene 2. travnja 2008. godine sukladno odredbama ugovora, a na isplatu porezne obveze od 10. prosinca 2008. sve do namirenja cijele tražbine. U stavku III izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.050,00 kuna.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju te predlaže da se preinače nižestupanjske presude, podredno da se iste ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi donošenja nove i na zakonu utemeljene presude.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U reviziji tuženik ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.1. Međutim, budući da podnositelj revizije ne obrazlaže u čemu bi se sastojala relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer tuženik općenitom formulacijom ukazuje na navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka to revizijski sud nije bio u mogućnosti ispitati jesu li ostvarene navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

7.2. Naprotiv, nižestupanjski sudovi su u dovoljnoj mjeri u svojim odlukama dali razloge o odlučnim činjenicama, razlozi nisu u suprotnosti s izrekom presude niti provedenim dokazima, pa se pravilnost i zakonitost obiju odluka nižestupanjskih sudova može u tom smislu ispitati.

 

8. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj 17. ožujka 2008. zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnine čest. zem. 1833 K.O. K. predio T. i to fizički dio nekretnine površine točno 3446 m2, označen u geodetskom snimku koji je sastavni dio ugovora slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-A,

 

- da je točkom I ugovora tuženik kao prodavatelj jamčio kupcu da je stvarni vlasnik nekretnine i da na istoj ne postoji pravo trećega koje umanjuje ili ograničava pravo kupca,

 

- da je tužitelj tuženiku isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 520.346,00 kuna 2. travnja 2008., kao i da je tužitelj platio porez na promet nekretnina u iznosu od 26.465,14 kuna 10. prosinca 2008.,

 

- da je u postupku pred Općinskom sudom u Šibeniku u predmetu poslovni broj P-2205/16 utvrđeno da je 27. prosinca 2016. Grad Š. tužbu podnio protiv Republike Hrvatske radi utvrđenja prava vlasništva, dijela čest. zem. 1833 K.O. K., predio T., površine 3446 m2, koji dio je u geodetskom snimku označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-A,

 

- da je navedenu tužbu tužitelj podnio osam godina nakon zaključenja predmetnog ugovora,

 

- da iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku 21. rujna 2016. je razvidno da tužitelj poziva tuženika da ispuni ugovornu obvezu, a ukoliko nije u stanju istu ispuniti da raskida ugovor zbog neispunjenja.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocjenjuju tuženi zahtjev osnovanim na temelju odredbe čl. 363. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

 

11. Prema odredbi čl. 363. ZOO propisano je da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

 

12. Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a naročito činjenicu da tuženik niti nakon isteka osam godina od vremena sklapanja ugovora o kupoprodaji nije ispunio svoju obvezu iako je bio pozivan da to učini, odnosno nije dokazao da je stvarni vlasnik nekretnine i da na istoj ne postoji pravo trećega koje umanjuje ili ograničava pravo kupca, kao i sadržaj odredbe čl. 363. ZOO pravilan je i prema shvaćanju ovog suda zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku, s obzirom da iz stanja spisa proizlazi da Republika Hrvatska osporava tuženiku vlasništvo nekretnine koju je isti prodao tužitelju i za koju nekretninu mu je isplaćena kupoprodajna cijena i plaćen porez na promet nekretnine, a svrha kupoprodajnog ugovora je bila omogućiti tužitelju stjecanje prava vlasništva i uknjižbu tog prava u korist tužitelja u zemljišne knjige, slijedom čega su pravilno primijenili materijalno prava iz čl. 363. ZOO i prihvatili tužbeni zahtjev.

 

12.1. Svi revizijski prigovori u suštini se svode na prigovore kojima se osporavaju činjenična utvrđenja i zaključci nižestupanjskih sudova, pa sukladno navedenoj odredbi čl. 385. ZPP isti nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

13. Slijedom navedenog, budući da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. listopada 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.