- 1 -              Revd 3113/2021-2

Broj: Revd 3113/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o. iz Z., OIB ..., kojega zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o. Z., protiv tuženika L. J. iz Z., OIB ..., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2824/2020-5 od 14. siječnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3164/18-15 od 27. veljače 2020., u sjednici održanoj 5. listopada 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2824/2020-5 od 14. siječnja 2021. se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podneskom od 6. svibnja 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2824/2020-5 od 14. siječnja 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

3. Prijedlog je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP. Naznačena pitanja nisu važna za rješenje ovog spora niti osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Presuda je donesena u sporu radi isplate iznosa od 9.490,03 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, na ime dospjelih a neplaćenih računa za isporučenu toplinsku energiju za poslovni prostor na adresi Z., T. Š. u razdoblju od rujna 2016. do rujna 2017.

5.1. Tužbeni zahtjev je prihvaćen na temelju utvrđenja da je tuženik označen kao krajnji kupac, odnosno korisnik usluge tužitelja za poslovni prostor na adresi Z., T. Š., prema šifri krajnjeg kupca ..., u tužiteljevoj evidenciji. Tuženik je i vlasnik predmetnog poslovnog prostora, pa je pasivno legitimiran u ovom postupku, u smislu odredbe čl. 2. st. 2 t. 4 Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14, 129/15 ; u daljnjem tekstu Opći uvjeti), a kojom je propisano da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Tuženik u tijeku prvostupanjskog postupka nije dokazao da je tužitelj obaviješten o promjeni krajnjeg korisnika u predmetnom poslovnom prostoru nakon odjave tuženikovog obrta tijekom 2001. g., sve u smislu citirane odredbe čl. 4. st. 7. Općih uvjeta. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda okolnost što su nakon tuženika druge pravne osobe obavljale registriranu poslovnu djelatnost u navedenom poslovnom prostoru nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju u ovom postupku.

5.2. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su predmetni računi tuženiku obračunati i ispostavljeni u skladu s Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" broj 99/14, 27/15, 124/15) te Cjenikom- centralni toplinski sustav - Z., te utvrđenja da je vršena isporuka toplinske energije, a tuženik nije dokazao da je bilo problema u isporuci energije, niti da bi se poslovni prostor izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava sukladno odredbi čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije, "Narodne novine" broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15 – dalje ZTTE), pa je tužbeni zahtjev prihvaćen. Ova utvrđenja i pravno shvaćanje je prihvatio drugostupanjski sud.

6. Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji drugostupanjska presuda te je naznačio pravna pitanja koja sva polaze od tvrdnje da tužitelj nije dokazao da je tuženik osoba iz čl. 2. st. 2 t. 4 Općih uvjeta za isporuku toplinske energije, odnosno osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe, a te tvrdnje su suprotne činjeničnim utvrđenjima na kojima se temelji pobijana presuda.

7. Nadalje, sve da su pitanja važna za rješenje ovoga spora, ona nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2300/2015-2 od 24. siječnja 2017., donesena između istih stranaka u sporu radi isplate naknade za toplinsku energiju, temelji na utvrđenju da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a u ovoj parnici je tužitelj dokazao tu odlučnu činjenicu. Valja napomenuti da je revizijski sud vezan činjeničnim utvrđenjima u predmetnom sporu, pa presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2300/2015-2 ne daje razlog važnosti naznačenim pitanjima.

8. Stoga nisu ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 5. listopada 2021.