Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 893/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 893/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. m. o., OIB ..., Z., protiv tuženika A. o. d.d. (ranije J. o. d.d.), OIB ..., Z., koga zastupa punomoćnik M. V., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj -7026/2019-2 od 27. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-151/2019-39 od 26. srpnja 2019., u sjednici održanoj 5. listopada 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              U odnosu na pitanja:

 

              "Je li u svakom drugom postupku radi naknade štete, pa makar i iz istog štetnog događaja, potrebno ponovno raspraviti i navesti razloge o odlučnim činjenicama u vezi s odgovornosti za nastanak štetnog događaja ili u svezi podijeljene odgovornosti, ili je pak ispravan stav sudova nižeg stupnja da je o odgovornosti već pravomoćno odlučeno u ranijoj presudi u sporu koji je vođen radi naknade štete iz istog štetnog događaja i čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se presuda temelji na činjenicama koje nisu iznijete kao činjenična osnova tužbe zbog čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati?

 

              Je li za odluku u sporu koji pokreće H. z. m. o. protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete H. z. m. o. ili Zakon o mirovinskom osiguranju?“

 

              dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske poslovni broj -7026/2019-2 od 27. listopada 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj -7026/2019-2 od 27. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-151/2019-39 od 26. srpnja 2019.

 

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u odnosu na pravna pitanja navedena u izreci.

 

2.1. Prvo pravno pitanje navedeno u izreci rješenja obuhvaća prva dva pravna pitanja koja je tuženik naveo u prijedlogu za dopuštenje revizije. Pravilno upućuje predlagatelj da se radi o pitanju o kojem je sud u pobijanoj odluci zauzeo shvaćanje suprotno shvaćanju revizijskog suda. Naime, sud je u pobijanoj odluci ocijenio da je prvostupanjski sud o spornoj odgovornosti tuženika odlučio uvidom u presude Općinskog suda Puli-Pola poslovni broj P-501/2012 od 27. lipnja 2013. i Županijskog suda u Puli-Pola broj -1325/2009 od 7. veljače 2011. i zaključio o omjeru odgovornosti tuženika uzimajući u obzir da se u navedenom postupku vodio spor između stranka iz istog štetnog događaja, ali za ranije razdoblje, da je tuženik bio aktivna stranka i iznosi svoje prigovore i da je u tom postupku utvrđena njegova odgovornost u omjeru od 20%. Treba reći da je u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije tuženik prigovorio (su)odgovornosti tuženika. Međutim sud je (su)odgovornost utvrdio iz prethodnog parničnog postupka. Predlagatelj se pozvao na odluke ovog suda broj Rev-3024/2014-2 od 12. rujna 2018., Rev-1687/15-3 od 28. veljače 2018. i druge, u kojima je izraženo shvaćanje da je u svakom drugom postupku radi naknade štete, pa makar i iz istog štetnog događaja, potrebno ponovo raspraviti i navesti razloge o odlučnim činjenicama u svezi odgovornosti za nastanak štetnog događaja ili u vezi podijeljene odgovornosti, a koje shvaćanje je suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci. Stoga je valjalo prihvatiti prijedlog tuženika za prvo pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, a koje obuhvaća prva dva naznačena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije.

 

2.2. U odnosu na drugo, u izreci ovog rješenja, naznačeno pitanje (dok je isto u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno kao treće pitanje) riječ je o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda. Naime ovaj je sud u nekim od svojih odluka (broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. i Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje o trenutku kada nastaje šteta H. z. m. o. u takvim i sličnim slučajevima, a nije zauzeo izrijekom pravno shvaćanje u vezi Zakona koji se primjenjuje kao materijalno pravo. Stoga su i za drugo u izreci ovog rješenja naznačeno pitanje ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije.

 

2.3. U odnosu na, u prijedlogu za dopuštenje revizije, četvrto naznačeno pitanje koje se odnosi na pitanje zastare tužiteljeve novčane tražbine ovaj sud je ocijenio da navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (primjerice odluka Rev-791/11 od 15. travnja 2015.).

 

3. Stoga je valjalo u odnosu na pravna pitanja navedena u izreci temeljem odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci, a četvrto naznačeno pitanje nije dopušteno te je u odnosu na isto riješeno na temelju odredbe čl. 387. st. 5. i 3. ZPP te čl. 392. st. 1. i 6. ZPP.

 

Zagreb, 5. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu