- 1 -              Revd 3948/2021-2

Broj: Revd 3948/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja te Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku N. V., odvjetniku u Z., protiv tuženice P. b. Z. d.d., Z., OIB ..., zastupane po punomoćnici I. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. M., M., S. & P. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-338/2021-2 od 23. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5076/19-22 od 30. studenoga 2020., u sjednici održanoj 5. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-338/2021-2 od 23. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5076/19-22 od 30. studenoga 2020.

2. Pobijanom presudom je zbog utvrđene ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane za CHF tuženici naloženo da tužitelju na ime preplate kredita zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 12.522,56 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki preplaćeni mjesečni iznos u utuženom razdoblju.

3. Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu postavljena četiri pravna pitanja za koje tuženica smatra da su važna.

5.1. Prema ocjeni ovoga suda prvo pitanje, kojim tuženica u biti traži odgovor na to „Je li ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača sama po sebi ništetna u slučaju da je ništetna ugovorna odredba o načinu promjene takve kamatne stope“, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer u odnosu na postavljeno pitanje pobijane presude, suprotno tvrdnji predlagateljice, ne odstupaju od prakse revizijskog suda, odnosno od shvaćanja zauzetog u presudi i rješenju posl. br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Naime, u toj odluci je rečeno da „polazeći od naravi banaka kao novčarskih institucija čiji krajnji cilj je ostvarivanje zarade, ovaj sud ne dovodi u pitanje njihovo legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njihovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine“, ali je pod točkom 16. obrazloženja citirane presude navedeno „Kako je predmetnom odredbom čl. 4. Ugovora o kreditu ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženice prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je predmetna ugovorna odredba ništetna“.

5.2. Identično pravno stajalište izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u presudi broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., a navedeno je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: U-III-4150/2019, U-III-4388/2019, U-III-4389/2019, U-III-4390/2019, U-III-4396/2019, U-III-4516/2019, U-III-4532/2019 od 3. veljače 2021., u kojim odlukama je odbio i odbacio ustavne tužbe sedam hrvatskih banaka podnesene protiv presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda u kolektivnom sporu koji je pokrenula Udruga P. zbog nepoštenih ugovornih odredbi vezanih uz švicarski franak te isti nije našao povrede.

5.3. Stoga postavljeno pitanje polazi i od selektivno odabranog citata iz navedene odluke ovoga suda, odnosno od pogrešne pretpostavke, a ne zaključnog shvaćanja ovoga suda, a kako shvaćanje iz pobijane odluke ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Rev-1172/2018, Rev-3142/18., Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i dr., to pitanje nije važno, a uz to je riječ i o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

6.1. Ni pitanje koje se odnosi na to je li sud u posebnim parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora o kreditu i povrata stečenog bez osnove koje je pokrenuo potrošač dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku postojanje pretpostavki za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 ili je ovlašten utvrditi ugovornu odredbu nepoštenom isključivo temeljem utvrđenja iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, kao ni pitanje:

              „podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ne podrazumijeva i mora se sagledati, ocijeniti i utvrđivati odvojeno u svakom pojedinom slučaju?“ nije važno za rješenje ovog spora.

6.2. U ovoj parnici radi o istoj kategoriji pravnih odnosa kao što je to bio slučaj u sporu radi kolektivne zaštite interesa potrošača. Riječ je o sudskom razrješenju pravnih odnosa nastalih na temelju ugovora o kreditu s ugovorenom jednostrano promjenjivom kamatnom stopom, bez unaprijed određenih parametara promjene. Sud je u ovoj parnici ocijenio ništetnima određene odredbe ugovora na temelju činjenica utvrđenih u postupku dokazivanja u ovom sporu, a samo u odnosu na dio koji se odnosi na utvrđenje ništetnim dijela ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pozvao se i na pravno shvaćanje iz citiranih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

6.3. Kondemnatorni tužbeni zahtjev nije bio predmetom kolektivnog spora, jer u tom sporu nije bilo riječi o zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi nezakonito ugovorenih kamata. Ujedno se napominje da je glede pravnih učinaka presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite potrošača i vezanosti suda u individualnim parnicama radi utvrđenja ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena ujednačena praksa revizijskog suda.

6.4. Osim toga u odnosu na potonje navedeno pitanje, vezano za primjenu čl. 1115. ZOO-a, nisu ni izneseni razlozi njegove važnosti.

7. Pitanje koje se odnosi na dosudu zatezne kamate za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine na koju se odnosi, odnosno na mogućnost početka tijeka zateznih kamata i prije dospijeća novčane tražbine, a vezano za tvrdnju predlagateljice da u tom dijelu pobijane presude odstupaju od prakse i shvaćanja revizijskog suda i to shvaćanja zauzetog na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020., ističe se da pobijana odluka ni u tom dijelu ne odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda iznesenih u presudama broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Rev-1172/2018, Rev-3142/18., Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i dr., a uz to je i riječ o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 5. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.