Poslovni broj: 7 Pž-4372/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-4372/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.d., OIB …, Z., H. 70, kojeg zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u O. društvu Š. & Š. u Z., protiv tuženika E. osiguranje d.d., OIB …, Z., U. grada V. 282, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & partneri u Z., radi isplate iznosa od 2.542,01 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2005/2014 od 16. srpnja 2021., 5. listopada 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2005/2014 od 16. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.542,01 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinačno naznačenih iznosa do isplate (točka I. izreke) te je tužitelju naloženo da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.937,50 kn (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Navodi da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer je zaključak prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti tužiteljevog osiguranika za štetni događaj u proturječju s nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke I. J. od 29. lipnja 2020. Vještačenjem je utvrđeno da je tuženikov osiguranik kasnio s kočenjem za oko pola sekunde te da bi izbjegao sudar da nije kasnio s kočenjem i da se kretao brzinom manjom od 39 km/h. Osim toga, tužitelj je protiv tuženika vodio postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3963/2011 u kojem je pravomoćnom presudom od 7. prosinca 2018. utvrđeno da je tuženikov osiguranik odgovoran za štetni događaj u omjeru od 20%. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i tuženika obvezati na naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda donesena u sporu male vrijednosti koji se vodi radi isplate iznosa manjeg od 50.000,00 kn (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

6. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer između činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka I. J. ne postoji proturječje, kako to pogrešno tužitelj ističe. Naime, ocjenjujući rezultate provedenog vještačenja u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a prvostupanjski sud je utvrdio činjenice (dinamiku štetnog događaja) u skladu s vještačkim nalazom te u tom dijelu ne postoji proturječje između činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda i sadržaja izvedenih dokaza (isprava u spisu), dok tužitelj svojom ocjenom dokaza (provedenog vještačenja) zapravo pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što nije dopušten žalbeni razlog u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

7. Predmet ovoga spora je tužiteljev (regresni) zahtjev za isplatu iznosa od 2.541,01 kn, koji je odnosi na 20% iznosa koji je tužitelj isplatio Š. T. na temelju presude Općinskog suda u S. poslovni broj P-1075/2011 i 20% iznosa plaćenog na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu.

8. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilnost kojih ovaj sud nije ovlašten ispitivati u sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a), proizlazi:

- da je do prometne nezgode došlo na ravnoj i horizontalnoj dionici kolnika U. A. S. u S. kod kčbr. 39,

- da je prometnu nezgodu prouzročio D. Ž. koji je upravljao osobnim automobilom marke Renault registarskih oznaka Z. …-D. (osiguran od obvezne odgovornosti kod tužitelja) na način da se kretao tim vozilom unatrag pokušavajući ući u dvorište kbr. 39, pri čemu je došlo do sudara s motociklom marke Kawasaki registarskih oznaka SB … kojim je upravljao Z. S. (osiguran od obvezne odgovornosti kod tuženika), koji se u trenutku sudara kretao po svojoj lijevoj prometnoj traci i obilazio sa stražnje strane osobno vozilo osiguranika tužitelja,
- da su se oba sudionika prije nezgode prema mjestu sudara kretali od zapada prema istoku, s time da je osobno vozilo u razini kolnog ulaza prvo sišlo s kolnika u lijevo na sjeverni nogostup s kojeg se dalje vratilo na kolnik polukružno skrećući prema jugoistoku, nakon čega je vožnjom unazad pokušalo ući u kolni prilaz dvorištu koje je položeno okomito na kolnik ulice,

- da je u prometnoj nezgodi stradao Š. T. kao suvozač na motociklu,

- da se motocikl osiguranika tuženika u trenutku sudara kretao brzinom od 35 km/h, a prije nezgode se kretao brzinom od oko 42 km/h, dok je brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja bila 15 km/h,

- da bi vozač motocikla uspio izbjeći prometnu nezgodu forsiranim kočenjem pri prethodnom kretanju svim brzinama manjim od 31 km/h te da je osiguranik tuženika u najranijem trenutku započeo kočenje sudar ne bi bio izbjegnut,
- da je tužitelj isplatio 5. studenog 2012. oštećenom Š. T. iznos od 12.125,35 kn temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u S. poslovni broj P-1075/2011 i 15. rujna 2011. na račun državnog proračuna sudsku pristojbu na tužbu u navedenom predmetu.

9. Pravilno prvostupanjski sud iz činjenica što je utvrdio izvodi zaključak da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran D. Ž., vozač vozila osiguranog kod tužitelja, jer je prilikom uključivanja u promet prethodno propustio propustiti motocikl kojim je upravljao Z. S., a koji čak i da je u najranijem trenutku započeo s radnjom kočenja ne bi mogao izbjeći prometnu nezgodu jer se kretao dopuštenom brzinom od oko 39 km/h (jer je ograničenje brzine bilo 50 km/h), dok bi prometnu nezgodu mogao izbjeći da se kretao brzinom manjom od 31 km/h. Zbog toga tužitelj, koji je nadoknadio oštećenom Š. T. štetu, nema pravo potraživati od tuženika iznos od 20% sukladno odredbi čl. 1109. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, dalje: ZOO), a imajući u vidu da sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je Z. S. suodgovoran za prometnu nezgodu i iz čega bi to proizlazila njegova odgovornost (čl. 221.a ZPP-a), pa niti tužiteljevi žalbeni navodi kojima ukazuje na zahvaćenost prvostupanjske presude pogrešnom primjenom materijalnog prava nisu osnovani.

10. Dodatno se ukazuje da parnični sud u ovom postupku nije vezan činjeničnim utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3963/2011 od 7. prosinca 2018. u kojoj je zaključeno da je tuženikov osiguranik suodgovoran za štetni događaj u omjeru od 20%, niti je vezan izrekom predmetne presude budući da predmet tog spora nije bio zahtjev za utvrđenje tuženikove odgovornosti, već zahtjev za regresnu isplatu. Parnični sud je dužan na temelju činjenica i dokaza koje su predložile u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a ocijeniti koje će činjenice uzeti kao dokazane prema vlastitom uvjerenju (čl. 8. ZPP- a), imajući pritom u vidu činjenične navode tužitelja i prigovore tuženika kojima se osnovanost tih navoda osporava.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154, st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost tog dijela odluke.

12. Neosnovano žalitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka jer je takva odluka sadržana u pobijanoj točki II. izreke presude. Naime, parnični sud odlučuje o osnovanosti zahtjeva one stranke koja je uspjela u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP-a), odnosno u većoj mjeri uspjela u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP-a), pa bi u slučaju da je tužitelj uspio sa svojom žalbom i u konačnici uspio u sporu, žalbeni sud na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a bio ovlašten preinakom odluke o    troškovima dosuditi troškove tužitelju, kao stranci koja je u konačnici uspjela u sporu. No, imajući u vidu da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu, jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 5. listopada 2021.

      Sutkinja

Ružica Omazić, v.r.