- 1 -              Revd 3230/2021-2

Broj: Revd 3230/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz G. M., OIB ..., koju zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u I.-G., protiv tuženika P. Z. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica Ž. L., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i partneri d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-481/2021-3 od 6. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-797/2019-38 od 9. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-481/2021-3 od 6. svibnja 2021. se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik  P. Z. d.d. Z. je podneskom od  31. svibnja 2021. predložilo da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-481/2021-3 od 6. svibnja 2021 radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

4. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su kao prethodno pitanje ocijenili da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9012334042, kojeg su stranke sklopile dana 31. ožujka 2007., a kojom odredbom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koju je ovlaštena odrediti banka bez unaprijed utvrđenih parametara promjenjivosti, te su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe, dok su tuženikov prigovor zastare ocijenili neosnovanim.

5. Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje presude te je naznačio više pravnih pitanja koja prema ocjeni ovoga suda nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

6. Prvo pitanje kojim tuženik pita smatra li se promjenjiva kamatna stopa dovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Riječ je o pravnom pitanju o kojem postoji jedinstvena praksa Vrhovnog suda RH (Revt-249/2014 od 9. travnja 2015, i druge), a odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda.

7. Drugim pitanjem tuženik u bitnome pita može li sud u parnicama radi naknade štete zbog primjene promjenjive kamatne stope, nakon što je u kolektivnom sporu utvrđena nepoštenom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bez ugovorenih parametara promjenjivosti, uspostaviti novu neravnotežu u ugovornom odnosu na štetu banke i naložiti banci vraćanje "preplaćenih" iznosa kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa? Podredno, je li u parnicama radi naknade štete sud dužan utvrditi postojanje svih parametara za naknadu štete, ili je ovlašten arbitrarno naložiti naknadu štete u visini „preplaćenih“ kamata kao da je riječ o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, i na taj način zadirati u poslovanje financijske institucije korekcijom tržišnih uvjeta poslovanja?

7.1. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovog spora jer sud nije mijenjao volju stranaka nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ta odredba već po samo zakonu od početka ne proizvodi pravne učinke prema ugovornim stranama i nije sastavni dio ugovora. Prema jasnoj odredbu čl. 105. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/2012), ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, pri čemu će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

7.2. Stoga se uloga suda u ovom slučaju iscrpila utvrđenjem ništavom jedne ugovorne odredbe uz ocjenu da ugovor može opstati bez ništave odredbe, pa nije riječ o sudskom nadomještanju volje stranaka izmjenom odredaba postojećeg valjanog ugovora, niti je sud zadirao u poslovanje financijske institucije (tuženika) korekcijom tržišnih uvjeta poslovanja.

8. Treće pitanje kojim tuženik u bitnome pita je li pokretanjem kolektivnog spora prekinuta zastara u parnicama u kojima tužitelji potražuju isplatu stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o potrošačkom kreditu nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-2245/17-2, i dr.).

8.2. Nadalje, o tom pitanju je i Građanski odjel Vrhovnog suda RH zauzeo pravno shvaćanje (1/20) na sjednici održanoj 30. siječnja 2020., koje glasi:

              "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

9. Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 5. listopada 2021.