Broj: Revr 502/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz O., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u O., protiv tuženika P. d.d. O., kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. i dr. j.t.d iz N. G., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2604/14-2 od 17. prosinca 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-55/12-75 od 20. ožujka 2014., u sjednici održanoj 12. travnja 2017.

p r e s u d i o   j e

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

              Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik 17. kolovoza 2010. dao tužitelju nedopušten, uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa.

              Sudski je raskinut ugovor o radu 20. ožujka 2014. kao dana donošenja prvostupanjske presude, uz naknadu štete tužitelju u iznosu 30.000,00 kn bruto.

              Naloženo je tuženiku na ime naknade plaće isplatiti tužitelju 114.922,29 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, a kako je to pobliže određeno u izreci, uz naknadu troškova postupka u iznosu 25.625,00 kn.

              Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako što je izloženi zahtjev odbijen.

              Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 15.423,00 kn.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se pobijanu drugostupanjsku presudu preinači.

              U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.

              Revizija nije osnovana.

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka  time što je drugostupanjski sud određene odlučne činjenice utvrdio na temelju izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome što prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke nije uzeo u obzir te dokaze (riječ je o nalazu i mišljenju grafološkog vještaka) o tome da je tužitelj kao vozač i ujedno kondukter autobusa tuženika prepravljao – ispravljao svojim rukopisom autobusne karte koje je prethodno izdavao putnicima, a što se upravo predmetnim izvanrednim otkazom ugovora o radu tužitelju i stavilo na teret.

              Naime, na takvo postupanje drugostupanjski sud ovlašćuje izričita zakonska odredba i to čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, pri čemu nastavno treba zaključiti da je sadržajno drugostupanjski sud primijenio tu odredbu iako se numerički prilikom preinake prvostupanjske presude pozvao na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP.

              Time, međutim, nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP.

              Nadalje, pogrešno podnositelj revizije tvrdi da pitanje prepravljanja grafološki vještak nije mogao s izvjesnošću utvrditi, već samo s određenim stupnjem vjerojatnosti, jer je u posljednjem provedenom nalazu i mišljenju od 16. ožujka 2013. nakon pribave nespornih rukopisa tužitelja, grafološki vještak s potpunom izvjesnošću zaključio da je tužitelj svojim rukopisom prepravljao autobusne karte.

              U odnosu na tvrdnju podnositelja revizije da nije utvrđena materijalna šteta koja se predmetnim otkazom tužitelju također stavlja na teret, treba odgovoriti da nije riječ o sporu radi naknade štete koju je radnik uzrokovao poslodavcu, već se radi o parnici radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik kao poslodavac dao tužitelju, a upravo tužitelj je odustao od provedbe daljnjeg vještačenja kojim bi se mogle utvrditi izbrisane prave prijevozničke rute i time stekla mogućnost uvida u opseg pretrpljene štete.

              Na osnovu svega izloženog, i prema shvaćanju revizijskog suda, tužitelj je prepravljanjem autobusnih karata koje je prethodno izdavao putnicima počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, čime se dani izvanredni otkaz ugovora o radu ukazuje opravdanim.

              Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09) kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev.

              Zbog toga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

              Primjenom odredbe čl. 155. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Zagreb, 12. travnja 2017.