- 1 -              Revt 216/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 216/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o., OIB ..., O., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S., protiv tuženika B. d.o.o., OIB ..., O., kojeg zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7533/2016-2 od 24. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-1394/08 od 21. rujna 2016., u sjednici održanoj 5. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 963.759,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud ukine prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze koji zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

 

-da se ugovorom od 15. siječnja 2004. tuženik obvezao do 1. svibnja 2004. primjereno urediti polivalentni poslovni prostor u središtu S. površine cca 500m2 i staviti ga u funkciju;

 

-da tužitelj nije do 1. svibnja 2004., a ni kasnije ispunio svoju ugovornu obvezu, zbog čega tužitelj u tom prostoru nije sve do listopada 2005. obavljao trgovačku djelatnost, zbog čega je izgubio zaradu u iznosu od 963.759,70 kn.

 

7. Pošavši od utvrđenja da nije bilo povrede ugovornih obveza tuženika, ali i utvrđenja da je istovremeno postojala i dospjela novčana obveza tužitelja prema tuženiku, prvostupanjski sud primjenom pravila o istovremenom ispunjenju zaključuje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

8. Drugostupanjski sud, pošavši od utvrđenja da novčana obveza tužitelja prema tuženiku ne proizlazi iz ugovora od 15. siječnja 2004., ocjenjuje pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda o potrebi primjene pravila o istovremenom ispunjenju (čl. 122. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO)), već zaključuje da je tuženik svoju obvezu bio dužan izvršiti neovisno o ispunjenju novčane obveze tužitelja prema tuženiku.

 

9. Međutim, sadržajno postupajući na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, a ne na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP, na koju odredbu se pozvao u obrazloženju presude, drugostupanjski sud dodatno obrazlaže utvrđenje prvostupanjskog suda o ispunjenju ugovorne obveze tuženika, odnosno nedokazanost tvrdnje tužitelja o neispunjenju obveze.

 

10. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

11. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

12. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj sadržajno temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da su razlozi drugostupanjske presude nedostatni.

 

13. Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjska presuda ima dostane razloge o odlučnim činjenicama pa tako i o ocjeni izvedenih dokaza.

 

14. Pretežnim revizijskim navodima tužitelj osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

15. Nije osnovana tvrdnja revidenta o pogrešnoj primjeni čl. 8. ZPP jer je drugostupanjski sud izvedene dokaze, kako svaki zasebno, tako i sve zajedno, pa tako i sadržaj toč. 5. ugovora od 15. siječnja 2004., ocijenio savjesno i brižljivo.

 

16. Naime, tužitelj u reviziji tvrdnju o neispunjenju ugovorne obveze tuženika temelji na činjenici da je obveza tuženika obuhvaćala i predaju glavnog projekta i ostale dokumentacije potrebne za ishođenje minimalnih tehničkih uvjeta. U odnosu na takvu obvezu tuženika, koji je, prema utvrđenju sudova, izveo potrebne građevinske radove i pozvao tužitelja na primopredaju prostora 3. svibnja 2004., drugostupanjski sud zaključuje da ona ne proizlazi iz sadržaja ugovora, posebno toč. 5. u kojoj se tuženik (samo) obvezao pomoći tužitelju da u što kraćem roku ishodi minimalne tehničke uvjete, pri čemu nije jasno i precizno određeno u čemu bi se ta pomoć sastojala. Konačno zaključuje drugostupanjski sud da tužitelj tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije jasno naveo sadržaj obveze tuženika i koje te obveze tuženik nije ispunio.

 

17. Pravilno drugostupanjski sud zaključujući o postojanju obveze tuženika iz ugovora od 15. siječnja 2004. nije ocijenio odlučnim sadržaj nagodbe od 29. srpnja 2005. jer su tom nagodbom ugovorne strane iznova definirale svoje odnose u pogledu istog poslovnog prostora, a nisu posebno tumačile sadržaj obveze tuženika iz ugovora od 15. siječnja 2004. Dapače, su se sporazumjele da su tom nagodbom riješile sve svoje odnose, pa tako i ovaj sporni, te su se obvezale povući tužbe u parnicama u tijeku, koju obvezu tužitelj nije ispunio.

 

18. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

19. Pretežnim revizijskim navodima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije moguće podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ti navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

20. Pošavši od utvrđenja o nepostojanju odštetne odgovornosti tuženika zbog povrede ugovorne obveze, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 262. st. 2. ZOO kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

 

21. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

22. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. listopada 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.