1              Poslovni broj: II Kž-358/2021-5

Poslovni broj: II Kž-358/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek - Šabijan i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. A. zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kovm-6/2021. od 17. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog D. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog D. A., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 1. i 5., KZ/11., kaznenog djela bludne radnje iz članka 193. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje: KZ/97.), kaznenog djela zadovoljenja pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom iz članka 194. KZ/97. te kaznenog djela upoznavanja djeteta sa pornografijom iz članka 197. KZ/97., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. A. po braniteljici, odvjetnici K. S. T. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da se "pobijano rješenje ukine''.

3. Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je sud neosnovano produljio istražni zatvor, upravo suprotno prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje kako opće tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere za preveniranje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Upravo zbog valjanosti ocjene prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora, žalbeni navod optuženika kojim upire na svoju dosadašnju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Naime, dosadašnja osuđivanost je samo jedna od okolnosti u međusobnoj povezanosti sa svima ostalima na temelju koje se procjenjuje buduće ponašanje optuženika, odnosno postojanje opasnosti od ponavljanja djela.

6.1. Naprotiv, sve ostale okolnosti na strani optuženika ukazuju da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. kod ovog optuženika nužna i na zakonu osnovana. Prema tome težina kaznenog djela koja se optuženiku stavlja na teret, brojnost poduzetih radnji na štetu djeteta-oštećenice i dugotrajnost njihovog poduzimanja te s tim u vezi iskazana upornost u njihovu činjenju, zatim posljedice koje je takvo optuženikovo postupanje ostavilo na oštećeno dijete L. A., nećakinju optuženika, kojoj je uslijed ozbiljnog osjećaja straha, osobne ugroženosti i psihičke nesigurnosti ugrožen njen normalan psihofizčki razvoj, kada se povežu s karakteristikama optuženikove ličnosti utvrđene psihijatrijskim vještačenjem – kronični poremećaj (trajno stanje poremećaja, u strukturi ličnosti i seksualnih sklonosti) sa čestim recidivima kod takvog poremećaja, pri čemu je stopa uspješnosti liječenja niska i prema ocjeni drugostupanjskog suda pretežu nad dosadašnjom neosuđivanošću optuženika.

7. Stoga, su neosnovani žalbeni navodi kojima optuženik osporava opstojnost posebne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, ističući da nema podataka niti indicija da bi se optuženik prema nekome drugome ponašao na ovakav način, kao i da nema postupaka protiv istog zbog drugih ili sličnih, a ni zbog ovakvih kaznenih djela.

8. Žalitelj nije u pravu ni kada se u daljnjim žalbenim navodima bavi ocjenom dokaza, posebice osporavanjem nalaza i mišljenja vještaka psihijatra. Naime, vještak je dao ocjenu optuženikove osobnosti i psihičkog stanja iz kojih okolnosti na strani optuženika je prvostupanjski sud izveo valjani zaključak o daljnjem mogućem budućem ponašanju optuženika. Navedeno, žalitelj osporava navodom: „da se radi o navedenom poremećaju kako to navodi vještak, zasigurno bi takovog ponašanja  bilo i nakon 2014. što kod optuženika nije slučaj“ koji navod međutim drugostupanjski sud nalazi neprihvatljivim jer ukazuje da se žalitelj svojom laičkom ocjenom upušta u polemimziranje s nalazom i mišljenjem koje je sačinjeno po vještaku psihijatru u skladu s pravilima struke.

8.1. Ovdje valja istaći da će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika i o stupnju njegove krivnje, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

9. Slijedom svega navedenog, nije osnovan žalbeni navod da sud ne obrazlaže dostatno zašto se opasnost od ponavljanja djela ne bi mogla otkloniti nekom od mjera opreza iz članak 98. stavak 2. ZKP/08. jer upravo kvaliteta i značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika ukazuju da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom blažim mjerama, pa tako ni od strane optuženika predloženim mjerama opreza (zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom). Naime, drugostupanjski sud pored ocjene neosnovanosti prethodnog navoda ima na umu i činjenicu da okrivljenik stanuje u kući koja je u neposrednoj blizini kuće u kojoj stanuje oštećeno dijete L. A. te stoga, predložene mjere opreza ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

12. Stoga je, imajući na umu sve izložene okolnosti, a posebice činjenicu da je optuženik s protupravnim ponašanjem, koje je trajalo u razdoblju od čak pet godina, prestao tek po podnošenju kaznene prijave i uhićenju, ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela utvrđene na strani okrivljenika

13. Sve prethodno iznesene okolnosti ne ukazuju ni da bi bio od značaja žalbeni navod optuženika da se nalazi u istražnom zatvoru preko 7 mjeseci, a posebice kada se ima u vidu težina djela, kazna koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

14. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. listopada 2021.