Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: II Kž-362/2021-5

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-362/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M., zbog kaznenih djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv-I-63/2021. (K-22/2021.) od 15. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog M. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv-I-63/2021. (K-22/2021.) od 15. rujna 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-54/2021. od 8. veljače 2021. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-7/2021. od 7. travnja 2021., protiv optuženog M. M. zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavak 3. i članka 127. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. M. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi M. M. po branitelju odvjetniku J. C. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i "žalitelja pustiti na slobodu", a podredno "istražni zatvor zamijeniti s više mjera opreza iz čl. 98. Zakona o kaznenom postupku."

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Žalitelj osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. tvrdeći da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela, odnosno da se ista svrha može ostvariti zamjenom mjere istražnog zatvora mjerama opreza.

 

5.1. Međutim, žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da činjenica da je optuženik kazneno osuđivan (prema izvodu iz kaznene evidencije od 2018. pravomoćno je osuđen u tri navrata i to zbog teške tjelesne ozljede, zbog krivotvorenja isprave i zbog teške krađe i krađe) upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Štoviše, osnovano se sumnja da je optuženik kaznena djela za koja se tereti počinio u roku provjeravanja iz prijašnje osude (presuda Općinskog suda u Splitu broj K-822/19. od 27. rujna 2019.) te da je njegovo društveno neprihvatljivo ponašanje postalo opasnije i teže.

 

5.2. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu i da se optuženik tereti za pet kaznenih djela (počinjenih u svega dva dana na štetu djeda, brata i oca, dakle bliskih osoba, članova obitelji), a što sve opravdano ukazuje na njegovu upornost, bezobzirnost i okrutnost te visoki stupanj kriminalne volje. Imajući u vidu zaključke psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je optuženiku dijagnosticiran miješani poremećaj osobnosti, da je ovisnik o kanabinoidima i amfetaminima te da postoji visoki stupanj opasnosti da bi mogao počiniti teže kazneno djelo ili djelo s obilježjima nasilja zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i mjere obveznog liječenja od ovisnosti o drogama, po ocjeni drugostupanjskog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve prethodno iznesene okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

 

6. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost, ali i okolnosti i način počinjenja djela za koja se tereti, samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za optuženika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pa nije u pravu žalitelj da to nisu odlučujuće okolnosti.

 

7. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, pa tako ni sa "više mjera opreza" kako predlaže žalitelj.

 

8. Protivno žalbenim navodima koji upiru na trajanje mjere istražnog zatvora i svrhu ocjena je drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

9. U izreci pobijanog rješenja je propušteno navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. da se u istražni zatvor optuženom M. M. uračunava vrijeme lišenja slobode od 12. studenog 2020. pa nadalje, ali to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

 

10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 5. listopada 2021.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu