Poslovni broj: 6 Us I-653/2021-7

 

 

 

 

 

 

 

        Poslovni broj: 6 Us I-653/2021-7

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja Ž. K. iz V., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, kojeg zastupa D. K., službena osoba tuženika, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 5. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja  Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/19-01/670, URBROJ: 512-2501-21-19 od 3. svibnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 561-01/19-01/670, URBROJ: 512-2501-21-19 od 3. svibnja 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I 561-01/19-01/1552, URBROJ: 512M2-76-21-16 od 19. veljače 2021., koje je doneseno u ponovnom postupku, u izvršenju rješenja tuženika, KLASA: UP/II-561- 01/19-01/670 URBROJ: 512M-02-20-12 od 08. lipnja 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti PS ZNG V. za razdoblje od 2. svibnja 1991. do 29. kolovoza 1991.

3. Tužitelj u tužbi navodi da je bio pripadnik Hrvatske vojske kao dragovoljac Domovinskog rata u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 29. kolovoza 1991. te da posjeduje potvrdu prvog zapovjednika obrane Grada V. T. M. koja dokazuje predmetne navode. Smatra da tuženik (odnosno prvostupanjsko tijelo) u ponovnom postupku nije postupilo sukladno pravnim shvaćanjima i primjedbama iznesenim u presudi ovoga suda poslovni broj: Usl-272/2020-8 od 22. svibnja 2020.  Smatra da je njegova pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske trebala biti upisana u službene evidencije tuženika, što greškom tuženika nije učinjeno, te da upravo izostanak službene evidencije o tužiteljevoj pripadnosti u oružanim snagama Republike Hrvatske dovodi tužitelja u situaciju da od tuženika zatraži i očekuje provođenje adekvatnog dokaznog postupka u kojem će na nedvojben način utvrditi točnost tvrdnji na kojima se temelji osnovanost zahtjeva tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Smatra da javnopravna tijela u provedenom postupku ponovno nisu ocijenila iskaz svjedoka kao ni sadržaj navedene izjave T. M. od 24. kolovoza 2018. Stoga smatra da je u upravnom postupku nepravilno izveden zaključak iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo i  tijekom  upravnog  postupka  povrijedio odredbe članka 5., 8. i članka 9. Zakona o općem upravnom postupku, te predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u  rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da se aktivnosti tužitelja u predmetnom razdoblju ne mogu smatrati aktivnostima koje su definirane u članku 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji kao sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, koji podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s otporom ( odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

5. Tužitelj je 24. rujna 2021. dostavio očitovanje na odgovor na tužbu tuženika u kojemu je, u bitnome, ponovio tužbene navode, te je naveo da je 2. svibnja 1991. pristupio Zboru narodne garde (ZNG), a dužnost mu je bila regrutacije ljudstva u ZNG i MUP  i izrada eksplozivnih naprava. Navodi da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i pružao oružani otpor agresoru odnosno djelovao izravno u vezi s tim otporom, te je bio na stražama i sudjelovao u borbama, pri čemu je dužio naoružanje i to automatsku pušku MP 40.  Navodi da je sudjelovao u borbama na S. gdje je ranjen sa dva šrapnela, a sudjelovao je i na punktovima u B. n., L. i na osiguranju luke V., kao i rimokatoličke crkve sv. F. i J. u V. Ističe da je postrojbu napustio zbog ranjavanja pa je od  zapovjednika D. M. dobio dozvolu za izlazak iz grada. Također ističe da je bio tajnik Općinskog odbora HDZ Općine V., međutim, u isto vrijeme bio je i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske. Poziva se na sadržaj iskaza svjedoka D. M., Z. K. i T. K., kao i na sadržaj  izjave T. M., a osporava iskaz svjedoka D. K.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis, spis ovoga suda poslovni broj UsI-272/2020 i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 28. rujna 2021. održao raspravu u nazočnosti tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 33. i  članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja od 20. rujna 2018. za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti PS ZNG V. u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 29. kolovoza 1991. Tužitelj je uz zahtjev dostavio pismenu izjavu T. M., rješenja Hrvatske demokratske zajednice, Općinskog odbora V., presliku odluke o odlikovanju redom hrvatskog pletera, te je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka D. M., D. M., D. K. i Z. K.

9. Iz uvida u službene evidencije Područnog odsjeka za poslove obrane V., kao pravnog sljednika PS ZNG V. proizlazi da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika navedene postrojbe, kao niti na popisu pripadnika bilo koje sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske u traženom razdoblju. Osim toga, tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove niti za jedno razdoblje Domovinskog rata.

10. Iz priložene pisane izjave T. M., zapovjednika obrane grada V. u razdoblju do sredine kolovoza 1991. godiine, od 24. kolovoza 2018. proizlazi da isti potvrđuje da je tužitelj sudjelovao u obrani grada V. u razdoblju od 1. svibnja 1991. do 29. kolovoza 1991., te da je tužitelj zaduživao borbena sredstva neophodna za ratne djelatnosti i vršio regrutaciju osoba u Zbor narodne garde i Specijalnu policiju MUP-a Republike Hrvatske.

11. Na zapisniku Područnog odsjeka za poslove obrane V. od 8. svibnja 2019. tužitelj je iskazao da je Zboru narodne garde pristupio 2. svibnja 1991., a njegova dužnost je bila vršenje regrutacije ljudstva i izrada eksplozivnih naprava, te je sudjelovao na stražama i u borbama na L., B. n., S. i oko vojarne JNA te na osiguranju Luke V., a imao je zaduženo i naoružanje. Također je istaknuo da je postrojbu napustio radi ranjavanja i ozljede lijevog koljena pa je stoga tražio potvrdu za izlazak iz grada, što mu je omogućio D. M., a od tada je oslobođen daljnje vojne obveze. Tužitelj je naknadno u izjavi na zapisnik Područnog odsjeka za poslove obrane V., od 09. svibnja 2019. godine, naveo da ispravlja svoje navode koje se odnose na ranjavanje i ozljeđivanje budući da nije ranjen šrapnelom kako je to naveo u svojoj izjavi na zapisnik od 08. svibnja 2019. godine već je samo iščašio ligamente koljena, a od liječnika je dobio uputu da se netko mora skrbiti za njega. Tako ozlijeđen nastavio je izvršavati svoje zadaće, dok mu D. (D.) M. nije napisao potvrdu za odlazak iz grada radi liječenja.

12. Svjedok D. M. na zapisniku Područnog odsjeka za poslove obrane V. od 8. svibnja 2019., u bitnome, je iskazao da je Zboru narodne garde pristupio 2. svibnja 1991., bio je zapovjednik nakon odlaska T. M., a tužitelj je Zboru narodne garde pristupio prije njega prilikom ustrojavanja te je imao zadaću mobiliziranja i obučavanja ljudi, držanja straže na Dunavu i rješavanja dijela logistike, a imao je zaduženu automatsku pušku i pištolj te je ranjen od ručne bombe koju su mu bacili u dvorište pa je stoga zatražio izdavanje propusnice.

13. Nadalje, svjedok D. K. je na zapisniku Područnog odsjeka za poslove obrane V. od 8. svibnja 2019. izjavio da je bio pripadnik MUP-a, Specijalne policije O. Osijek gdje je došao nakon obuke na tečaju Prvog hrvatskog redarstvenika, a tužitelj je, uz B. Z., bio osoba koja ga je poslala na tečaj. Međutim, u daljnjem iskazu naveo je da mu nisu poznate okolnosti sudjelovanja tužitelja u obrani V.

14. Spisu je priložena službena bilješka KLASA: 561-01/18-01/522, URBROJ: 512M2-82-19-10 od 8. svibnja 2019. prema kojoj je svjedok D. M. telefonskim putem obavijestio službenu osobu da je bolestan i nije u mogućnosti pristupiti radi davanja izjave. Navedeni svjedok je službenoj osobi putem telefona također naveo da je tužitelj kratko vrijeme bio u V. a potom pobjegao iz V. i nestao, te smatra da isti ne treba dobiti traženi status hrvatskog branitelja.

15. U dopisu Područnog odsjeka za poslove obrane V. KLASA: 561-01/18-01/522, URBROJ: 512M2-82—19-17 od 10. rujna 2019. navodi se da svjedoku Z. K. nije bilo moguće izvršiti urednu dostavu poziva za svjedočenje.

16. Iz priložene dozvole za kretanje izvan mjesta stalnog boravka u inozemstvu, izdane od Gradskog Sekretarijata za narodnu obranu Grada Z., od 2. prosinca 1991., proizlazi da je tužitelju izdana dozvola za kretanje izvan mjesta stalnog boravka (tada Z.) u inozemstvu radi potreba liječenja, na osobni zahtjev, te je navedeno da je u vojnoj knjižici tužitelj oglašen nesposobnim za vojnu službu.

17. Na temelju provedenog upravnog postupka prvostupanjsko je tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I-561-01/19- 01/1552 URBROJ: 512M2-76-19-2 od 04. studenog 2019.  kojim je odbijen zahtjev tužitelja jer tužitelj u traženom vremenskom razdoblju nije bio pripadnik bilo koje sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno nisu ispunjeni uvjeti iz članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17. i 98/19. – dalje: Zakon) za priznavanje tužitelju traženog statusa, a žalba tužitelja odbijena je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-561-01/19-01/670 URBROJ: 512M-0201-20-2 od 22. siječnja 2020. Upravni sud u Osijeku je presudom, poslovni broj: Usl-272/2020-8 od 22. svibnja 2020. poništio navedeno rješenje tuženika od 22. siječnja 2020. i predmet vratio na ponovni postupak, a tuženik je (prethodno navedenim) rješenjem, KLASA: UP/II-561- 01/19-01/670 URBROJ: 512M-02-20-12 od 08. lipnja 2020. poništio navedeno prvostupanjsko rješenje od 4. studenog 2019. Iz obrazloženja presude ovoga suda poslovni broj Usl-272/2020-8 od 22. svibnja 2020., u bitnome, proizlazi da je u upravnom postupku, upravo zbog izostanka postojanja službene dokumentacije o tužiteljevoj pripadnosti Oružanim snagama Republike Hrvatske potrebno provođenje adekvatnog dokaznog postupka u kojem će se na nedvojben način utvrditi točnost tvrdnji na kojima se temelji osnovanost zahtjeva za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

              18. U ponovnom postupku prvostupanjsko je tijelo putem Područnog odsjeka za poslove obrane V. saslušalo na zapisnik od 31. srpnja 2020. svjedoka Z. K. iz V., zapovjednika obrane nakon odlaska T. M., koji je naveo da je pristupio PS ZNG 2. svibnja 1991., a u odnosu na sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu svjedok je naveo da je tužitelj stalno bio u HDZ-u, kao tajnik T. M., te je prikupljao kandidate za policajce i za gardu. Tužitelj je imao zadaću mobiliziranja ljudstva te je dobio stari njemački automat a imao je osobni pištolj.  Svjedok Z. K. također je naveo da je tužitelj sa M. išao u par navrata na S. do vojarne, u ophodnje i „vozili su se uokolo gdje su se okupljali Srbi“. Svjedok je naveo i da se u to vrijeme tek počela formirati linija obrane grada, te su tada trajale tek provokacije. Svjedok je naveo i da mu nije poznato da je tužitelj sudjelovao u borbama, a poznato mu je da je tužitelj napustio V. sredinom kolovoza.

19. Prvostupanjsko je tijelo putem Područnog odsjeka za poslove obrane V. saslušalo na zapisnik od 16. rujna 2020. i svjedoka T. K., koji je naveo da je pristupio PS ZNG 1. svibnja 1991., te je 31. kolovoza 1991. prešao u 204. vukovarsku brigadu. U odnosu na sudjelovanje tužitelja Domovinskom ratu svjedok je naveo da je tužitelj bio organizator koji je primao zapovijedi od T. M. kao sekretara Sekretarijata za narodnu obranu, a svjedoku nije poznato je li tužitelj bio u nekoj sastavnici oružanih snaga. Svjedok  je naveo da je tužitelj radio na organizaciji obrane i sudjelovao je u obrani pri čemu nije išao na klasične straže u vojnom smislu nego je bio u organizaciji od podjele oružja nadalje. Svjedoku je poznato da je tužitelj imao oružje ali mu nije poznato čije. U odnosu na navod o pružanju otpora agresoru svjedok navodi da do vremena kada je tužitelj napustio Vukovar, odnosno u kolovozu 1991. godine (ili već početkom mjeseca kolovoza 1991.), nije bilo nekih većih borbi, te navodi sudjelovanje kod čišćenja L. i B. ulice.

20. Radi omogućavanja izjašnjavanja tužitelj je ponovno dao izjavu na zapisnik područnog Odsjeka za poslove obrane V., 19. veljače 2021., iz koje proizlazi da je suglasan sa izjavom svjedoka Z. K., osim u djelu u kojemu se navodi da je V. napustio sredinom kolovoza, te je ponovio navod da je V. napustio 2 tjedna nakon T. M., zbog povrede lijeve noge.

21. Zbog posebnosti situacije na širem vukovarskom ratištu, provođene su višegodišnje aktivnosti radi sravnjivanja popisa hrvatskih branitelja angažiranih na tom području. Navedene aktivnosti rezultirale su Odlukom pomoćnika ministra obrane KLASA: 119-01/98-01/15, URBROJ: 512-11-01-98-2 od 14. prosinca 1998. o utvrđivanju konačnog popisa osoba sa statusom hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika PS ZNG V. i 204. vukovarske brigade, koji je u konačnici izrađen 31. prosinca 1998. usuglašavanjem sa svim zapovjednicima svih ustrojstvenih sastavnica PS ZNG V. i 204. Vukovarske brigade HV. Tužitelj nije evidentiran na navedenom konačnom popisu.

22. Dokazna snaga je sposobnost dokaza da posluži izvođenju zaključka o istinitosti tvrdnji koje su predmet dokazivanja.

23. Pravilan je zaključak prvostupanjskog tijela da su podaci službene evidencije Područnog odsjeka za poslove obrane V. o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i pripadnosti postrojbama OS Republike Hrvatske temelj za izdavanje javnih isprava o navedenom, koji kao takvi imaju snagu pravne pretpostavke (praesumptio iuris), pa se imaju smatrati istinitim. Navedeni popis uvršten je u službene evidencije te je dopušteno dokazivati da sadržaj popisa nije potpun, pri čemu je subjektivni teret dokazivanja na osobi koja tvrdi da je popis nepotpun.

24. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

25. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

26. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na podnositelja zahtjeva najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

27. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

28. Na temelju ukupno provedenih dokaza u ovom upravnom sporu sud zaključuje da je iskaz saslušanih svjedoka sadržajno istovjetan u smislu dokazivanja da je tužitelj bio nazočan u Vukovaru u razdoblju do sredine/kraja kolovoza 1991. godine kao i u smislu činjenice da je isti obavljao zadaće evidentiranja ljudstva za popunu policijskih snaga i garde te logističke zadaće kao tajnik HDZ-a. Iz sadržaja iskaza svjedoka i tužitelja ne proizlazi da je tužitelj (osim u nekoliko navrata kada je odlazio u ophodnje i stražarenja, ali ne u vojnom smislu), sudjelovao u oružanom otporu agresoru niti je djelovao u izravnoj svezi s tim otporom u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona. Pri tome valja naglasiti i vremenski okvir sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (na području Grada V.) kada se formiraju linije obrane grada, s obzirom na stvarni početak otvorenih sukoba.

29. Suprotno ne proizlazi niti iz pisane izjave T. M. iz koje je razvidno da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio nazočan u V. te da je radio na poslovima zaduživanja borbenih i drugih sredstava te vršio regrutaciju osoba u ZNG i Specijalnu policiju MUP-a. Iz navedene pismene izjave nadalje je razvidno da se tužitelj od siječnja 1990. godine uključio u rad stranke (HDZ) gdje je obnašao razne visoke funkcije; dana 01. lipnja 1990. godine osnovao je Civilnu zaštitu te aktivno učestvovao u konsultacijama i pripremama za obranu grada Vukovara. Valja naglasiti da navedeni svjedok (što potvrđuje i tužitelj) nije u mogućnosti svjedočiti je li tužitelj bio u V. (niti što je obavljao) u razdoblju nakon što je napustio V., otprilike dva tjedna prije tužitelja, prema navođenju tužitelja i svjedoka.

30. Navode tužitelja da je sudjelovao u borbama na L., B. N., S. i oko vojarne JNA (u V.), sud nije ocijenio vjerodostojnim, s obzirom na sadržaj iskaza svjedoka.

31. Dakle, nesporno je da je tužitelj svojim aktivnostima u funkciji tajnika Općinskog odbora Hrvatske demokratske zajednice Općine V., kao i svojim osobnim angažmanom, dobrovoljno pomagao sudionicima obrane suvereniteta Republike Hrvatske koji su pružali oružani otpor agresoru ili djelovali u izravnoj vezi s tim otporom, pri čemu tužitelj, kao ni brojni drugi sudionici Domovinskog rata iz civilnog sektora, nije bio pripadnik bilo koje sastavnice OS Republike Hrvatske, odnosno, PS ZNG V. u smislu članka 3. stavka 1. Zakona niti je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u razdoblju i na način uvjetovan odredbom članka 3. stavka 2. Zakona kao pripadnik borbenog sektora.

              32. Stoga je pravilan zaključak tuženika da se aktivnosti tužitelja ne mogu okarakterizirati sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, kako to kumulativno propisuje Zakon u odredbi članka 3. stavak 1. i stavak 2. Zakona.

33. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužitelja i navedenih svjedoka ovaj sud smatra da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti oružanim snagama Republike Hrvatske i iz razloga što se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona.

34. Slijedom navedenoga, iz uvida u priloženu dokumentaciju, odnosno službenu evidenciju tuženika, kao i provedenih dokaza saslušanja tužitelja u svojstvu stranke i saslušanja svjedoka, te čitanjem priloženih izjava prethodno navedenih svjedoka, ne proizlazi da tužitelj ispunjava uvjet iz članka 3. stavak 1. Zakona u svezi odredbe članka 3. stavak 2. Zakona, te isti nije u predmetnom razdoblju pružao oružani otpor agresoru i djelovao izravno u vezi s tim otporom, odnosno ne ispunjava zakonske pretpostavke za priznanje statusa hrvatskog branitelja u navedenom razdoblju. 

35. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09  - dalje: ZUP) u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

36. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 5. listopada 2021.

 

                                                                                                                            Sutkinja

           Blanka Sajter v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.