Republika Hrvatska Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 4 K-270/2019-46

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, po sutkinji Dijani Jagar-Grloci, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Zetović, rješavajući u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika M. C. iz M. L., V. G. 36, zastupanog po branitelju odvjetniku J. P. iz B. i 2. optuženog T. B. iz G. 317, B., 311. st. 2. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., a povodom optužnog prijedloga ODO u Križevcima, br. K-DO-210/09. od 29.10.2009.g., koje zastupanje je preuzelo ODO u Koprivnici, pod br. K-DO-371/11., na raspravi održanoj dana 5. listopada 2021. u prisutnosti za ODO zamjenice Sunčice Dolenec-Kovačić i 2. optuženog T. B., u odsutnosti uredno pozvanog 1. okrivljenog M. C. i branitelja 1. optuženog odvjetnika J. P. iz B.,

p r e s u d i o j e

1.optuženi M. C. OIB: …

sin L. C. i L. C. r. K., rođen … g. u P., R.
S., stanuje M. L., M. V. 24, otac djeteta starog 15 godina, koje živi s njim i u dobi od 9 godina, zaposlen u obrtu A. t. B., kao taksist, s plaćom od 3.000,00 kuna, pismen sa završenom osnovnom školom, bez nekretnina i pokretnina, državljanin R. H., prema izvodu iz kaznene evidencije osuđivan presudama suda u A. A., br. presude 101 JS 910/04 42 CD 510/04. od 03.12.2004.g., zbog kaznenog djela iz čl. 316. st 1. i 2. StGB i dr., na novčanu kaznu, presuda pravomoćna 31.12.2004.g., presudom Općinskog suda u Bjelovaru br. K-228/03. od 25.02.2004.g., zbog kaznenog djela iz čl. 98. KZ/97., na kaznu zatvora u trajanju od 2 mjeseca, uvjetno na 1. godinu, presuda pravomoćna 20.05.2004.g., presudom Općinskog suda u Malom Lošinju br. K-41/03. od 14.12.2004.g., zbog kaznenog djela iz čl. 98. i 99. KZ/97., na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uvjetno na 2 godine, presuda pravomoćna 12.04.2007.g., presudom Općinskog suda u Čazmi br. K- 33/005. od 23.11.2005.g. zbog kaznenog djela iz čl. 216. st. 1. KZ/97., na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, uvjetno na 2 godine, presuda pravomoćna

2

Poslovni broj: 4 K-270/2019-46

19.01.2006.g., presudom Općinskog suda u Bjelovaru br. K-194/05. od 25.01.2006.g., zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 2. KZ/97., na kaznu zatvora u trajanju od 2 mjeseca, uvjetno na 2 godine, presuda pravomoćna 06.04.2006.g., presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. K-15/05. od 01.02.2006.g., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u svezi čl. 33. st. 1. KZ/97., na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, presuda pravomoćna 04.07.2007.

2. optuženi T. B. OIB: …

sin V. i B. B. r. J., rođen … g. u B., sa prebivalištem u P., 29. …., državljanin RH, sa završenom osnovnom školom, vozač, nezaposlen, rastavljen, otac jednog djeteta u dobi od 17.g., vlasnik obiteljske kuće, osuđivan presudom Općinskog suda u Križevcima br. K-85/03-2 od 30.06.2003.g. zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca uvjetno na 1 godinu, presuda pravomoćna 22.07.2003.g., presudom Općinskog suda u Križevcima br. K-191/03-7 od 28.11.2003.g., zbog kaznenog djela iz čl. 216. st. 1. KZ-a na novčanu kaznu, presuda pravomoćna 28.11.2003.g., presudom Općinskog suda u Križevcima br. K-29/06-30 od 24.04.2006.g., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. t. 1. u vezi čl. 216. st. 1. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci uvjetno na 3 godine, presuda pravomoćna 19.09.2006.g.

k r i v i s u

I.

1.optuženi M. C.

1)što je točno neutvrđenog dana početkom mjeseca siječnja 2007. u S. I. Ž., u dogovoru sa Đ. Č., a u namjeri da Đ. Č. dokaže da ispunjava uvjete za radno mjesto vozača na kojem je zaposlen u trgovačkom društvu P. d.o.o., najprije Đ. Č. zatražio od 1. optuženika M. C. da mu za iznos od 13.000,00 kn pribavi svjedodžbu o završnom ispitu Š. za cestovni promet iz koje bi proizlazilo da je stekao srednju stručnu spremu vozača motornih vozila, iako je 1. optuženi bio svjestan da Đ. Č. nije nikada polazio tu školu niti polagao završni ispit pa stoga niti stekao srednju stručnu spremu, na što je 1. optuženik M. C. pristao i od točno neutvrđene osobe pribavio neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu Š. za cestovni promet klasa: 602-03/06-04/312 urbroj: 532-238- 06-688, matični broj: č-688/04 u kojoj je navedeno da je Đ. Č. stekao srednju stručnu spremu za vozača motornih vozila te ju predao Đ. Č., koji je takvu neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu predočio dana 29. siječnja 2007. u U. državne uprave K.-k. ž., I. K. prilikom upisa podataka o završenom obrazovanju u radnu knjižicu i zatim tu radnu knjižicu predao u trgovačkom društvu P. d.o.o.,

dakle, 1.optuženik lažnu javnu ispravu nabavio radi uporabe,

1.optuženik M. C.

3

Poslovni broj: 4 K-270/2019-46

2)što je točno neutvrđenog dana u mjesecu siječnju 2006. u K., u dogovoru i u namjeri da ju D. F. koristi prilikom zapošljavanja, najprije D. F. zatražio od 1. optuženika M. C. da mu za iznos od 13.000,00 kuna pribavi svjedodžbu o završnom ispitu Š. za cestovni promet iz koje bi proizlazilo da je stekao srednju stručnu spremu vozača motornih vozila, iako je bio svjestan da D. F. nije nikada polazio tu školu niti polagao završni ispit pa stoga niti stekao srednju stručnu spremu, na što je 1. optuženik M. C. pristao i od točno neutvrđene osobe pribavio neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu Š. za cestovni promet klasa: 602-03/05-02/249, urbroj: 238-248-05-802, matični broj: 802-2002/03 u kojoj je navedeno da je D. F. stekao srednju stručnu spremu u programu – zanimanju obrazovanje odraslih – vozač motornih vozila te ju predao D. F. koji je takvu neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu predočio dana 18. siječnja 2006. u U. državne uprave K.-k. ž., I. K. prilikom upisa podataka o završenom obrazovanju u radnu knjižicu i zatim tu radnu knjižicu predao trgovačkom društvu N. p. d.o.o.,

dakle, 1. optuženik lažnu javnu ispravu nabavio radi uporabe

1.optuženik M. C.

3)što je točno neutvrđenog dana u mjesecu listopadu 2005. u S. I. Ž., u dogovoru, a u namjeri da ju D. Z. koristi prilikom zapošljavanja, najprije D. Z. zatražio od 1. optuženika M. C. da mu za iznos od 2.000,00 eura pribavi neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu Š. za cestovni promet iz koje bi proizlazilo da je stekao srednju stručnu spremu vozača motornih vozila, iako je bio svjestan da D. Z. nije nikada polazio tu školu niti polagao završni ispit pa stoga niti stekao srednju stručnu spremu, na što je 1. optuženik M. C. pristao i od točno neutvrđene osobe pribavio neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu Š. za cestovni promet klasa: 602-03/05-02/120, urbroj: 532-238-05-630, matični broj: 630-004/02 u kojoj je navedeno da je D. Z. stekao srednju stručnu spremu vozača motornih vozila, te ju predao D. Z. koji je takvu neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu predočio dana 20. listopada 2005. u U. državne uprave K.-k. ž., I. K. prilikom upisa podataka o završenom obrazovanju u radnu knjižicu i zatim tu radnu knjižicu predao u trgovačkom društvu K. d.d.,

dakle, 1. optuženik lažnu javnu ispravu nabavio radi uporabe

1.optuženik M. C. i 2. optuženik T. B. zajedno;

4) što su točno neutvrđenog dana u mjesecu listopadu 2005. u B., zajednički i dogovorno, a u namjeri da ju 2. optuženik T. B. koristi prilikom zapošljavanja, najprije 2. optuženik T. B. zatražio od 1. optuženika M. C. da mu za iznos od 13.000,00 kuna pribavi neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu Š. za cestovni promet u kojoj je navedeno da je stekao srednju stručnu spremu za zanimanje vozač motornog vozila, iako su bili svjesni da 2. optuženik T. B. nikada nije pohađao tu školu niti polagao završni ispit pa da nema završenu srednju stručnu spremu, na što je 1. optuženik M. C. pristao i od točno neutvrđene osobe pribavio neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu Š. za cestovni promet klasa: 602-03/05-02/106, urbroj: 532-238-05-612, matični broj: 612-004/02 u kojoj je

4

Poslovni broj: 4 K-270/2019-46

navedeno da je 2. optuženik T. B. stekao srednju stručnu spremu vozača motornih vozila, te ju predao 2. optuženiku T. B. koji je takvu neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu predočio dana 21. listopada 2005. u U. državne uprave K.k. ž., I. K. prilikom upisa podataka o završenom obrazovanju u radnu knjižicu i zatim tu radnu knjižicu predao u trgovačkom društvu V. t. d.o.o.,

dakle, 1. optuženik nabavio radi uporabe lažnu javnu ispravu, a 2. optuženik lažnu javnu ispravu nabavio radi uporabe i uporabio je kao pravu,

II. čime su počinili i to 1. optuženi M. C. djelima pod točkom 1), 2), 3) I 4) četiri kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave, opisano u čl. 311. st. 2. i 1. KZ/97., a kažnjivo po čl. 311. st. 2. KZ/97., a 2. optuženi T. B. djelom pod točkom 4) kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave, opisano u čl. 311. st. 2. i 1. KZ/97., a kažnjivo po čl. 311. st. 2. KZ/97.,

III. pa se 1. optuženom M. C. utvrđuju kazne kako slijedi:

-za kazneno djelo pod točkom 1) kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
-za kazneno djelo pod točkom 2) kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
-za kazneno djelo pod točkom 3) kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
-za kazneno djelo pod točkom 4) kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

pa se temeljem istih zakonskih propisa i čl. 60. st. 2. točka c. KZ/97.

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci

IV. 2.optuženi T. B. se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

V. Temeljem odredbe čl. 67. KZ/97., prema optuženicima se primjenjuje

u v j e t n a o s u d a

tako da se 1. optuženom M. C. jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ukoliko 1. optuženi kroz vrijeme od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci izrečena 2. optuženom T. B. neće se izvršiti ukoliko 2. optuženi kroz vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI. Temeljem odredbe čl. 80. KZ/97. 2. optuženom T. B., izriče se sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to svjedodžbe o završnom ispitu oduzete po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta br. 0229248 od dana 21.09.2009.g., po djelatnicima Policijske postaje Križevci.

5

Poslovni broj: 4 K-270/2019-46

VII. Temeljem čl. 560. st.1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne
novine“ br. 52/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,
145/13, 152/14. , 70/17., 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08)

a)utvrđuje se da novčani iznos od 9.000,00 kn (devettisućakuna) predstavlja imovinsku korist koju je 1. optuženi M. C. ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ/97,

b) utvrđuje se da je novčani iznos od 9.000,00 kn (devettisućakuna) imovina Republike Hrvatske,

c) nalaže se 1. optuženom M. C. da Republici Hrvatskoj plati novčani iznos od 9.000,00 kn (devettisućakuna) u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

VIII. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točka 1-6 ZKP/08.,

1. optuženi M. C. dužan je platiti ovome sudu troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 4.000,00 kn (četiritisućekuna), 2. optuženi T. B. dužan je platiti ovome sudu troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisućekuna) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. ODO Križevci podnijelo je dana 02.11.2011.g., pod br. K-DO-210/09. optužni prijedlog od dana 29.10.2009.g., Općinskom sudu u Križevcima, protiv M. C., Đ. Č., D. F., D. Z. i T. B. s kojim im stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. i 1. KZ/97., kako je to činjenično pobliže opisano u izreci ove presude.

Navedeni spis je dostavljen Općinskom sudu u Koprivnici, kao drugom stvarno
nadležnom sudu za postupanje, a temeljem rješenja Vrhovnog suda RH od

23.01.2012.g. br. Su-IV-88/12-2, a ODO Koprivnica je preuzelo zastupanje optužbe
pod br. K-DO-371/11.

2. Dana 27.3.2017. donesena je presuda u ovom predmetu pod brojem K- 175/12-56 kojom su 1. optuženi M. C., 2. optuženi Đ. Č., 3. optuženi D. F.. 4. optuženi D. Z. i 5. optuženi T. B. proglašeni krivim da bi počinili kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave iz čl. 311.st.2. i 1. KZ/97 te je 1. optuženi osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a 2. optuženi Đ. Č., 3. opt. D. F., 4. opt. D. Z. i 5. opt. T. B. osuđeni su svaki na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci. Prema optuženicima je primijenjena uvjetna osuda temeljem čl. 67. KZ/97 tako da se 1. optuženom M. C. jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci neće izvršiti ukoliko 1. optuženi kroz vrijeme od 4 godine ne počini novo kazneno djelo, a kazne zatvora u trajanju od 8 jeseci izrečene 2. optuženom Đ. Č., 3. optuženom D. F. i 4. optuženom D. Z., neće se izvršiti ukoliko 2., 3. i 4. optuženi kroz vrijeme od 1 godine ne počine novo kazneno djelo, a izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci 5. optuženom T. B. neće se izvršiti ukoliko 5. optuženi kroz vrijeme od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

6

Poslovni broj: 4 K-270/2019-46

Ista presuda postala je pravomoćna u odnosu na 2. optuženog Đ. Č., 3. optuženog D. F. i 4. optuženog D. Z., a ukinuta je u odnosu na 1. optuženog M. C. i 5. optuženog T. B. rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kž-251/2017-4 od 14. rujna 2017.

3. U skladu sa uputama Županijskog suda u Osijeku u navedenom rješenju sud
je proveo postupak u odnosu na 1. optuženog M. C. i sada 2. optuženog T. B., te je donijeta presuda broj K-240/2017-36 od 13. ožujka 2019., koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Kž-492/2019-7 od 21.11.2019., te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

4. Nakon što su optuženici pozvani da se očituju o navodima optužbe, 1. optuženi M. C. i 2. optuženi T. B. izjavili su da se ne smatraju krivima da bi počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je suglasnim prijedlogom stranaka pročitao iskaz svjedoka E. B. (217) i Đ. Č. (302), a saslušan je i svjedok D. Z. (441-442). Pročitana je svjedodžba o završnom ispitu (11-12), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (13), zapisnik (14), izvršen je uvid u presliku radne knjižice (15-18), pročitana je svjedodžba (26-27), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (28), zapisnik (29), izvršen je uvid u presliku radne knjižice (30), pročitana je svjedodžba (35-36), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (37), zapisnik (38), izvršen je uvid u presliku radne knjižice (39-41), pročitana je svjedodžba (42-43), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (44), zapisnik (45), izvršen je uvid u presliku radne knjižice (46-50), pročitan je dopis Š. za cestovni promet (64-65), potvrda o visini dohotka (67), izvršen je uvid u presliku izvoda rođenih (151), izvršen je uvid u preslike rodnih listova (249-252), pročitana je presuda K-175/12-56 od 27.3.2017. (256-268).

5.1. Sud je odbio prijedlog ODO za saslušanjem svjedoka D. F. obzirom da su radi utvrđivanja činjenica, a i prema uputi Županijskog suda u Osijeku saslušani svjedoci Đ. Č. i D. Z., a postoji i pravomoćna presuda u ovom predmetu broj K-172/2012-56 od 27.3.2017. koju je sud pročitao na raspravi, a postoje i ostali dokazi da bi činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

6. Prvooptuženi M. C. naveo je u svom iskazu u obrani da će se u ovom postupku braniti šutnjom (333).

7. U svom iskazu danom u obrani (330-331), nakon što je 2. optuženi T. B. upućen da se može očitovati o svim okolnostima koje ga terete, te iznijeti sve činjenice koje mu idu u korist, naveo je da su on i M. C. našli u kafiću, pred restoranom kod B. u V., jer je on od njega saznao kada ga je zvao telefonom da za 13.000,00 kuna može riješiti svjedodžbu S. škole za cestovni promet. Tada je on njemu i dao svjedodžbu, a on sam se s njim dogovorio da mu taj iznos plati na rate, da li 3 ili 4, ne sjeća se i tada mu je dao prvu ratu. Zatim su se koliko se sjeća našli u B., a onda je on došao kod njega u kuću. Tada se pojavila situacija da treba imati po Zakonu školu, odnosno srednju školu za cestovni promet, a on je radio kao vozač, jer je negdje 1995/1996 polagao C i E kategorije. Da bi uopće mogao zadržati posao trebala mu je srednja škola, odnosno kvalifikacija i o tome je s

7

Poslovni broj: 4 K-270/2019-46

jednim znancem pričao dok je bio na carini u B.. On je njemu rekao da zna jednog čovjeka koji to može srediti i dobio je broj telefona od njega te ga je nazvao.
Oni su se nakon tog telefonska razgovora radi dogovora našli u B. u kafiću P. i on mu je tada rekao da je njegova tarifa 13.000,00 kuna za svjedodžbu. On je na to pristao jer mu je svjedodžba trebala. On je svjedodžbu dao poslije upisati u knjižicu da bi ju mogao dostaviti u firmu i dalje raditi.

Prilikom prvog susreta, njega je 1. optuženi M. C. tražio ime, prezime, adresu i JMBG. Inače D. F., Č. i on išli su sa policijom na prepoznavanje u K., kada je 1. optuženi bio na izdržavanju kazne koliko se sjeća i on ga je tamo prepoznao. Radi se o istoj osobi koja je bila kao 1. optuženi na raspravi i koja je njemu nabavila svjedodžbu. Inače je on vozio po Europi za jednu hrvatsku firmu pa zbog toga nije mogao doći na rasprave. Sada više ne radi, nezaposlen je i ide na razgovor za posao za jednu firmu u Hrvatskoj, ali bi se radilo u Njemačkoj i on radio bi kao vozač. On je poslije polagao ispit – KOD 95, imao je predavanja i uz položene kategorije on sad može normalno raditi kao vozač. Inače plaća alimentaciju svaki mjesec 1.103,00 kune, jer je sin kod njegove bivše supruge. Sada je na adresi G. 317, B..
U svom iskazu danom u obrani (443), 2. optuženi T. B. naveo je da sada živi na adresi P., 29. rujna 72, gdje živi sam. Radi kao vozač za hrvatsku firmu pa vozi po Europi, Francuskoj, Belgiji i sl. i zato ne može primiti poštu. Naveo je da sada npr. uopće ne treba srednja škola koja je tada trebala tj. saobraćajna, sada je dovoljno imati samo položeno sve kategorije i državni ispit koji se zove KOD-95, koji oni, kao stariji vozači moraju imati i koji su nekad 1995., 1996. polagali kategorije. Sada mladi vozači moraju imati srednju prometnu školu. Naveo je da nije znao za druge kolege vozače, međutim kad su se našli na ispitivanju na policiji, saznao je da su drugi kao što su F., Č. i Z. kupili svjedodžbe kao i on. Također je naveo da su na to bili prisiljeni, jer bi ostali bez posla. Naveo je da koliko se sjeća da je dao 9.000,00 kuna M. za svjedodžbu, jer je plaćao na rate i još je ostalo 4.000,00 kuna, no kako se dogodio postupak, to mu više nije platio.

8. Pročitani su izvodi iz prekršajne evidencije (72-75) i kaznene evidencije (82- 83, 438-439).

9. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza
zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio činjenično stanje na način
kako je to navedeno u izreci presude.

10. Tijekom postupka nije bilo sporno da su Đ. Č., D. F., D. Z. i 2. optuženi T. B., pribavili svjedodžbe o završnom ispitu Š. za cestovni promet iz kojih svjedodžbi bi proizlazilo da su stekli srednju stručnu spremu vozača motornih vozila, iako su bili svjesni da nikada nisu polazili tu školu, niti polagali završni ispit, pa stoga niti stekli srednju stručnu spremu.

11. Nesporno je da su takove svjedodžbe, koje su bile neistinite, predali U. državne uprave, K.k. ž., I. K., prilikom upisa podataka o završenom obrazovanju u radnu knjižicu.

12. Nesporno je da su takove radne knjižice sa upisanim podacima o završenom obrazovanju predali poslodavcima i to Đ. Č., trgovačkom društvu Pd.o.o., D. F., trgovačkom društvu N. p. d.o.o., D. Z.,

8

Poslovni broj: 4 K-270/2019-46

trgovačkom društvu K. d.d. i 2. optuženi T. B., trgovačkom društvu V. t. d.o.o.

13. Isto proizlazi nespornim iz pravomoćne presude broj K-175/2012-56 od

27.3.2017. na koju presudu nisu ulagali žalbe sada osuđeni Đ. Č., D. F. i D. Z., kao niti ODO, te je ista u odnosu na njih postala pravomoćna.

14. Osim toga, iz dopisa Š. za cestovni promet Z. (64-65) proizlazi da je uvidom u pedagošku dokumentaciju škole utvrđeno da svjedodžbe o završnom ispitu nisu vjerodostojne za Đ. Č., D. F., D. Z. i 2. optuženog T. B., za zanimanje "Vozač motornih vozila", te da iste sporne svjedodžbe sadrže netočne podatke počevši od klasifikacijske oznake, urudžbenog i matičnog broja, a i osobe koje su na svjedodžbama potpisane, jer je krivotvoren potpis ravnatelja V. N. i razrednika.

Iz navedenog dopisa proizlazi da su svjedodžbe koje su privremeno oduzete od istih u potpunosti krivotvorene i lažne isprave.

15. Također je nesporno da su isti takve svjedodžbe u vidu lažne, javne isprave, uporabili kao prave.

16. Međutim, bilo je sporno da li je, kako to tvrdi optužba upravo 1. optuženi M. C. nabavio radi uporabe lažnu, javnu ispravu u vidu svjedodžbi o završnom ispitu Š. za cestovni promet, za Đ. Č., D. F., D. Z. i 2. optuženog T. B., koji su takove isprave uporabili kao prave, predajući ih U. državne uprave, K.-k. ž., I. K., prilikom upisa podataka o završnom obrazovanju u radnu knjižicu, koju su nadalje predali svojim poslodavcima.

17. Ovo stoga što je 1. optuženi M. C. izjavio da se ne smatra krivim da bi počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužbom, odnosno da on nije nabavljao lažne, javne isprave radi uporabe, a branio se šutnjom.

18. Radi odgovora na navedeno pitanje, sud je kao utvrđeno uzeo činjenice
navedene u pravomoćnoj presudi broj K-175/12-56 od 27.3.2017. koju je pročitao na
raspravi (256-268), a prema uputi Županijskog suda u Osijeku (Kž-492/2019-7 od

21.11.2019.) u odnosu na osuđene Đ. Č., D. F. i D. Z. gdje je utvrđeno da su svi oni spominjali ime M. ili E., te da se radilo o jačoj osobi, obrijane glave, a kako je i 2. osuđeni Đ. Č. u svojoj obrani naveo da se ženska osoba prezivala O., djevojački, a iz rodnog lista (249) proizlazi da je K. G. r. O., majka M. C., kome je upisan otac upravo 1. optuženi M. C., može se sa sigurnošću zaključiti da je 1. optuženi M. C. osoba koja je nabavljala krivotvorene svjedodžbe Š. za cestovni promet u Z. upravo navedenim osuđenicima.

18.1. U navedenoj prvostupanjskoj presudi Đ. Č., D. F. i D. Z. su jednako opisali osobu po imenu M., a o čemu su govorili i Đ. Č. i D. Z. saslušani u svojstvu svjedoka, a da se ne radi o 1. optuženom M. C., tada to ne bi učinili, te se upravo radi o 1. optuženom kao osobi od koje su nabavili svjedodžbe i to Đ. Č., D. F. i D. Z..

9

Poslovni broj: 4 K-270/2019-46

19. Naime, Đ. Č. u svom iskazu saslušan kao svjedok (302) potvrdio je da je njegova svjedodžba bila krivotvorena i da se s tom osobom koja mu je nabavila svjedodžbu našao u noći i to u K., kod H. na benzinskoj drugi put, time da su se možda prvi put čuli telefonom te se sjeća da mu se tada osoba predstavila kao M. te je dao novce tom čovjeku, 12.000,00 ili 13.000,00 kuna, no nije bio siguran da li upravo radi o 1. optuženom M. C. koji je u svojstvu optuženika sjedio u sudnici. Potvrdio je da je poslužio krivotvorenom svjedodžbom i tražio da se upiše u radnu knjižicu. Objasnio je da je do M. došao preko D. F. jer su zajedno radili, a svjedodžbe su im trebale jer su u ono vrijeme rekli da se neće moći voziti bez svjedodžbe srednje škole, da bi kasnije mogli voziti i bez svjedodžbe pa su samo polagali "kod 95" kao dokaz o osposobljenosti za vozača.

20. Svjedok D. Z. (440-442) u svom iskazu naveo je da je radio u K. vozio hladnjaču te je došao zakon po kojem je trebao imati srednju školu za KV vozača, a on je u Z. već imao položene sve kategorije vozila. Kako zbog posla nije niti mogao u redovnu, a kamoli u večernju školu od nekoga, ali sada više ne zna od koga je dobio broj i da ta osoba na tom telefonu može srediti svjedodžbu srednje prometne škole. On je nazvao taj broj, dogovorio da mu treba svjedodžba, dao je čovjeku osobne podatke, objasnio situaciju. Drugu večer još dok je prao kamion u K. jedan čovjek mu je donio svjedodžbu, a on je pripremio u koverti 10.000,00 kuna koje mu je dao. Već je bio mrak i ta osoba je bila ćelava i mogao bi to biti 1. optuženi,
no on više sto posto ne može tvrditi jer je prošlo puno vremena od tada, a inače ga je vidio na raspravama. Poznaje vozače pa je tako znao T. B., D. F., a znao je viđati i Đ. Č. koji je radio u P., no on nije znao da su oni tako nabavili svjedodžbu, to je saznao na raspravi. On je inače nakon što je dobio svjedodžbu otišao u Općinu, to je upisao u radnu knjižicu i dalje je radio na svom radnom mjestu. Sada je umirovljenik i to sa invalidskom mirovinom zbog prometne nezgode. Naveo je da se sjeća da je netko rekao da bi ta osoba koja mu je nabavila svjedodžbu zvala se K..

20.1. Sud u potpunosti vjeruje saslušanim svjedocima koji su i osuđeni gore navedenom presudom prvog stupnja, time da se i iskaz svjedoka D. Z. o imenu K. kao osobi koja mu je nabavila svjedodžbu potvrđuje i prvotno izdanom tjeralicom u ovom predmetu za osobom M. C. obzirom da se za istim izdala tjeralica i međunarodna tjeralica na ime K. C. (158). Doneseno je rješenje o određivanju pritvora po Općinskom sudu u Križevcima protiv okrivljenog K. C., time da je također doneseno rješenje o određivanju pritvora protiv M. C. (142- 143), a izdana je i tjeralica protiv okrivljenog M. C. (144), obzirom na činjenicu da je M. C. u inozemstvu promijenio svoje ime M. u K. C., što znači da se radilo o istoj osobi koju spominje i svjedok D. Z. u svom iskazu. Oba svjedoka u bitnom su govorili suglasno kao i o načinu putem kojeg su došli do krivotvorenih svjedodžbi koje su im bile potrebne kao i o osobi koja im je te svjedožbe nabavila i koje su upisali u radnu knjižicu.

20.2. Osim toga, u svojoj obrani 2. optuženi (330) naveo je da se radilo upravo
o 1. optuženom M. C. s kojim se našao u kafiću kod B. u V. I koji mu je za 13.000,00 kuna riješio i dao svjedodžbu S. škole za cestovni promet. Objasnio je da su se našli u B., a onda je i 1. optuženi M. C. došao kod njega u kuću. Objasnio je da je on već radio kao vozač te polagao C i E kategoriju, ali se pojavila situacija da trebaju po zakonu imati srednju školu za cestovni promet te da

10

Poslovni broj: 4 K-270/2019-46

bi uopće mogao zadržati posao trebala mu je srednja škola odnosno kvalifikacija i od
jednog znanca na C. u B. saznao je da ima jedan čovjek koji to može srediti. Dobio je od njega broj telefona, nazvao M. C., dobio svjedodžbu i poslije ju dao upisati u knjižicu da bi ju mogao dostaviti firmi i dalje raditi. M. C., a 1. optuženog prepoznao je u K. na policiji, a radi se o istoj osobi koja je bila kao 1. optuženi i na raspravi na sudu.

20.3. Sud u potpunosti vjeruje iskazu 2. optuženog T. B. danog u obrani jer je u u vezi bitnih činjenica nabave svjedodžbe S. škole za cestovni promet iskazivao kao i ostali osuđeni, koji su na taj način pribavili svjedodžbe odnosno Đ. Č. i D. Z..

21. Naime, kazneno djelo krivotvorenja isprave pojavljuje se u tri modaliteta –
izradi lažne isprave, preinačenju prave isprave i uporabi, odnosno nabavi radi uporabe
lažne ili preinačene isprave.

21.1. Inkriminirani oblici ovog kaznenog djela u vidu izrade lažne isprave ili
preinačenja prave isprave znače materijalno preinačenje isprave. Prema tome, u
smislu čl. 311. KZ/97. pod lažnom ispravom podrazumijeva se isprava koja ne potječe
od osobe koja je označena kao izdavatelj, dok se preinačenom pravom ispravom
smatra ona isprava u kojoj je neovlašteno bitno izmijenjen sadržaj, tako da ona više
ne predstavlja izjavu izdavatelja.

22. U ovom slučaju svjedodžbe Š. za cestovni promet, u koje je sud izvršio uvid tijekom dokaznog postupka, ne potječu od osoba koje su u njima navedene kao
izdatnici, jer iz dopisa Š. za cestovni promet Z. (64-65) proizlazi da ne samo da svjedodžbe sadrže netočne podatke, počevši od klasifikacijske oznake, urudžbenog i matičnog broja, te da 2. optuženi kao i Đ. Č., D. F. i D. Z., nisu polazili navedenu školu, već je krivotvoreni potpis ravnatelja i razrednika, što znači da se radi o ispravi koja ima neistiniti sadržaj, a nije izdana od osobe koja je u njoj označena kao izdavatelj.

23. Nesporno se ukazalo stoga da je 1. optuženi M. C. bio svjestan da Đ. Č., D. F. i D. Z. i 2. optuženi T. B. nikada nisu polazili školu niti polagali završni ispit u Š. za cestovni promet, pa stoga nisu ni mogli steći srednju stručnu spremu, a upravo je svjedodžbe o završenoj školi 1. optuženi je pribavio od točno neutvrđene osobe iz koje bi proizlazilo da su Đ. Č., D. F., D. Z. i 2. optuženi T. B. stekli stručnu spremu u programu – zanimanje obrazovanje odraslih – vozač motornih vozila, a koju su isti kao neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu predočili U. državne uprave prilikom upisa podataka o završenom obrazovanju u radnju knjižicu, a koju radnu knjižicu su isti predali trgovačkim društvima u kojima su bili zaposleni.

24. Stoga sud sa sigurnošću utvrđuje da su optuženici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret i to kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprave – krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 2. i 1. KZ/97., jer se radi o javnoj ispravi, te su s izravnom namjerom i to 1. optuženi M. C., nabavio radi uporabe takovu lažnu javnu ispravu, a 2. optuženi T. B. takovu lažnu javnu ispravu pribavio radi uporabe i uporabio je kao pravu, upisujući je u radnu knjižicu i predočavajući je time U. državne uprave K. – k. ž., I. K., a koju

11

Poslovni broj: 4 K-270/2019-46

radnu knjižicu je nadalje predao trgovačkom društvu u kojem je bio zaposlen, a što su i učinili i Đ. Č., D. F. i D. Z..

25. Time su ostvarili i 1. optuženi M. C. i 2. optuženi T. B. kako objektivne, tako i subjektivne elemente kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 2. i 1. KZ/97., na način kako je to navedeno u izreci presude pod točkama 1)-4).

26. Radi gore obrazloženog sud je oba optuženika proglasio krivima, te je 1. optuženom M. C. za svako kazneno djelo pod točkama 1), 2), 3) i 4) utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te je uz primjenu čl. 60. st. 2. točka c. KZ/97., istog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 5 mjeseci.

26.1. Za počinjeno kazneno djelo 2. optuženi T. B. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Temeljem odredbe čl. 67. KZ/97. prema optuženicima je primijenjena uvjetna osuda tako da se 1. optuženom M. C. jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 5 mjeseci neće izvršiti ukoliko 1. optuženi kroz vrijeme od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, a kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci izrečena 2. optuženom T. B. neće se izvršiti ukoliko 2. optuženi kroz vrijeme od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

27. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazneno pravne sankcije koja se ima
primijeniti prema optuženicima, sud je uzeo u obzir kod 1. optuženog M. C. da je isti otac četvero djece, od toga dvoje maloljetne djece, kao i činjenicu da je isti zadnji puta kažnjavan, a prema izvodu iz kaznene evidencije, presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. K-15/05-85 od 01.02.2006.g., koja je postala pravomoćna dana 04.07.2007.g., te od tada nije kažnjavan, što znači da je uskladio svoje ponašanje sa
zakonom i ne čini više kaznena djela, obzirom da iz novog pribavljenog izvoda iz KE
(458) isti nije osuđivan, a sud je uzeo u obzir i protek vremena od počinjenja djela, dok mu je kao otegotno uzeo dosadašnju osuđivanost, ali za druga kaznena djela.
Kod 2. optuženog T. B. sud je kao olakotno uzeo u obzir da je isti otac jednog mlljt. djeteta, iskreno priznanje djela, dok mu je kao otegotno uzeo dosadašnju osuđivanost, ali za druga kaznena djela.

28. Imajući u vidu sve tako utvrđene okolnosti sud nalazi da je pogibeljnosti
djela, stupnju krivnje optuženika, svrsi kažnjavanja i vrijednosti zaštićenog dobra,
primjerena izrečena kazna zatvora za svakog optuženika, na koju je primijenjena
uvjetna osuda, pa sud smatra da će se izricanjem kazne bez njezina izvršenja postići
svrha kažnjavanja.

Na taj način utjecat će se na optuženike da ubuduće ne čine kaznena djela, a
utjecat će i na druge potencijalne počinitelje da se klone kriminalnog ponašanja, te da
se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela
i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

29. Prema čl. 3. st. 1. KZ/11., a i čl. 3. KZ/97., prema počinitelju se primjenjuje
Zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a prema st. 2.
istog čl., ako se Zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja
pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se Zakon koji je
najblaži za počinitelja, dok je u st. 3. istog čl. KZ/11., propisano da će sud ispitati

12

Poslovni broj: 4 K-270/2019-46

postojanje pravnog kontinuiteta, te ako utvrdi da isti postoji primijenit će Zakon koji je
blaži za počinitelja.

Kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. i 1. KZ/97. za koje je
predviđena kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, ima svoj kontinuitet u čl. 278. st.

1. i 3. KZ/11., za koje djelo je predviđena ista kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina,
proizlazi da je blaži Zakon KZ/97., u smislu primjene uvjetne osude, jer se prema čl.

67. st. 4. KZ/97., uvjetna osuda može primijeniti prema počinitelju kaznenog djela, kad
sud izborom vrste i mjere kazne izrekne kaznu zatvora do 2 godine ili novčanu kaznu,
bilo za jedno ili više kaznenih djela u stjecaju.

30. Temeljem odredbe čl. 80. KZ/97. 2. optuženom T. B., izriče se sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to svjedodžbe o završnom ispitu oduzete po
potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta br. 0229248 od dana 21.09.2009.g., po
djelatnicima Policijske postaje Križevci. Istu svjedodžbu bilo je potrebno oduzeti, jer se radi o svjedodžbi koje su nastala počinjenjem kaznenog djela i uporabljena je za počinjenje kaznenog djela, te postoji opasnost da bi se ista ponovno mogla uporabiti za činjenje kaznenih djela, te se oduzimanje čini prijeko potrebnim.

31. Temeljem čl. 560. st.1. i 2. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos od

9.000,00 kn (devettisućakuna) predstavlja imovinsku korist koju je 1. optuženi M. C. ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ/97, novčani iznos od 9.000,00 kn (devettisućakuna) je imovina Republike Hrvatske, te ne naloženo 1. optuženom M. C. da R. H. plati novčani iznos od 9.000,00 kn (devettisućakuna) u korist P. R. H. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

32. U skladu sa uputom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-492/2019-7 od

21.11.2019. nesporno je tijekom postupka utvrđeno da su se 1. optuženi M. C. i 2. optuženi T. B. dogovorili da će mu 2. optuženi T. B. dati 13.000,00 kuna, a 1. optuženi će mu pribaviti neistinitu svjedožbu o završenom ispitu škole za cestovni promet, što je i učinio i koju je 2. optuženi T. B. predočio U. državne uprave prilikom upisa podataka o završenom obrazovanju u radnu knjižicu i koju radnu knjižicu je predao u T. V. t. d.o.o.

32.1. U svojoj obrani 2. optuženi T. B. iskaz je da je 1. optuženom plaćao u ratama te da je platio 9.000,00 kuna i da mu je ostalo još za platiti još 4.000,00 kuna, no dogodio se kazneni postupak i taj iznos mu nije platio pa je sud sa takovom njegovom obranom utvrdio da je 1. optuženi od 2. optuženog T. B. dobio iznos od 9.000,00 kuna za koji iznos je 1. optuženi stekao protupravnu imovinsku korist koju je valjalo oduzeti.

13

Poslovni broj: 4 K-270/2019-46

33. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točka 1-6 ZKP/08., 1. optuženi M. C. dužan je platiti ovome sudu troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 4.000,00 kn, 2. optuženi T. B. dužan je platiti ovome sudu troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 2.000,00 kn, a koji trošak je odmjeren u skladu sa složenošću, te trajanjem izvida i kaznenog postupka, time da su svojim ponašanjem i 1. optuženi M. C. i 2. optuženi T. B. uvelike pridonijeli dugotrajnosti ovog postupka, a iste su dužni platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Radi svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

Koprivnica, 5. listopada 2021.

Sutkinja

Dijana Jagar-Grloci v.r.

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od
dana primitka iste, nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u
dovoljnom broju primjeraka.

Dostaviti:

1.ODO Koprivnica, K-DO-371/11.

2. M. C., M. L., M. V. 24

3. J. P., odvjetnik iz B., J. J. 12

4. T. B., P., 29. …

Nakon pravomoćnosti – Policijska postaja Križevci