- 1 -              Rev 2027/2018-6

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2027/2018-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. C. N. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i partneri d.o.o., Z.,  protiv tuženika K. d.d., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4243/2016-5 od 25. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2547/2014 od 3. svibnja 2016., u sjednici vijeća dana 5. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4243/2016-5 od 25. travnja 2018. se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-4243/2016-5 od 25. travnja 2018. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2547/2014 od 3. svibnja 2016. kojom je suđeno:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

 

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 672.000,00 kn uvećane za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 17. travnja 2014. do isplate po stopi koja je jednaka referentnoj stopi definiranoj Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine 108/12, 144/12, 81/13, 112/13) uvećanoj za osam postotnih poena u roku od 8 dana."

 

II/ Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja radi naknade troškova parničnog postupka kao neosnovan.“

 

2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj  70/19). U reviziji je navedeno da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja naznačenih u reviziji, koja su važna za osiguravanje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud RH preinači drugostupanjsku presudu prihvati tužbeni zahtjev.

 

3. Tuženik je odgovorio na reviziju te je predložio da revizijski sud odbaci reviziju jer je podnesena kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZP, iako je u ovom slučaju dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Podredno je predložio da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu.

 

4. Revizija je dopuštena, ali je neosnovana.

 

5. Tužitelj je podnio izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, koju prema toj odredbi stranke mogu podnijeti u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti kao redovnu reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP.

 

6. U ovom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude iznosi 672.000,00 kuna, pa je protiv te presude dopuštena redovna revizija po odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. Samim time protiv presude nije dopuštena izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

7. Stoga je presuda ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP kao u povodu redovne revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, imajući pri tome na umu ne samo naznačena pravna pitanja nego i cjelokupni sadržaj revizije.

 

8. Presuda je donesena u sporu radi isplate posredničke provizije u iznosu od 672.000,00 kuna iz Agencijskog ugovora kojeg su tužitelj kao posrednik i tuženik kao nalogodavac sklopili dana 28. rujna 2011. radi posredovanja u sklapanju ugovora o zakupu (koji je potom sklopljen) i posredovanja u eventualnom ugovoru o kupoprodaji zakupljene nekretnine s tim zakupodavcem. Ugovor o posredovanju radi sklapanja ugovora o zakupu je u cijelosti izvršen tako što je tuženik sklopio ugovor o zakupu s društvom T. d.d. dana 28. rujna 2011.  i platio tužitelju naknadu za posredovanje. U ovoj parnici tužitelj potražuje naknadu za posredovanje u sklapanju ugovora o kupoprodaji iste nekretnine u vidu provizije u iznosu od 2% kupoprodajne cijene na temelju odredbe članka 3. stavak 2. i 3. sklopljenog Agencijskog ugovora, jer je tuženik dana 17. travnja 2014. sklopio i Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine i to za iznos 3,500.000,00 €.

 

9. Tužbeni zahtjev je odbijen s obrazloženjem da je odredba čl. 3. Agencijskog ugovora ništetna jer je u suprotnosti s prisilnom odredbom čl.15. st. 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (Narodne novine broj 105/07).

 

10. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka

 

10.1. Tužitelj tvrdi da je u donošenju drugostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji ako presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

 

10.2. U obrazloženju tvrdnje o bitnoj povredi tužitelj je naveo da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode tužitelja, poglavito one u kojima je tužitelj obrazložio zašto je  sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između tuženika i T. d.d. dana 17. travnja 2014. rezultat posredovanja tužitelja. Time je ukazao i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 375. u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP učinjenu pred drugostupanjskim sudom.

 

10.3. Suprotno tvrdnji tužitelja drugostupanjski sud je odgovorio na one žalbene navode koji su odlučni za rješenje spora, obrazložio je zašto drži da je odredba čl. 3. Agencijskog ugovora ništetna, te zbog čega se u ovom slučaju ne može smatrati da tužitelj ima pravo na posredničku naknadu. Nadalje, i prvostupanjski sud je sačinio presudu u skladu s odredbom čl. 338. ZPP.

 

10.4. Tužitelj je zapravo u okviru ovog revizijskog razloga ukazao na (po njemu) pogrešan pravni pristup u rješenju spora, poglavito u odnosu na odredbu čl. 3. Agencijskog ugovora u vezi s čl. 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina. Glede tih navoda  treba imati na umu da pogrešan pravni pristup sam po sebi, kada i postoji, ne znači postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP ako je presudu unatoč pogrešnom pravnom pristupu moguće ispitati, a pobijanu presudu je moguće ispitati.

 

10.5. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazao tužitelj.

 

11. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

12. Tužitelj je u reviziji ukazao na pogrešnu primjenu odredbe čl. 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina i s tim u vezi pogrešno pravno shvaćanje da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o posredovanju.

 

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da su tužitelj kao posrednik i tuženik kao nalogodavac sklopili Agencijski ugovor 28. rujna 2011. na određeno vrijeme od 4 mjeseca; da je predmet ugovora sklapanje ugovora o najmu ili zakupu nekretnine na adresi Z., ugao …; da je ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen 30. rujna 2011., a tuženik za posredovanje platio tužitelju ugovorenu proviziju.

 

13.1. Također je utvrđeno:

 

- da Agencijski ugovor sadrži i odredbu čl. 3. koja se odnosi na pravo na naplatu provizije za posredovanje u eventualnoj kupoprodaji nekretnine  kojom su stranke. ugovorile da u slučaju da tuženik kupi predmetnu nekretninu, što nije vremenski ograničeno, bez odlaganja će obavijestiti o tome tužitelja i platiti mu ugovorenu proviziju od 2% od ukupne kupoprodajne cijene, uvećano za PDV, jednokratno, odmah po sklapanju kupoprodajnog ugovora,

 

- da je tuženik predmetnu nekretninu kupio Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 17. travnja 2014., te da o kupoprodaji nije obavijestio tužitelja i nije mu platio proviziju.

 

14. Imajući na umu navedena utvrđenja tužbeni zahtjev je odbijen s obrazloženjem da između stranaka nije sklopljen valjan ugovor o posredovanju u kupoprodaji nekretnine, jer je odredba čl. 3. Agencijskog ugovora u suprotnosti s prisilnom odredbom čl. 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina glede roka na koji je taj ugovor sklopljen, pa ne proizvodi pravne učinke, a tužitelj nije dokazao stvarno posredovanje u sklapanju ugovora o kupoprodaji.

 

15. Tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

16. Za rješenje ovog spora su mjerodavne odredbe materijalnog prava:

 

- odredba čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/06, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje. ZOO)  prema kojoj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo,

 

- odredba čl. 324. ZOO prema kojoj ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (st. 1. ) i prema kojoj će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje,

 

- odredba čl. 15. st. 1. do 5. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina koji glasi:

 

(1) Ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje se posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen.

 

(2) Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa se u pisanome obliku i na određeno vrijeme.

 

(3) Ako ugovorne strane ne dogovore rok na koji sklapaju ugovor o posredovanju, smatra se da je ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklopljen na određeno razdoblje od 12 mjeseci i može se sporazumom stranaka više puta produžiti.

 

(4) Ako nije drukčije propisano ovim Zakonom, na obvezni odnos između posrednika i nalogodavca primjenjuju se odredbe općeg propisa obveznog prava.

 

(5) Ugovorom se odredbe ovoga Zakona ne mogu isključiti, odnosno ograničiti, osim ako je u vezi s pojedinom odredbom izričito dopušten drukčiji dogovor ugovornih strana, odnosno drukčiji dogovor u očitome interesu nalogodavca.

 

17. Međusobni odnos tužitelja i tuženika se u ovom slučaju temelji na dva ugovora koji su sklopljeni u jednoj ispravi – Agencijskom ugovoru, i to ugovor o posredovanju radi sklapanja ugovora o zakupu nekretnine i ugovora o posredovanju kod eventualnog budućeg sklapanja ugovora o kupoprodaji te iste nekretnine.

 

18. Ugovor o posredovanju radi sklapanja ugovora o zakupu je valjano sklopljen i u cijelosti je izvršen sklapanjem ugovor o zakupu i isplatom provizije posredniku.

 

19. Posredovanje u sklapanju eventualnog kupoprodajnog ugovora ugovoreno je odredbom  čl. 3. prema kojoj „U slučaju da Nalogodavac kupi neku od gore navedenih Nekretnina, što vremenski nije ograničeno, Nalogodavac je dužan bez odlaganja obavijestiti posrednika te platiti posredniku proviziju u visini od 2% ukupne kupoprodajne cijene, uvećano za PDV (23% u Hrvatskoj) jednokratno, odmah po sklapanju kupoprodajnog ugovora ili predugovora ili sličnog pravnog posla.“

 

20. Odredba o roku na koji stranke sklapaju ugovor o posredovanju kod kupoprodaje, prema kojoj vrijeme sklapa ugovora „nije ograničeno“, u suprotnosti je s prisilnom, gore citiranom  odredbom čl. 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina, prema kojoj se ugovor sklapa na određeno vrijeme, a u slučaju da nije ugovoren rok, smatra se da je sklopljen na 12 mjeseci, i može s sporazumno produžiti.

 

21. Stoga se radi o ništetnoj odredbi o roku na koji je ugovor sklopljen, pa ta odredba ne proizvodi pravne učinke od početka, i smatra se da nije ni unesena u ugovor. Ugovor može opstati i bez te odredbe, a u tom slučaju se po samom zakonu smatra se da je sklopljen na rok od 12 mjeseci.

 

22. Agencijski ugovor je sklopljen dana 28. rujna 2011., po zakonu je vrijedio narednih 12 mjeseci i stranke ga nisu produžile, pa u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji 17. travnja 2014. više nije bio na snazi.

 

23. Zbog iznijetih razloga tuženik nije u obvezi platiti agencijsku proviziju, pa je tužbeni zahtjev odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

24. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 5. listopada 2021.